U Srbiji se neće kopati, ali u BiH se kopa nemilice, ne
litij, nego dobar stari ugljen. I dok se mi u Hrvatskoj okrećemo
zelenoj bezkarbonskoj budućnosti i odavno nemamo ni rudnika ni
rudara, BiH ima sedam rudnika, svi su pod državnim koncernom
Eletroprivreda BiH.
Očajni rudari došli su u fokus prije dva tjedna kad su
prosvjedovali u Sarajevu, ali nakon dva dana štrajka vratili su
se u svoj ured, 200 metara pod zemljom gdje za plaću od 3200 kuna
rudare u smjenama po osam sati.
Naša Kristina Čirjak i snimatelj Ivan Borojević proveli su s njima dan u rudniku mrkog uglja Kakanj. Žale se na katastrofalne uvjete i još katastrofalniju opremu s kojom barata 1500 rudara i to na 200 metara dubine.
Iz jame ne izlaze osam sati. Pod zemljom rade, jedu i piju.
Uslovi su im loši, mašinerija nikakva, a plaća mala pa su
zbog toga prosvjedovali u Sarajevu. Ondje su bili i rudari Nedim
i Vadad.
"Nije lako. Ti kreneš u jamu dolje i ne znaš hoćeš živ izaći, šta
je, hoćeš li izaći s nekom povredom. Ovo je tvornica invalida.
Rudnik je tvornica invalida. Taj radnik koji je stradao na poslu,
evo sad nek se zatvori rudnik, tko će njega primiti. Tko će
njega primiti?? Gdje će se on zaposliti?", pita
se Nedim Mašić.
U sedam rudnika zaposleno je 6800 rudara, 2000 osoba s
invaliditetom. U jami i dalje kopaju rukama, jer strojeva nema
ili ne rade.
Vadad Kubura govori nam koliko je težak njihov
posao.
"Lagan sigurno nije dok je pod zemljom. U zemlji i teško je
sigurno. Meni je i otac radio radio u rudniku, djed, pradjed,
radimo i svi. Imamo dvoje djece muške nikad im ne bi preporučio,
a neće oni to ni doživiti kako je krenulo zatvorit će se",
kaže.
Ističe i kako mu plaća s toplim obrokom iznosi 1200 maraka, ali i
to ovisi. "To je za ovaj rad u jami. Ja mislim da je to
najmanja plata što postoji", kaže.
Bilo da je riječ o tradiciji, ljubavi ili poslu, činjenica je da
se crni ugljen ovdje kopa 120 godina. Rudnici su u BiH prošlost i
sadašnjost upitne budućnosti iako o njima ovise.
Sav ugljen iskopan u rudnicima stiže na dodatnu opremu, a onda
trakastim transporterima, kako ih zovu, putuje do tisuću
metara udaljene termoelektrane gdje se spaljuje.
"U proizvodnom procesu nastaje električna energija i manjim
dijelom toplotna energija koja koristi za zagrijavanje grada
Kaknja, Tuzle i gradova..", pojašnjava nam Samir
Selimović, Elektroprivreda BiH.
U Hrvatskoj su rudnici u povijest otišli 1999. kada je posljednji
zatvoren u Labinu pa smo rudare morali potražiti preko
granice.
No i ovi iz BiH složili bi se u jednoj stvari, a to je da sva ta silna mašinerija s kojom rade možda samo izgleda moćno i skupo. Problematični su im rezervni dijelovi, a kasne i oni za kamione. Prateće opreme također nemaju.
Vodstvo rudnika kaže da proizvodnja samo pada, produktivnosti je
mala. Nitko neće ostati bez posla, ali bez dijela plaće hoće. A
među rudarima raznih ljudi. Zijad
Musić, osim što je rudar, zbog niske plaće poslije
rudarske smjene odlazi na bauštelu. S druge strane, iz svijeta
rukometa u svijet rudara i to onih iz Kaknja došao je
Nedžad Zaimović. On smatra da su rudari najbolji
ljudi na svijetu, a slaže se i Nedim
Mašić.
"Tko su rudari? Jedni fini i humani ljudi, oni su sve spremni
dati za kolegu. Dole nema mi, brat najpreči je jedan drugom i sve
su spremni podijeliti s kolegom", zaključuje.
