Devetog ožujka je nuklearna elektrana u Černobilu ostala bez struje. Ruski vojnici koji su tada na nišanu držali iscrpljene djelatnike nuklearke bili su najmanja briga direktora kijevskog Instituta za sigurnosne probleme nuklearnih elektrana (ISPNE), Anatolija Nosovskog. Bitnije mu je bilo spriječiti potencijalno curenje radijacije iz davno ugašenog postrojenja.
Uključio je dizelske generatore za hitne slučajevi. No, ako bi oni ostali bez goriva, sustav hlađenja koji sprječava nakupljanje vodika unutar skladišta istrošenog nuklearnog goriva prestao bi raditi, baš kao i senzori radijacije te automatizirani sustavi za suzbijanje stvaranja radioaktivne prašine.
Odnesen materijal za 'prljavu bombu'
Pet dana poslije struja je ipak vraćena u Černobil. No, Nosovski je imao još više razloga za zabrinutost. Za američki znanstveni časopis Science je potvrdio kako su pljačkaši upali u laboratorij za praćenje radijacije u selu po kojem je nuklearka dobila ime te su pobjegli s radioaktivnim izotopima koji služe za kalibraciju instrumenata i dijela radioaktivnog otpada koji se može miješati s konvencionalnim eksplozivom i tako poslužiti za stvaranje "prljave bombe".
ISPNE ima još jedan laboratorij u Černobilu, u kojem drže još opasnije materijale - snažne izvore gama i neutronskog zračenja, koji se koriste za testiranje instrumenata, priznao je Nosovski. Uz to, tamo drže i uzorke radioaktivnog materijala iz reaktora četiri, koji je stradao u zloglasnoj nesreći 1986. Nosovski je izgubio kontakt i s tim laboratorijem pa je "sudbina ovih izvora nepoznata".
Problemi su počeli prvog dana rata u Ukrajini, 24. veljače. Dok su ruske trupe bile na svega 15 kilometara od Černobila, upravi ISPNE-a je naređeno da evakuira većinu osoblja koja nadzire sigurnost elektrane, ali i upravlja radioaktivnim otpadom u "zoni isključenja". U roku od dva sata, 67 djelatnika je napustilo elektranu. Dvojica koji žive u selu Černobil su ostala nadzirati laboratorij, ali kako tvrdi viši znanstvenik Instituta, Maksim Saveljev, "izgubili smo kontakt s ovim hrabrim ljudima".
Okupacija u nekoliko sati
Do 17 sati su ruske postrojbe preuzele kontrolu nad svim objektima NE Černobil. Nadzornik smjene, Valentin Gejko pregovarao je o razoružavanju čuvara elektrane, ali i o tome da vojska ne uznemiruje civilne djelatnike. No, ruska je vojska gotovo mjesec dana držala radnike kao taoce. Čak su im zaplijenili i mobitele. Radnici su na to odgovarali pjevanjem ukrajinske himne svakog jutra, a kad vojnici to više nisu mogli slušati, dopustili su promjenu smjene. Ipak, neki zarobljeni radnici odlučili su ostati, objašnjava Nosovski, "kako ne bi izložili riziku od radijacije ljude koji bi trebali doći na njihovo mjesto."
Osim Černobila, Rusi su 4. ožujka napali najveću europsku nuklearnu elektranu Zaporižja te istraživački reaktor na Institutu za fiziku i tehnologiju u Harkivu. No, ugašena elektrana na sjeveru zemlje ima jedinstven skup opasnosti od radijacije. Dva dana nakon okupacije, u blizini nuklearke izbili su šumski požari, a ruske su snage spriječile vatrogasce da uđu u "zonu isključenja" i ugase vatru. To bi, upozorava Nosovski, moglo dovesti do "značajnog pogoršanja radijacijske situacije u Ukrajini i cijeloj Europi", jer se očekuje jačanje požara s dolaskom toplijeg vremena.
Višestruka opasnost
U tim se šumama nalaze radioaktivni izotopi koji su bačeni u prirodu nakon nuklearne katastrofe. Daljinska mjerenja zasad ne pokazuju opasnost po zdravlje, no direktor istraživanja Instituta za geokemiju okoliša u Kijevu, Viktor Dolin, tvrdi da još uvijek nije osposobljen automatizirani sustav za praćenje radijacije, što znači da "nema informacija o stvarnoj situaciji u zoni isključenja".
Samo skladište nuklearnog otpada, kojeg je Nosovski spašavao dizelskim agregatima, potencijalna je nuklearna bomba, jer se u njemu nalazi 8500 tona gorivih šipki urana, koji se hlade u bazenima. No, radioaktivnim raspadom te su šipke nakupile oko ko 240 puta više cezija-137 i 1500 puta više stroncija-90, nego što je u atmosferu izbacio uništeni reaktor. Jedno od rizičnih rješenja je bušenje rupa u zidovima skladišta, kako bi se omogućio izlazak vodika u slučaju ponovnog nestanka struje.
Ekstremnim zračenjem prijete i gorivne šipke, cirkonijeve obloge i drugi materijali koji sadrže istrošeno nuklearno gorivo unutar reaktora četiri, koji je pokriveni debelim betonskim sarkofagom. Ukrajinski znanstvenici su do rata surađivali s kolegama iz ruskog Instituta Kurčatov, koji su im naprasno prekinuli suradnju prošlog mjeseca i podržali rat u Ukrajini. Srećom, pojedini skokovi u broju neutrona iz određenih spremnika potiču automatizirani sustav da prska otopinu gadolinij-nitrata, koja apsorbira neutrone i tako sprječava nuklearnu fisiju.
Dio izvora nije pod ničijom kontrolom
Postoji još jedan problem. Novi sarkofag iznad reaktora četiri, podignut 2016. nije projektiran da izdrži bombardiranje. Ako bi bio probijen, spremnici s nuklearnim gorivom bi se mogli poremetiti, a postoji mogućnost i da u atmosferu ode nekoliko stotina tona visoko radioaktivne prašine.
Inozemni stručnjaci upozoravaju da Ukrajina ne kontrolira sve svoje izvore radioaktivnog zračenja, baš kao i druge zemlje nastale raspadom SSSR-a. Čini se da Rusi to znaju i pokušavaju doći do nekontroliranih skladišta, laboratorija i postrojenja.
Situaciju u Ukrajini uživo možete pratiti OVDJE.
