Novinar Tim Pröse razgovarao je sa 18 svjedoka i protivnika nacističkog režima. Njegova knjiga 'Svjedoci stoljeća' opisuje pripadnike pokreta otpora, ljude koji su spašavali živote i Židove koji su preživjeli holokaust. Jedan od njih je Michael Emge, čovjek sa zatvorskim brojem 73693, koji svoj život duguje Oscaru Schindleru. Živio je u stanu broj 63 na šestom katu. Od 1965. do svoje smrti 1974. bio je prijavljen u Frankfurtu, ali danas na čovjeka koji je riskirao svoj život kako bi spasio 1200 Židova podsjeća samo ploča na zidu kuće s portretom koji ga prikazuje neposredno prije smrti.
Osamdesetčetverogodišnji Emge i nakon tolikih je godina stalno živio na oprezu.
'Uvijek su napadali s leđa'
'Uglavnom su napadali s leđa', rekao je za njemački Spiegel. Emge je zato uvijek pazio da mu se netko ne približi s leđa jer se do danas nije oslobodio straha. Živio je pod pseudonimom na tajnoj adresi, a do njega se nije moglo doći direktno. Spiegel je razgovor s njim dogovorio putem njegovih prijatelja.
On je posljednji preživjeli u Njemačkoj čije je ime bilo na Schindlerovoj listi. O Oscaru Schindleru je prije 20 godina Steven Spielberg snimio film, kao uspomenu na Schindlera koji je, dotad nepoznat, plaćao SS-ovcima kako bi otkupio Židove i zaposlio ih u svojoj tvornici u Krakowu. Tamo su radili u proizvodnom pogonu.
'Schindler je bio dobar čovjek, ali previše je volio alkohol, žene i novac'
Sugovornik se prisjeća Oscara Schindlera, rekavši da je bio dobar čovjek, ali u privatnom životu - gad. Alkohol, žene, novac - te su mu tri stvari bile najvažnije. Schindler je bio poslovni čovjek koji je volio konjak, engleske cigarete i lijepe žene. Prema 'svojim' je Židovima bio dobar jer su mu omogućili da se obogati, ispričao je Emge i rekao da je u početku Schindleru na umu bila samo vlastita korist. Njegova žena je ljudima donosila hranu i krijumčarila dijamante u Berlin kako bi vratila židovske žene koje su bile u Auschwitzu.
Kada je riječ o Spielbergovu filmu, Emge kaže da je kao komercijalni film remek-djelo, no kao dokument nije pretjerano koristan.
Važno je reći, kaže Emge, da je Schindler nosio crvenu partijsku značku Nacionalsocijalističke njemačke radničke partije, odličje koje su dobivali samo najvjerniji nacisti, pa je zato mogao ostaviti dobar dojam na moćnike. Emge kaže da je upravo to jedan od razloga zbog kojih je odlučio ispričati svoju priču.
Nakon što je Schindler svjedočio brojnim zločinima nacista, više nije kupovao Židove kako bi radili za njega, već kako bi ih spasio. Tako je počeo kupovati i starce, djecu ili bolesne. Među njima je bio i Michael Emge koji je tada imao samo 12 godina. Kao dječak, Emge je živio u gradu Bochnia s ocem Židovom i majkom katolkinjom od 1939., odakle su ga zbog 'polužidovskog podrijetla' deportirali u koncentracijski logor.
Rane nikad nisu zacijelile
Emgeove rane neće nikad zacijeliti. Otkrivaju to njegove tamne oči i ispijeno lice, ali i ožiljak iznad koljena koji je dobio kad mu je logorski liječnik mjesecima za nogu vezivao otvorenu konzervu s buhama koje su mu izjedale meso. A o svemu što je doživio, dugo nije mogao pričati. I supruzi je tek nakon dugo vremena rekao što je sve doživio.
Emge je ispričao o mučenju koje je tamo doživio.
'Postojale su razne kazne za kradljivce krumpira. Vješali su ih tako da su vrhovima prstiju dodirivali zemlju, rukama vezanih na leđima, a u usta su im stavljali krumpire. Tako su ih mučili po šest, sedam sati, a mi ostali smo morali stajati u stroju.'
Ispričao je i o jednom radniku koji je preživio strijeljanje kada oružje nije opalilo, baš kao i u filmu. Preživio je i Emge.
'Bio sam potpuno sam, kao stup. Na životu me možda održavala nada da ću ponovno vidjeti majku koja je također bila na listi. Ona je radila u Schindlerovoj tvornici u Krakowu. Naposljetku je ušla u vlak koji ju je odvezao u Auschwitz.'
Ispričao je i o ljubavi prema glazbi koju je oduvijek osjećao. Nikad neće zaboraviti trenutak kad je netko počeo pjevati židovske pjesme, a pridružili su se i ostali. To je za Emgea bio trenutak nade.
Svjedočio je još jednom događaju ovjekovječenom u filmu: kada je imao 15 godina, stajao je kraj radnika kojem su kliještima vadili zlatne zube kako bi od njih napravili Schindleru dar za rastanak. Naposljetku su zlato otopili i od njega napravili prsten.
Kad je rat završio, Oscar Schindler je živio u Regensburgu, u Argentini i u Münchenu, no sav je novac prokockao i vratio se u Frankfurt. Mnogi su ga smatrali izdajnikom, a pomagali su mu Židovi.
Na kraju ovog razgovora, Emge je rekao da je u životu bio zadovoljan, ali sretan nikad više nije bio, piše Spiegel.
Michael Emge preminuo je u kolovozu 2014. Tada je imao 84 godine. Nakon smrti mu je vraćeno njegovo pravo ime, ono koje je bilo zapisano i na Schindlerovoj listi: Jerzy Gross.
