Šokantnije od odbijenice iz Den Haaga, koja je stigla u četvrtak uz obrazloženje kako Sakib Softić nema legimitit ovlaštenog pravnog zastupnika, bila je informacija kako je ta činjenica njemu pa time i članu Predsjedništva BiH Bakiru Izetbegoviću poznata još od svibnja 2016. godine.
To je izrijekom navedeno u izjavi predsjednika ICJ-a suca Ronnyja Abrahama. Tamo stoji kako je Softiću na njegov zahtjev 26. svibnja prošle godine uručeno pismeno tumačenje suda po kojemu je revizija novi proces, a pravni zastupnik u njemu može biti samo osoba koju novom odlukom imenuje Predsjedništvo BiH.
To se nikada nije dogodilo, no zahtjev za reviziju ipak je podnesen 26. veljače i to je, uz Izetbegovićevu potporu, učinio upravo Softić, iako je obojici bilo jasno da to ICJ neće prihvatiti.
Podnošenje zahtjeva za revizijom uslijedilo je nakon neformalnog sastanka bošnjačkih političara, predstavnika nevladinih udruga i intelektualaca, održanog u sarajevskoj Vijećnici 17. veljače.
Jedan od sudionika, predsjednik Stranke za BiH (SBiH) Amer Jerlagić, izjavio je u petak kako im tada nitko nije rekao da Softić nema legitimitet.
"Nisam znao za tu informaciju, niti nas je bilo tko na tako nešto upozorio na skupu u Vijećnici", kazao je Jerlagić portalu Klix, ističući kako je osobno postavio to pitanje, no na njega nije dobio nikakav odgovor pa je to protumačio kao prešutnu potvrdu da Softićev status nije problem.
Zahtjevi za Izetbegovićevom ostavkom
Izetbegović je u petak, u pokušaju da objasni ovu situaciju, stvar samo još više zapetljao. Iznio je tumačenje kako ICJ, odbijajući priznati Softića kao pravnog zastupnika, nije citirao niti jednu odredbu statuta suda na kojoj bi se to temeljilo.
Iz toga su u Sarajevu zaključili kako zapravo postoji neka proceduralna "rupa", koja otvara prostor da se u Den Haagu eventualno predomisle kada pred njih doista i stigne zahtjev za revizijom.
"Zašto su sakrili istinu od Bošnjaka", pitanje je koje je stoga u petak na prvoj stranici postavio sarajevski "Dnevni avaz", koji oštricu svoje kritike usmjerava upravo na Izetbegovića kao najviše rangiranog političara koji je podupro podnošenje zahtjeva za revizijom presude.
Odmah nakon što je stigla informacija iz ICJ-a o odbijanju revizije, zaredali su se zahtjevi upravo za Izetbegovićevom ostavkom. Njega su na to pozvali iz oporbenih stranaka, poput Socijaldemokratske partije BiH (SDP) BiH .
"Jasno je tko za sve snosi najveću političku odgovornost", kazao je predsjednik SDP-a Nermin Nikšić pozvavši Izetbegovića da se zbog ove blamaže povuče s mjesta člana Predsjedništva BiH.
Na ostavku je pozvao i Vukota Govedarica, predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) koja je dio vladajuće koalicije na državnoj razini. On pak Izetbegovića smatra odgovornim za nepotrebno izazivanje političke krize koja je opasno zakomplicirala stanje u vladajućoj koaliciji a uz to je prouzročila pogoršanje odnosa sa Srbijom.
No najveći problem za Izetbegovića moglo bi biti to što je odbijanje revizije presude poslužilo kao povod za razmjenu nove serije uvreda i uzajamnih optužbi s Fahrudinom Radončićem, čelnikom Saveza za bolju budućnost (SBB), koji je također dio vlasti.
Duboke podjele do ostataka mandata
Da se njih dvojica već dugo jedva podnose jasno je već mjesecima, no sada je ta netrpeljivost prerasla u obostrani prijezir.
Radončić je u prvim reakcijama pozvao Izetbegovića da sada Bošnjacima obrazloži svoju pogrešnu procjenu na temelju koje je podesen zahtjev za reviziju "i iz toga izvuče politički zaključak o svojoj osobnoj političkoj poziciji".
Izetbegović je na to ljutito odgovorio da ga "ne zanima Radončić", tvrdeći kako je lider SBB-a u kategoriji onih koji su reviziju samo nominalno podupirali, a istodobno su priželjkivali da od toga ne bude ništa.
Radončić je pak na to uzvratio konstatacijom kako je Izetbegović "veleizdajnik" koji snosi povijesnu odgovornost zbog odbijanja zahtejva za reviziju presude.
Ostatak mandata sadašnje vlasti u BiH do kraja 2018. tako će, kako se procjenjuje, proteći u ozračju dubokih podjela i nepovjerenja kako između Izetbegovićeve Stranke demokratske akcije (SDA) i Radončićevog SBB-a, tako i između bošnjačkog i bloka srpskih stranaka, a sve to može ozbiljno blokirati funkcioniranje države i provedbu reformi, kao i ispunjenje plana za eventualno dobijanje statusa kandidata za članstvo u Europskoj uniji.