Dok je rastao John F. Kennedy, nikad prežaljeni američki predsjednik ubijen u atentatu 1963. u Dallasu, slušao je naređenja svog dominantnog oca i divio se svom dvije godine starijem karizmatičnom bratu. Njegov otac Joseph (Joe) Kennedy bio je jedan od najbogatijih i najmoćnijih ljudi u Americi. A ambiciji tog osnivača ugledne i moćne dinastije nije bilo kraja. Imao je samo jedan životni cilj - da netko od njegove djece, kad on već nije uspio, postane prvi katolički predsjednik SAD-a. Svi planovi bili su usmjereni prema najstarijem sinu Josephu jr.
Uspjeh je, naime, bio imperativ u obitelji Kennedy. Njihova djeca su morala biti najbolja, najpametnija, najuspješnija, najistaknutija… Beskrupuloznom Josephu ni sumnjivi poslovi nisu bili strani. Tijekom prohibicije 20-ih godina trgovao je alkoholom, a mnogi smatraju da je upravo taj "prljavi novac" uzrok zle kobi njegove obitelji. Ali on je želio stvoriti najpoznatiji i najmoćniji američki klan i nitko ga u tome nije mogao zaustaviti.
Rose i Joe Kennedy sa svojih devetero djece 1938. godine
A sve je krenulo kad je Joseph Kennedy, potomak irskih emigranata, s 26 godina oženio Rose Fitzgerald, kćer bostonskog gradonačelnika. U sljedećih 17 godina rodilo im se devetero djece - četiri sina i pet kćeri. S jednakom strašću Joseph je cijeli život jurio za novcem, ali i za ženama. Supruga Rose sve je znala, ali je i ona imala vlastitu opsesiju - održavati imidž Kennedyjevih kao savršene obitelji unatoč nevjeri svog supruga.
Rose i Joe Kennedy
Budući američki predsjednik svijet je ugledao u svibnju 1917. kao drugo dijete u obitelji. Rođen u obilju od malih nogu bio je predodređen za život elite. Sam nikad ništa nije morao raditi. Posluga je za njim slagala odjeću koju je ostavljao posvuda. Čak su umjesto njega plaćali njegove račune jer je mladom Kennedyju teško bilo sa sobom nositi novac. Roditelji od drugorođenog sina nisu imali očekivanja kao od njegovog starijeg brata pa mu odgovornost i nije bila jača strana. A kako je bio i dosta boležljiv, nitko u obitelji nije previše mario za njegov odgoj i obrazovanje, već su se bavili isključivo zdravljem.
Naime, od rođenja su ga napadale teške bolesti koje tadašnji najbolji i najskuplji liječnici nisu mogli izliječiti.
Još u djetinjstvu John, kojeg su svi u obitelji zvali Jack, razvio je Addisonovu bolest, rijetku kroničnu bolest, koja nastaje kao posljedica obostranog razaranja kore nadbubrežnih žlijezda. Ona će ga kao i mnoge druge kronične bolesti mučiti cijeli život. Bolovao je i od spastičnog kolitisa, odnosno grčenja crijeva, popraćenog proljevima i čirom na želucu koji je često krvario. Roditelji su njegovo zdravstveno stanje krili pred javnošću, a sam John se pokušavao liječiti i raznim eksperimentalnim terapijama i lijekovima.
Unatoč velikim zdravstvenim tegobama mladi Kennedy nije dopuštao da ga išta sputava u životu. Bavio se sportom, obožavao trošiti očev novac na izlaske, bio popularan u društvu. Obrazovan u najboljim privatnim školama bio je potpuno nezainteresiran za učenje. No, od njega se očekivalo, jer ipak je on Kennedy, da postane uspješan akademski građanin. A on je, unatoč manjku želje za knjigom, posjedovao oštru inteligenciju, duhovitost i poletan šarm.
Studirao je na Harvardu, ali vrlo brzo je odbacio sve pretpostavke da će njegova akademska karijera biti ozbiljna. Umjesto toga, koncentrirao se na društvenu scenu, gdje su mu njegov šarm, dobar izgled i bogatstvo donijeli uspjeh kod žena.
Djevojke su se doslovno lijepile za njega. Vjerovao je da to nije samo zbog novca već i zbog njegovih osobnih kvaliteta i šarma. Djevojke su tog 'štrkljavog mladića, s malo prćastim nosom i lepršavom crvenom kosom' doslovce obožavale. Njegov osmijeh bio im je naprosto neodoljiv… Tada, a i tijekom cijelog života imao je ljubavne pustolovine s brojnim ženama, često s više njih u jedan dan. Filozofiju kratkih ljubavnih susreta mladi Kennedy je sažeo riječima: "Bum, bam, hvala madam!"
Na fakultetu je volio latinski, povijest, bio je briljantan u pisanju eseja, ali je mrzio francuski. To najbolje pokazuje odlomak pisma koje je s fakulteta uputio jednom prijatelju: "Danas je ispit iz francuskoga, pa moram otvoriti knjigu i vidjeti o čemu je taj j****i ispit." Unatoč svojoj mršavoj tjelesnoj građi, uspio se izboriti za mjesto u nogometnoj momčadi brucoša. Bio je uporan, ali ne i previše učinkovit.
Tijekom turneje po Europi nakon prve godine fakulteta počeo je pokazivati interes za međunarodnu politiku. Posjetio je Mussolinijevu Italiju i Hitlerovu Njemačku. Ispitivao je izbjeglice iz Španjolskog građanskog rata o uvjetima pod Francovom diktaturom.
John F. Kennedy 1938. sa ocem i dvije godine starijim bratom Josephom jr.
Do početka 1940., kad je započeo svoj posljednji semestar na Harvardu, nacisti su veći dio Europe okupirali, a Velika Britanija je bila pod opsadom. Njegov otac koji je u to vrijeme bio veleposlanik SAD-a u Velikoj Britaniji suočio se s oštrim javnim kritikama zbog svog stava da Hitleru treba popustiti kao i zbog javnih tvrdnji da će Britaniju uništiti nacisti. Ali student Kennedy imao je vlastite ideje o odgovoru Engleske na Hitlerov uspon na vlast i razvio ih u svom diplomskom radu 'Why England Slept' (Zašto je Engleska spavala) .
'Big Joe', kako su svi u obitelji zvali svog patrijarha je bio oduševljen. Kad mu je sin diplomirao, otac mu je poslao telegram iz Londona: " Dvije sam stvari uvijek znao o tebi. Jedna je da si pametan, a druga da si dobrar momak. Voli te tata".
Odmah se angažirao kako bi njegov diplomski rad pretvorio u knjigu koja je vrlo brzo postala nacionalni bestseler.
Nakon ulaska Amerike u Drugi svjetski rat Kennedy se javio u vojsku, ali su ga odbili kao medicinski nesposobnog. Ipak, otac je povukao veze pa se pridružio mornarici. Nepune dvije godine potom postao je američki heroj. Naime, kao zapovjednik torpednog čamca na Pacifiku doživio je havariju. Kad je u kolovozu 1943. godine njegov čamac uništio japanski razarač, Kennedy je, iako i sam teško ranjen, spasio jednog člana svoje posade. Za taj podvig dobio je niz odlikovanja.
Godinu dana kasnije njegov voljeni brat, kojem je otac namijenio političku karijeru, poginuo je u tajnoj misiji u eksploziji zrakoplova iznad La Manchea. Iako shrvan tugom, pater familias Joe nije planirao odustati od svog plana. Sad se drugorođeni trebao dokazati i uskočiti na bratovo mjesto. Oca se ne odbija, pa je 1946., na njegov nagovor, iskoristio svoj status heroja za mjesto u Kongresu Massachusettsa. I tako je počela njegova politička karijera. Oženio se Jacqueline Bouvier, postao prvi katolički predsjednik SAD-a te tragično skončao u atentatu u Dallasu.
Ljubav s Hitlerovom miljenicom skoro mu uništila karijeru
Puno prije nego je postao predsjednik SAD-a, 24-godišnji Kennedy, koji je tada bio u mornarici, započeo je ljubavnu vezu s bivšom miss Danske, četiri godine starijom Ingom Arvad koja je dugo bila pod sumnjom da je nacistički špijun.
Inga Arvad
Arvad je karijeru počela kao novinarka u Njemačkoj sredinom tridesetih godina. Nakon intervjua s Hitlerom 1935. nacistički diktator bio je toliko opčinjen lijepom Dankinjom za koju je rekao da je 'najsavršeniji primjer nordijske ljepote" koji je ikada vidio. Pozvao ju je na otvaranje Ljetnih olimpijskih igara u Berlinu 1936., pa čak i organizirao večeru njoj u čast.
Kad se 1939. godine odselila u SAD-a, radila je kao kolumnistkinja za Washington Times gdje je upoznala Kennedyjevu sestru Kathleen. A u jesen 1941. i njezinog brata s kojim je započela ljubavnu vezu.
John sa sestrom Kathleen Kennedy 1940. godine
No za nju se interesirao i šef FBI-a John Edgar Hoover koji je bio uvjeren da je ona infiltrirana nacistička špijunka.
"U to vrijeme je bilo sasvim normalno da prelijepa, egzotična žena, koja govori više jezika, bude špijunka", kazao je Scott Farris, autor knjige "Inga", koja govori o njenom životu.
I premda je mladi Kennedy znao da je njegova draga bila Hitlerova miljenica i da FBI sumnja da iz njega pokušava izvući državne tajne to ga nije zaustavilo da i dalje ljubuje s plavokosom ljepoticom. Tepao joj je Inga Binga.
U početku stari Kennedy nije imao ništa protiv te veze. Vjerovao je da je riječ o avanturi koja će kratko trajati.
"Međutim, njih dvoje su se zbližili za kratko vrijeme i Jack je kasnije govorio da je to žena koja ga je najbolje razumjela", ispričao je autor knjige 'Inga'.
Upoznao ju je sa svojim prijateljima i razgovarali su o braku i djeci. Kennedy je u njoj možda pronašao utočište od svoje zahtjevne obitelji.
“Kad sam s tobom, ne moram se pretvarati. Previše me dobro poznaješ." napisao joj je jednom prilikom.
Kad su stvari izmakle kontroli, otac je prisilio sina da prekine vezu. Također, oboje su shvatili, pogotovo nakon tragične smrti Josepha jr. 1944. da, ako se Jack misli ozbiljno baviti politikom, njihova veza nije moguća.
Inga Avard poslije se udala za holywoodskog glumca Tima McCoya, dobila dvoje djece i živjela na ranču u Kaliforniji.
Budući predsjednik nikad je nije zaboravio. Sve do smrti, pa čak i kad je postao predsjednik, kad bi susreo njihovog zajedničkog prijatelja, kolumnista New York Timesa Arthura Krocka raspitivao bi se o njoj.
"Svaki put kad bih vidio predsjednika Kennedyja pogledao bi me i pitao sa sjajem u očima: Kako mi je Inge?".
Inge Arvad, navodi se u njezinim memoarima, znala je jedno: da nije bilo njezinih intervjua i poznanstva s Hitlerom, ona je mogla biti u limuzini tog kobnog dana u Teksasu umjesto Jackie Kennedy.
