Koliko čovjek zaista može izdržati kad je primoran i kad je u pitanju život, pokazuju idući primjeri!
1. Znanstvenik koji je preživio ledeni 'pakao' Antarktika
Douglas Mawson bio je jedan od najpoznatijih znanstvenika i istraživača Antarktika, koji je svoju strast i posao skoro platio vlastitim životom.
Zajedno s dvojicom kolega Belgraveom Ninnisom i Xavierom Mertzom u prosincu 1912. godine krenuo je u herojsku misiju kako bi istražio Antarktik. No, taj nevjerojatni pothvat nije završio onako kako su željeli.
Nekoliko dana nakon početka ekspedicije, sretni što su još uvijek živi, odlučili su se vratiti u bazu. No, putem su doživjeli pravu tragediju. Ninnis je upao u pukotinu te za sobom povukao sanjke, sve njihove zalihe i većinu pasa koji su ih vukli.
Udaljeni 310 milja od baze, Mawson i Mertz udružili su posljednje atome snage kako bi preživjeli ledeni pakao, u kojem su se našli bez hrane i potrebne opreme. Bili su primorani činiti strašne stvari, pa tako u nedostatku hrane i jesti vlastite pse. Mertz je na kraju umro od hladnoće, a Mawson je ostao sam samcat, pokušavajući preživjeti "nemoguće".
Ni konjunktivitis ni ozebline, zbog kojih su mu počele otpadati kosa i koža, nisu ga spriječili da herojski nastavi dalje. Putem je pao u pukotinu, gdje je ostao visjeti iznad ponora 32 dana, no uspio se nekako izvući i doći do baze. Tamo je morao čekati još 10 mjeseci, jer je brod koji ga je trebao odvesti kući došao nekoliko sati prije, te otišao misleći da je mrtav.
4. Maratonac koji se nakon pješčane oluje izgubio u Sahari
Talijanski policajac Mauro Prosperi odlučio se za podvig života – sudjelovanje na najopasnijem i najtežem maratonu na svijetu The Marathon des Sables. Utrka po Sahari u južnom Maroku traje šest dana, duga je 250 kilometara, a završe je samo najbolji i najhrabriji.
Mauro Prosperi doživio je strašnu sudbinu 1994. godine prilikom održavanja maratona. Iako pravila utrke glase da se pri pojavi pješčane oluje maratonci trebaju zaustaviti i čekati da prođe, on se na to oglušio. Naravno, putem se izgubio, pa je lutao pustinjom devet dana i smršavio više od 18 kila.
U okrutnoj borbi za život nije imao drugog izbora nego činiti neke potpuno gadljive stvari, poput mokrenja u bočicu kako ne bi dehidrirao. Hranio se gušterima i škorpionima, no nije odustajao, sve dok nije naletio na grupu nomada koji su ga obavijestili da se nalazi u Alžiru, 209 kilometara od mjesta gdje je trebao biti.
3. Australac koji je preživio tri mjeseca u pustinji jedući žabe i zmije
Kad se 35-godišnji Australac Ricky Megee probudio sam samcat u jednoj rupi u australskoj pustinji s licem okrenutim prema zemlji, okružen dingosima koji su pokušavali doći do njega, znao je da ga čeka "nemoguća" misija. No, uspio je preživjeti tri mjeseca jedući žabe, zmije, pijavice, guštere i crve.
Iako ni sam ne zna kako je tamo dospio, navodno su za njegovu avanturu kriva trojica nepoznatih autostopera koja su ga pokušala ubiti.
Nakon što se izvukao iz rupe, Megee je 10 dana, na temperaturi višoj od 40 Celzijevih stupnjeva, hodao pustinjom. Tada je pronašao malu udubinu u kojoj je napravio sklonište i preživo hraneći se žabama, zmijama i sličnim životinjama.
"Pijavice i guštere sam jeo sirove, a žabe sam stavio na vrh svog skloništa da se isprže na suncu. Kad su postale hrskave, onda sam ih pojeo", ispričao je Ricky svoju nevjerojatnu priču.
Pronašao ga je Mark Clifford, koji se s kolegom vozio prema gradiću Birrindudu kroz pustinju, kad je pred njih izletio zarastao muškarac mršav kao kostur. Bio je to Ricky Megee, koji je tijekom "boravka" u pustinji izgubio čak 59 kilograma.
2. Djevojčica koju su odgojili majmuni
Iako u nevjerojatnu priču Marine Chapman mnogi sumnjaju, ona i dalje tvrdi da je njena priča istinita, te je čak objavila i knjigu pod nazivom Djevojčica bez imena, u kojoj opisuje svoju otmicu i godine provedene u društvu majmuna u kolumbijskoj džungli.
Njena čudna priča započela je 1953. godine kad su je još kao četverogodišnju djevojčicu oteli iz dvorišta obiteljske kuće, nakon čega se našla u džungli okružena majmunima kapucinima, koji su je navodno i odgojili.
U kolumbijskoj je džungli, navodno, provela pet godina, a preživjela je samo zato što je naučila vješto i vjerno oponašati prehrambene navike majmuna, poput veranja po stablima i spavanja u izdubljenom deblu, a ubrzo je postala pravi stručnjak za krađu riže i voća iz obližnjih sela.
Pronašli su je lovci, koji su je odveli u grad Cucutu na sjeveroistoku Kolumbije, te je prodali u bordel gdje su je iskorištavali kao sluškinju, no uspjela je pobjeći. Snalazila se kako je stigla, a jedno je vrijeme živjela na cesti. Kad se napokon preselila u Englesku, ubrzo je pronašla i ljubav svog života.
1. Muškarac koji je proveo tri dana u prepunoj septičkoj jami
75-godišnji veteran Drugog svjetskog rata Coolidge Winesett proveo je tri "nezaboravna" dana u septičkoj jami.
Kad je jednom prilikom boravio u svojoj kućici za odmor, ona se zbog truleži urušila, a on je završio ispod WC-a, u prepunoj septičkoj jami. S obzirom da je nakon moždanog udara izgubio dio noge i sposobnost baratanja rukama, nije se mogao sam izvući.
Tijekom ove trodnevne pustolovine, bio je prisiljen svoje okruženje dijeliti sa štakorima, zmijama i paucima, no čini se da mu to i nije palo jako teško. Barem su mu odvlačili pozornost od smrdljivog i odvratnog okruženja.
Pronašao ga je poštar.
