U pogonu za rasijecanje mesa u blizini Gütersloha na zapadu Njemačke već trećeg radnog dana mehanička pila za meso zahvatila mu je mali prst na ruci, iako je imao zaštitne rukavice, piše Deutsche Welle.
Gazda dao njegovo mjesto drugome
Nitko, međutim, nije pozvao liječnika, a mesar je usprkos bolovima i krvarenju morao i dalje ostati raditi. Tri dana su protekla od te nesreće na poslu prije nego što je konačno dospio u bolnicu gdje je i operiran. Njegov poslodavac ne samo da mu pritom nije pomogao, već se ponašao kao da on i ne postoji.
Još dok je bio u bolnici, njegov ležaj u smještaju dodijelio je drugom radniku iz Bugarske. Bugarin je, piše Deutsche Welle, bio očajan jer je teoretski bio na "probnom roku" i čak nije točno niti znao kako se zove tvrtka za koju zapravo radi.
Opisani slučaj tek je ejdan s koji se susreće Szabolcs Sepsi iz organizacije Faire Mobilität (Poštena mobilnost), projekta nastalog u okviru njemačkog krovnog udruženja sindikata.
"Takvih slučajeva ima mnogo"
"Nije nam uspjelo produžiti i njegov radni ugovor, ali uspjeli smo ipak riješiti sva sporna pitanja i barem mu omogućiti da primi novac za dane bolovanja. Ali takvih slučajeva ima mnogo...", kaže Szabolcs koji se pokušao izboriti za prava nesretnog Bugarina.
Organizacija za koju radi nastoji da radnici s istoka i jugoistoka EU barem dobiju onoliko novca koliko im je obećano, a i sudski procesi nisu rijetkost. Iako sličnih problema ima i u drugim sektorima, mesna industrija prednjači u izrabljivanju stranih radnika.
Razlog tomu, piše Deutsche Welle, seže još u devedesete godine prošlog stoljeća i "kravlje ludilo" koje je tada potresalo europsku mesnu industriju. Slučajeva BSE je bilo i u Njemačkoj, ali tu su se također provodile i drastične mjere protiv te pošasti. Uvedeno je i pravilo da se točno označuje gdje je životinja bila uzgajana, gdje je bila zaklana i isječena i gdje je meso bilo pakirano. Naravno, ako je sve to bilo provedeno u Njemačkoj, onda je i meso nešto skuplje. Mesna industrija je reagirala na jednostavan način: umjesto da uvoze meso, sve više su počeli uvoziti - mesare.
Rade u Njemačkoj za "bugarsku" plaću
Teoretski, to je i dalje bilo "njemačko" meso, makar je mesar bio Poljak, Bugarin ili Rumunj, naravno s plaćom koja je bila daleko od njegovih njemačkih kolega. Jer, oni nisu bili zaposlenici te njemačke tvornice za preradu mesa, nego raznih posredničkih tvrtki s istoka Europe.
"Čitava produkcija mesa, od klanja pa do proizvodnje mesnih proizvoda je u rukama stranih partnerskih tvrtki. Utoliko se njemačke tvornice ne osjećaju odgovornima za zaposlenike tih tvrtki", objašnjava Szabolcs.
Od 2014. i za te radnike u mesnoj industriji vrijedi minimalna satnica - trenutno je to 8,75 eura na sat, ali su nevjerojatni načini na koje ih se pokušava prevariti. Primjerice, naplaćuje im se usluga oštrenja noževa, iznajmljivanje radne odjeće ili ih se "kažnjava" za loš radni učinak. Ili ih se jednostavno vara u obračunu radnih sati - kaže Szabolcs. Tako im na kraju mjeseca lako može nedostajati i po 200 eura od onoga što im je obećano.
Najviše je izrabljivanja u mesnoj industriji
Izrabljivanje u sektoru prerade mesa je utoliko lakše što se uglavnom odvija daleko od očiju javnosti. Novinari su u principu "nepoželjni" i zabranjuje im se pristup "iz higijenskih razloga" koji vrijede u prehrambenoj industriji. Osim toga, i europsko i njemačko zakonodavstvo ostavlja previše prostora za manipulacije i izrabljivanje radnika.
Ishod svih takvih i europskih i njemačkih propisa koji mnogo više pogoduju koncernima nego radnicima je jasan: njemačka mesna industrija izvrsno stoji i na međunarodnom tržištu. Zato i na stolovima potrošača u Europi sve češće stoji takvo "njemačko" meso od oko 1,9 milijuna životinja koje se u Njemačkoj kolje svakoga dana!
Deset najvećih koncerna samo u ovoj zemlji ostvaruje promet od 20 milijardi eura, a troškovi prerade su minimalni. Klaonička obrada jedne svinje košta 1,50 eura, ako se koriste usluge neke od tih agencija za posredovanje radnika.
