Članak počinje pitanjem možemo li naučiti nešto o svijetu danas gledajući događaje otprije sto godina te zaključkom da se povijest ne ponavlja – ne doslovno. No iako analogije nisu savršene, piše autor Charles Emmerson, izazovno je usporediti Kinu 2013. godine s Njemačkom 1913. godine, ili usporediti današnji SAD koji prolazi promjene koje je prolazila Velika Britanija prije sto godina.
Njemačka nekad kao Kina danas?
Naravno, razlika je u tome što je Njemačko Carstvo 1913. imalo iza sebe jedva 40 godina povijesti kao jedinstvena država, te je bilo neznatno naseljenije od Britanije ili Francuske, dok Kina 2013. ima stoljećima kontinuiranu povijest kao faktor u međunarodnim odnosima te broji petinu svjetske populacije. "Dok je njemački uspon bio istinski novi geopolitički fenomen 1913., uspon Kine danas je više povratak povijesnoj normalnosti. Ove su razlike važne", piše Emmerson.
Također, snaga i slabosti SAD-a 2013. nisu sasvim iste kao i one u Velikoj Britaniji prije 100 godina. Tada je Britanija profitirala jer je bila jedini svjetski bankar i držala je zlatni standard, dok je danas SAD, iako politički i ekonomski profitira od izdavanja glavnih svjetskih rezervi, opterećen dugovima. Razlika je i što Britanija nikada nije bila vojna velesila kao što je SAD danas.
"Štoviše, globalni kontekst u kojem se sile uzdižu i padaju u 21. stoljeću nije sasvim isti kao onaj iz ranog 20. stoljeća. Godine 1913. nekoliko carstava, uglavnom europskih, vladalo je većinom svijeta. Samo dvije zemlje u Africi – Etiopija i Liberija – mogu tvrditi da su uistinu bile neovisne. U 2013. Ujedinjeni narodi broje preko 190 neovisnih država među svojim članicama. Čak 52 od njih su afričke. U 1913. jedna od četiri osobe je živjela u Europi; sada ih je manje od jedne na 10. I mreža međunarodnih zakona i institucija koje drže svijet zajedno je puno gušća sada nego što je bila prije 100 godina, iako ne treba zaboraviti da haške konvencije o ratnim zakonima datiraju od prije I. svjetskog rata, dok je preteča Međunarodnog suda pravde otvorila svoja vrata u svijet – pogađate – 1913.", piše autor.
Pitanje tehnologije
Druga sličnost s 1913. godinom leži u tehnologiji. Kad u ruke primimo novi iPhone, skloni smo povjerovati da živimo u sasvim novoj eri. No radikalne promjene u tehnologiji nisu novost te je i svijet 1913. godine imao svoje revolucionarne tehnologije: uvedena je radiotelegrafija, proizvodili su se automobili i dostavljali širom svijeta, nafta je počela mijenjati ugljen, počeo se snimati prvi dugometražni film u Hollywoodu, u Bombaju je u kinu prikazan prvi indijski film...
"Tehnologija može biti pokretač povijesnih promjena, ali je ujedno i predmet povijesnog konteksta", zaključuje autor Foreign Policyja.
Priprema za 'grublju' igru
"Ključna točka o svijetu prije 100 godina nije da je identičan današnjem svijetu, jer nije, nego da se u ne tako dalekoj prošlosti, kad je bio globaliziran i ne tako različit od našeg, raspao. I to nije bilo zato što su ljudska društva bila izložena nekontroliranim silama sudbine ili jer su bila posebno glupa. Većina ih jednostavno nije očekivala da će stvari krenuti onim tijekom kojim su krenule. Ljudi koji su živjeli 1913. godine onih 12 mjeseci prije rata nisu doživljavali kao uvod u katastrofu. Mnogi su od njih živjeli svoje najbolje dane ili su jednostavno imali druge stvari na pameti", piše Emmerson.
"Svijet je 1913. bio dinamičan, moderan, spojen, pametan – kao i naš... To ne znači da smo na rubu novog svjetskog rata i da biste se trebali skriti na neku planinu. No kao i 1913., tehnologija, trgovina i financije povezuju svijet – a racionalni samointeres govori nam da bi integracija ovih sila trebala biti nepovratna. Ipak, posljednjih godina svijet je vidio porast protekcije u trgovini, raspad pregovora u globalnoj trgovini, potpuno neadekvatnu raspravu o klimatskim promjenama i pokušaje fragmentiranja interneta. Postoji korozivni i samoispunjujući osjećaj da je doba dominacije Zapada gotovo", piše FP.
Čovječanstvo je zauvijek osuđeno da živi s neizvjesnošću o budućnosti, piše Emmerson s zaključkom da svijet 1913. godine nudi upozorenje: operativni sustav svijeta tada se uzimao zdravo za gotovo, pa ni mi ne smijemo vjerovati da će naš operativni sustav trajati vječno i da će budućnost biti ono što želimo da bude. "Ta utješna vremena su iza nas. Moramo se pripremiti za mnogo grublju igru", zaključuje Emmerson.
