Istraživači vjeruju da su riješili misterij očuvanja mumije austrijskog kapelana Franza Xavera Sidlera von Rosenegga iz 18. stoljeća, koji je balzamiran na neobičan način - kroz rektum, i koji je godinama bio izvor intriga i raznih teorija.
Mumificirano tijelo u kripti crkve sv. Tome na Blasensteinu pripadalo je aristokratskom kapelanu koji je umro 1746. godine u dobi od 37 godina, nevjerojatnije od krvarenja u plućima zbog tuberkuloze. Vjerovalo se da su njegovi ostaci prirodno sačuvani zbog čega su mumiju nazvali "kapelanom osušenim na zraku".
Stručnjaci su godinama kasnije otkrili da je tijelo zapravo bilo balzamirano i to kroz rektum. U trbušnoj i zdjeličnoj šupljini pronađene su drvene grančice, tkanine koje nalikuju na konoplju, svilu te cinkov klorid čija je zadaća bila da "upiju" tjelesne tekuće.
Iznenađujuć slučaj
Patolog na Sveučilištu Ludwig Maximilian u Münchenu, dr. Andreas Nerlich nazvao je ovo iznenađujućim otkrićem jer nisu postojali vanjski dokazi da je tijelo balzamirano.
"Tjelesna stijenka nije bila otvorena, stoga su se ove stvari mogle staviti u tijelo jedino kroz rektum", kazao je za Guardian, napominjući da se takva praksa razlikuje od ranije poznatih metoda balzamiranja, koje su bile popularne u Egiptu.
U časopisu Frontiers in Medicine, Nerlich i kolege otkrili su da su mumiju prethodno pregledali stručnjaka izvana i proučavali ga rendgenskim snimkama. One su otkrile okruglu strukturu unutar donjeg dijela crijeva zbog čega se pretpostavilo da je osoba umrla nakon što je progutala otrovnu kapsulu.
"Ovo je prvi slučaj s ovom vrstom dokumentiranog balzamiranja“, rekao je Nerlich. "Dakle, ne znamo koliko često ili gdje se ovo izvodilo, iako pretpostavljamo da se ta vrsta 'kratkoročnog očuvanja' tijela koristila mnogo češće nego što bismo očekivali", dodao je.
Pripadao visokom društvu i živio lagodno
Nedavno su Nerlich i kolege dobili dozvolu za djelomičnu obdukciju, CT snimanje i druge analize. Istraživači su otkrili da mumija pripada muškarcu između 35 i 45 godina, a radiokarbonsko datiranje uzorka sugerira da je umro između 1734. i 1780. godine.
Ti se podaci podudaraju s onime što se zna o Sidleru. Pritom, analiza kostiju, zuba i kože otkrila je da je čovjekova prehrana bila u skladu s prehranom lokalnog župnog vikara u spomenutoj regiji, bogata životinjskim proizvodima i srednjoeuropskim sortama žitarica.
Kao što je bio slučaj s ljudima iz visokog društva, živio je lagodnim životom te njegov kostur nije pokazivao znakove stresa. Ipak, tijelo je otkrilo tragove dugotrajnog pušenja lule. Inače, nošenje šiljastih cipela i pušenje lule bili su tipični za svećenike u to vrijeme.
POGLEDAJTE VIDEO: I mumije idu na CT i magnet. Doktor Čavka: 'Jednoj smo našli tumor'
