Izgradnja velebnog kanala Istanbul podijelila je tursku, ali i inozemnu javnost. Kolosalni projekt će biti, ili završni trijumf Recepa Tayyipa Erdoğana kojim on postaje jedan od najznačajnijih turskih vladara u povijesti, a Turska ulazi u krug najrazvijenijih zemalja svijeta, ili promašeni, preskupi i nepotrebni megalomanski populistički spomenik samom sebi, kojim će započeti njegov pad.
Riječ je o izgradnji 45 kilometara dugog, 25 metara dubokog i 150 metara širokog kanala sjeverno od Istanbula kojim će se spojiti Crno i Mramorno more i time, kako kažu u službenoj Ankari, "rasteretiti" Bosporski tjesnac, piše Jutarnji, ali i time praktički pretvoriti Istanbul u otok.
Propusna moć kanala bila bi oko 86.000 brodova godišnje, što je svakako više od otprilike 60.000 plovila, koji svake godine prođu kroz Bospor. Uz to, kanal Istanbul je i 15 kilometara dulji od Bospora, za koji tvrde da je postao sve nepovoljniji za brodove od 150 do 200 metara duljine. Uz sami kanal bio bi izgrađen i grad za 1,2 milijuna ljudi.
Megalomanske želje
Već je poznato da Erdoğan samog sebe vidi kao najvećeg turskog vizionara i mislioca svih vremena. Poznato je da voli sve nove, blještave i velike stvari, pa je tako Istanbul dobio najveći aerodrom İstanbul Atatürk Havalimani, najveću džamiju Čamlidža i tunel ispod Bospora. Sada želi, parafrazirat ćemo jednog našeg pokojnog gradonačelnika, "još ljepši i stariji" Bospor.
Jasno je da turski predsjednik želi potvrditi svoju moć i značenje svog viđenja Turske, ali projekt je već izazvao žustra polemike te opasno "miriše" na ekološku, ekonomsku i političku tempiranu bombu za njegov režim.
Rasturanje okoliša i Mramornog mora
Iako se Erdoğanov režim boji i izlijevanja nafte u Bosporu, potaknut valjda nedavnim nasukavanjem tankera u Suezu, gradonačelnik Istanbula Ekrem Imamoğlu, inače veliki protivnik turskog predsjednika, koji u svemu vidi svoju šansu da postane lider oporbe, tvrdi da je projekt smrt za grad.
Uz parolu "Ili kanal ili Istanbul", tvrdi da izgradnja kanala dovodi do ekološke katastrofe, s čime se slaže veći dio pučanstva, ali i aktivisti. Naime, u Mramorno bi more dospjela i slanija crnomorska voda u kojoj je i manje kisika, što bi opustošilo podvodni ekosustav i time uzrokovalo odumiranje flore i faune. Uz to, pala bi razina Crnog mora.
Dodaje da je tim projektom ugrožena opskrba većeg dijela grada pitkom vodom, jer se na trasi kanala nalazi jezero Durugöl, kojim se opskrbljuje više od 20 posto Istanbula. Iz Ankare benevolentno odgovaraju da će se istanbulski vodovod spojiti na 200 kilometara udaljeno akumulacijsko jezero.
No, oporba tvrdi da je za to potrebna gradnja ogromne brane, koja bi dovela do sječe 200.000 stabala i uništenje 136 četvornih kilometara plodne obradive zemlje te oko 13 četvornih kilometara pašnjaka te staništa mnogih životinja.
Eksponencijalni rast troškova
Naravno, to bi dovelo do poskupljenja komunalija u Istanbulu, a već se sada naziru mnogi korupcijski zahvati, zbog kojih bi ovo mogla postati najveća afera u modernoj turskoj povijesti. Govori se da domaći, ali i bliskoistočni građevinski lobi već trlja ruke, iako je cijeli projekt financiran iz državnog proračuna.
Neovisni stručnjaci, pak, tvrde da bi troškovi mogli eksponencijalno rasti, otprilike kao na projektu žičare Sljeme, pa bi, u najoptimističnijim scenarijima, trošak realizaciji bio četiri do pet puta veći od početne cijene, koja iznosi oko 15 milijardi dolara. Nije zgorega spomenuti niti podatak da je dio zemljišta kojim prolazi kanal kupio Erdoğanov zet Berat Albayrak, ali i majka katarskog emira, šeiha Moza bint Naser.
Možda i zatvore Bospor
Prema anketama, tek je osam posto žitelja Istanbula za izgradnju kanala, dok ih je deset puta više protiv. Mnogi se pitaju i što je sa Sporazumom iz Montreuxa potpisanim 1936., prema kojem Turska mora dopustiti prolaz svim ratnim brodovima kroz Bospor. Iako službeno Turci ne kane zatvarati Bospor, već ga samo "rasteretiti", nekima je već omakla priča o njegovu zatvaranju.
Erdoğan je zamislio da se kanal otvori već 2023., odnosno na stotu obljetnicu Republike, čime bi se on izjednačio s njenim osnivačem Mustafom Kemal-pašom Atatürkom. No, to je gotovo neizvedivo, jer je tek započela gradnja jednog mosta, pa se sve već prebacuje na 2026. Proerdoganovi mediji navode da se Zapad i oporba protive tom megaprojektu jer ne žele Tursku među najmoćnijim državama svijeta. No, Erdoğan ide svojim putem.
