Naveed Baloch je prelazio cestu u središtu Berlina navečer 19. prosinca, nakon što je otišao iz prijateljeve kuće. Bio je na pola puta kad je ugledao automobil koji ide prema njemu, pa je požurio.
"Tada sam shvatio da je to policijski automobil. Stao sam kad su me pozvali, a onda im pokazao sve dokumente koje sam imao kod sebe", ispričao je za Guardian.
Pustili su ga da ode, ali su ga nakon nekoliko sekundi opet pozvali. Prije nego što se snašao, bio je u stražnjem dijelu automobila, kojem su sva svjetla treperila dok je jurio kroz Berlin. Ruke su mu bile vezane na leđima.
Kasnije te večeri, kaže, povezali su mu oči i odveli ga iz "jedne policijske postaje na drugo mjesto", udaljeno oko 10 minuta. Kaže da su dvojica policajaca "zakopali pete svojih cipele u moje noge", a jedan od muškaraca mu je "jako stezao vrat svojom rukom".
Skinuli su ga i fotografirali. "Kada sam se opirao, počeli su me udarati", kaže. Uzeli su tri uzorka krvi, a 24-godišnji Pakistanac identificiran je samo kao Naveed B. No to nije spriječilo njemačku policiju i ministra unutarnjih poslova Thomasa de Maizièrea da ga, samo nekoliko sati nakon smrtonosnog napada na božićni sajam na berlinskom Breitscheidplatzu, označe kao glavnog osumnjičenog.
Govoreći za Guardian tek nešto više od tjedan dana nakon što je pogrešno optužen zbog napada u kojem je ubijeno 12, a ranjeno 48 osoba, Baloch se sada krije, u strahu je za svoj život i više se ne osjeća sigurno u zemlji u kojoj je našao utočište kao član svjetovnog separatističkog pokreta u Balučistanu, pokrajine koja je česta meta vjerskih ekstremista u Pakistanu.
I obitelj u Pakistanu ima problema
Članove njegove obitelji u Pakistanu kontaktirale su sigurnosne službe te su nakon širenja njegovih fotografija i imena primili prijeteće telefonske pozive.
"Moja obitelj i ja smo se složili da bi bilo sigurnije kada bismo javno progovorili. Što prije, to bolje", kaže.
U noći kad je uhićen policija je dovela prevoditelja koji nije govorio njegov materinji baluči, nego punjabi i urdu. Potonji i donekle razumije, ali ga ne govori.
Baloch kaže da su ga pitali zna li što se dogodilo u Berlinu ranije te večeri.
"Rekao sam da ne znam, a oni su mi rekli: 'Netko je ukrao vozilo i zabio ga u gomilu ubivši mnogo ljudi. Ti si bio za volanom toga kamiona, zar ne?", kaže.
"Mirno sam im rekao da uopće ne vozim. Čak ne znam ni pokrenuti vozilo. Rekao sam im da u mojoj zemlji ima smrti i rata; to je razlog zašto sam pobjego i potražio pomoć. Vi u Njemačkoj ste nam dali hranu, lijekove i sigurnosti. Vi ste kao moja majka. Ako otkrijete da sam te stvari radio vašoj zemlji, ne biste mi trebali dati laku smrt, trebali biste me polako rezati", govori Baloch.
Vrlo čudna komunikacija
Kaže da je samo mogao pretpostaviti da su razumjeli njegove odgovore, iako nije mogao biti siguran, jer je komunikacija bila vrlo čudna.
Na daljnja pitanja im je odgovorio da je bio pastir po struci, da je u Njemačku stigao ove godine u veljači, i da je pobožni musliman koji se klanja pet puta dnevno.
Malo ih je zbunila njegova zabrinutost oko isteka roka za plaćanje kazne koju je zaradio nekoliko dana prije zbog švercanja.
"Rekli su mi: 'Ti si zabrinut za plaćanje novčane kazne, kada su mnogi ljudi ubijeni?' Rekao sam im da jednostavno ne želim upasti u nevolje", govori.
Tijekom dva dana i jedne noći, kaže, dobivao je samo čaj i kekse.
"Ali nisam mogao jesti. Keksi su bili odvratni, a čaj hladan", kaže.
Spavao je na drvenom krevetu bez madraca, a prvu su mu noć ruke ostale vezane na leđima.
Rekli su mu da su već u noći napada posumnjali da on nije čovjek kojeg traže – i to ne samo zato što nije bilo tragova krvi ili ozljeda na njemu, unatoč krvavoj borbi do koje je očito došlo između vozača i Poljaka kojem je otet kamion – te su ga pustili da ode.
Nije trebao potrčati
"Objasnili su mi da sam bio sumnjiv jer sam trčao preko ceste kada su me pokupili te da su imali razloga vjerovati da bih mogao biti kriminalac. Rekao sam im da shvaćam", kaže.
Do trenutka kada je Baloch pušten, policija je već tragala za Anisom Amrijem, Tunižaninom čiji su dokumenti pronađeni u kamionu koji se zaletio na sajam i kojeg su kasnije ubili policijski službenici u Milanu.
Kao i Amri, Baloch ima 24 godine i tamnoput je, i tu svaka sličnost prestaje.
Nakon puštanja Balocha su odveli u hotel i rekli mu da ne smije otići, osim ako obavijesti policiju, ne zato što je još uvijek pod sumnjom, nego zato što bi njegov život mogao biti u opasnosti, te da se ni pod kojim uvjetima ne bi trebao vratiti u sklonište za izbjeglice u napuštenoj zračnoj luci na jugu Berlina, gdje je živio.
Sklonište su pretresle specijalne jedinice u ranim jutarnjim satima u utorak, 20. prosinca, u potrazi za dokazima koji bi povezali Balocha sa smrtonosnim napadom na Breitscheidplatz.
Tamo su njegovi prijatelji uzaludno nestrpljivo čekali da se vrati.
Baloch je dogovorio susret s novinarkom Guardiana ovog tjedna, prije svega zato što se sada jako boji za svoju sigurnost, ali i za svoju obitelj u selu Mand u regiji Mekran u Balučistanu.
Nada se da će nakon što njegova priča dospije u javnost biti sigurniji.
