Nebojša Marković je 5. siječnja izašao ispred kuće u kojoj je živio sa suprugom i bebom kako bi spakirao dječja kolica. Trenutak kasnije do njega je došao bijeli automobil iz kojeg je sa suvozačeva mjesta izašao ubojica. Prije prvog pucnja osmjehnuo se žrtvi. Ispalio je nekoliko hitaca u prsa, a potom i jedan u glavu.
Kako navode srpski mediji, pretpostavlja se kako Marković nije bio prava meta ubojica jer nije povezan s kriminalnim krugovima, već je to bio njegov šogor Aleksandar Šarac koji je član međunarodne bande lopova "Pink Panther". Srpska policija raspisala je tjeralicu za Čabom Derom iz Čantavira kod Subotice, čije se ime već povezuje s nekoliko likvidacija.
Majka uključila peć, da bude toplo kad dođu
"Naša majka uključila je tog dana peć na katu, kako bi bilo toplo kada Neša dođe iz Beograda sa ženom i djecom. Otac je pekao pečenicu, da proslavimo Božić svi zajedno, kao i svake godine. Ja sam bio u crkvi kada su mi javili", počinje priču još potreseni Slaviša Marković, svećenik i brat ubijenog Nebojše. Nakon brutalne likvidacije doputovao je u Beograd kako bi bio s ožalošćenom obitelji.
"Mi smo svi zaprepašteni. Ovo je jedna velika tragedija. Ostali smo bez Neše kao jabuka bez drveta. Da netko ostavi dijete u drugom razredu i bebu od 13 mjeseci bez oca i da ga onako likvidira... Molim se za dušu njegovu da se riješi njegovo ubojstvo", priča kroz suze Slaviša.
Svećenik kaže da se njegov brat Nebojša spremao da s obitelji krene u njihovo rodno selo Uzovnica. On je od ranog jutra bio u crkvi, gdje je služio liturgiju. Oko podneva zazvonio mu je telefon.
'Čekala tatu koji više nikada neće doći'
"Javili su mi dok sam bio u crkvi. Neša je to jutro trebao otići u Novi Beograd po kćer iz prvog braka. Ta kolica koja se vide na snimci, od njegovog su 13-mjesečnog sina. Pakirao je stvari da pođu u kuću naših roditelja, da svi zajedno, kao i svake godine, proslavimo Božić. Djevojčica je čekala tatu koji nikada više neće doći po nju", slomljen je Slaviša. Utoliko više što je ubojica zapravo želio ubiti nekoga drugoga.
"Moji roditelji su čestiti ljudi iz Uzovnice, gdje smo Neša i ja zajedno završili osnovnu školu, učili raditi. Ja sam završio bogosloviju, a Neša za veterinarskog tehničara. Kada smo htjeli studirati, početkom 2000-ih, tata nije radio, pa je tako Neša otišao u Beograd gdje je radio na građevini, vozio kamion za snabdijevanje restorana", kaže.
'Nema dosje, nema ni prekršajnu prijavu'
"Moj brat nema dosje u policiji, protiv njega nije podnijeta nijedna prekršajna prijava. Nikada nikoga nije pipnuo... Moj brat je za mene živ, u mom srcu i srcu moje obitelji. Nažalost, sada bratu pjevam Večnaja pamjat (pravoslavana molitvena pjesma koju svećenik pjeva tijekom opijela)", dodaje svećenik Slaviša Marković.
