Najbolja fotografija je ona koja vam omogućuje vidjeti iza onog što je fotografirano, nečeg iza očitoga, osjećaja, misli ili načina života tako životnog da se osjećate kao da ste dio njega.
Ako je postojao ijedan fotograf koji je postao majstor u tome, onda je to Edward Curtis, rođen 1868., koji je počeo snimati fotografije 1890. i posvetio velik dio svoje karijere snimanju tradicionalnih običaja američkih Indijanaca.
Curtis je poznat po fotografijama posljednjih američkih plemena, čiji život je dokumentirao od 1906. do 1930. godine u mamutskoj kolekciji pod nazivom Sjevernoamerički Indijanci.
Budući da je njegov rad bio toliko stručan, moćna banka JP Morgan odlučila ga je financirati.
Kroz te godine, Curtis je uz sve moguće poteškoće uspio snimiti 40.000 negativa i 10.000 snimki jezika i glazbe te je ispisao preko 4.000 stranica visoko cijenjenog antropološkog teksta, a snimio je i dugometražni film.
Curtis je od 1905. do 1909. dokumentirao Čejene.
Jedna od njegovih najpoznatijih fotografija je Crveni orao, poznati čejenski ratnik, snimljen na konju dok se on napaja vodom.
Voda je važan simbol u Curtisovim radovima, budući da ga je provlačila njen slikovni i metafizički utjecaj na fotografiju.
Slavni fotograf umro je 1952. u Los Angelesu.
