Ne postoji općeniti razlog zašto netko odlazi iz svog doma u stranu zemlju. Naše tri sugovornice imaju potpuno različite priče.
Ivani iz Varaždina razlog je iskustvo. Bila je u Turskoj, na Tajlandu, u Kambodži, Kolumbiji. Prije dvije godine na red je došla Irska.
"Tražila sam mjesto gdje mogu malo stati, zaraditi da mogu dalje na put", kaže nam Ivana Hanjiš.
Ljudi su, priča, topliji nego vrijeme, a posao te, ako si marljiv i hrabar, gotovo pronađe sam.
"Birokracija nije komplicirana, ovdje ti je porezni ured najbolji prijatelj“, dodaje Ivana.
Sonju iz Splita Irska nije uplašila no, njoj je ovo prva životna pustolovina. Šefovi, kaže, ne rade probleme, boje se porezne pa plaćaju na vrijeme, a poslove mijenjaš ako i kada želiš. Uvijek kao zaleđe ostaju PUB-ovi i skladišta, za koje Irci trenutno traže 1500 radnika.
"Moja mjesečna plaća bila je kao ovdje tjedno, sezonski se može zaraditi, ali zimski ne“, priča Sonja Štambuk.
Zagrepčanka Dubravka u Dublin je došla s obitelji. Oduševio ju je uređeni sustav koji maloj Doroteji obećava bolji život.
"Idem u školu, učim svakakve stvari“, zadovoljna je Dubravka Lisak.
Teško je preseliti cijelu obitelj. No, Irska majkama koje zarađuju manje od 550 eura tjedno novčano pomaže. Kad je došla, Doroteja nije znala ni riječi engleskog. Sada radi kao šefica smjene u jednom kafiću.
„Oni vas snabdiju uniformama, kakvi vi dolazite na posao nije bitno, važno je da ste uredni i čisti“, dodaje Dubravka.
Ipak, nije sve divno. Kad padne noć, vidi se da je Dublin pun beskućnika. U životu očito ništa nije poklonjeno što će najbolje vidjeti ove generacije koje su u Irsku stigle - bez povratne karte u džepu.
