Gotovo polovina proizvedene hrane u svijetu, odnosno oko dvije milijarde tona završava u smeću!
Pokazala je to studija koju je obavio Institut za mehaničko inženjerstvo u Velikoj Britaniji ističući da su uzroci loše skladištenje hrane, stroga prodaja do datuma trajanja proizvoda, slaba ponuda te izbirljivost potrošača.
"Radi se o hrani kojom bi se mogla prehraniti rastuća populacija svijeta i svi oni koji gladuju", komentirao je dr. Tim Fox, šef energije i okoliša pri Institutu. Fox dodaje: "Količina bačene hrane na svijetu je zapanjujuća. Tu je i nepotrebno korištenje zemljišta, vode i resursa koji se koriste u proizvodnji, preradi i distribuciji ove hrane."
Naime, svake godine u svijetu se proizvede četiri milijarde tona hrane. "Između 30 i 50 posto tog iznosa, odnosno od 1,2 do dvije milijarde tona nitko ne pojede", stoji u izvješću Global Fooda koji donosi Huffington Post. U Velikoj Britaniji do 30 posto povrća se ni ne ubere jer fizički (!) ne ispunjava zahtjeve potrošača. A polovina hrane kupljene u Europi i SAD-u završi u smeću nakon što je kupljena.
Prilikom proizvodnje hrane troše se i goleme količine vode. Izvješće pokazuje da se oko 550 milijardi kubičnih metara vode troši na rast usjeva koji nikad ne dođu do potrošača. Prilikom proizvodnje mesa koristi se od 20 do 50 puta više vode nego prilikom proizvodnje iste količine povrća. Prema izračunima Instituta, potražnja za vodom u proizvodnji hrane mogla bi doseći od 10 do 13 bilijuna kubičnih metara do 2050. godine.
Uzimajući u obzir da svijet već danas ima ogromnih problema s osiguravanjem dovoljne količine pitke vode, gore iznesena brojka je 3,5 puta veća od ukupne količine vode koju ljudi koriste danas.
Ujedinjeni narodi predviđaju da će do 2075. godine svjetska populacija doseći brojku od 9,5 milijardi ljudi. To su tri dodatne milijarde koje treba hraniti.
"Zemljište i energetski resursi, kao i voda trpe sve veće iskorištavanje od strane ljudi. Inženjeri imaju ključnu ulogu u sprečavanju gubitka hrane i otpada razvijanjem učinkovitijih načina uzgoja, transporta i skladištenja hrane. Ali kako bi se to dogodilo, vlade, agencije za razvoj i organizacije kao što su UN moraju raditi zajedno na promjeni načina razmišljanja o bacanju hrane i njezinom rasipanju od strane poljoprivrednika, proizvođača hrane, supermarketa i potrošača", ocjenjuje doktor Fox.
