TOTALNI RAT? /

Gore rafinerije! Arapi prijete, ali zašto ne uzvraćaju? Avdagić: 'Postoji strah jači od svega'

Zašto Arapi ne brane svoje rafinerije? Jesu li se Izraelci napadom 'na svoju ruku' ogriješili o prijateljstvo s Trumpom? Što se dosad ratom postiglo, a što je uopće bio američki cilj? O gorućem Bliskom istoku za net.ht govorio je geopolitički analitičar Denis Avdagić

20.3.2026.

5:59

Igor Krstanović

profimedia, screenshot x

Donald Trump 'ništa nije znao' o jučerašnjem izraelskom napadu na iransko plinsko polje Južni Pars. "IZRAEL NEĆE VIŠE NAPADATI Južni Pars", objavio je prvi čovjek Amerike pa dodao: "Osim ako Iran ne odluči napasti Katar".

Arapski svijet ogorčen je zbog napada na naftna postrojenja. Traju osvetnički napadi Irana na zemlje Zaljeva. U četvrtak se oglasio omanski ministar vanjskih poslova kazavši da je Amerika izgubila kontrolu. Saudijska Arabija ide korak dalje, spremni su, kažu, vojno djelovati protiv Irana.

I Europa se digla na noge. Macron apelira za prestanak napada na rafinerije zaljevskih zemalja.

RAT ULAZI U NOVU FAZU /

Netanyahu: 'Promijenit ćemo Bliski istok. Predsjednik Trump nas je zamolio...'

Zašto Arapi ne ulaze u sukob?

"Ne vjerujem da operativno predsjednik SAD odobrava svaku metu na koju se udara. Jednako tako ne vjerujem da američka strana nije znala što i kako će napasti Izrael. Mislim da se oni tu u potpunosti koordiniraju kada su u pitanju sami napadi", kazao je naš sugovornik na pitanje o 'američkom neznanju' za udar na Južni Pars.

Dok gore rafinerije svijet se s pravom pita hoće li Arapi ući u sukob s Iranom. Avdagić ističe kako je bojazan za pitku vodu nemjerljivo veći faktor od naftnih postrojenja.

"Arapske zemlje imaju svako pravo uzvratiti na napade Irana, pogotovo one koji su bili na njihovu infrastrukturu. Međutim, oni očigledno to ne žele napraviti zato što bi se onda pojačali napadi na njihovu stranu Irana. Imate ranjivu infrastrukturu, puno bojazni za desalinizacijska postrojenja i doslovno možete postati žedni sutra ako počnu neselektivna međusobna napadanja, ili zapravo selektivna, na infrastrukturu koja bi bila nešto najbolnije", objašnjava Avdagić.

Ako američki marinci u nekom trenutku izvrše desant na iranska naftna postrojenja na sjeveru veliko je pitanje kakav će biti uzvrat. Avdagić sve vidi vrlo kaotičnim, ali i smirenim. "Rat djeluje vrlo smireno, nekako kao u slow motionu, pogotovo s obzirom da se nitko dodatno ne uključuje s arapske strane."

"Ovo što Iran radi je pokušaj uvlačenja. Oni žele uvlačenje kompletne regije u rat, zato što bi to u stvarnosti potpuno zatvorilo i energetske i druge perspektive kompletne regije. Upravo zato arapske zemlje pokušavaju to sve skupa izbjeći", kaže analitičar te dodaje da će se o rezultatima raspravljati kada se sve smiri.

"Stalno podsjećam, 76 dana je NATO napadao Srbiju."

'IMAMO PRAVO' /

Nova zemlja ulazi u rat? Stigla žestoka reakcija: 'Iranu će se ovo obiti o glavu'

Još 200 milijardi za rat bez jasnog cilja

Prvog dana invazije na Iran Trump je trajanje rata procijenio na 4–5 tjedana. Prošlo je tri tjedna, a iz Washingtona stiže vijest da Trump od Kongresa traži dodatnih 200 milijardi dolara za rat. Cilj Irana je uvući regiju u sukob, tvrdi analitičar, no što je cilj SAD-a nikom nije jasno. O Trumpovim namjerama, kaže, teško je spekulirati.

"Ako mu je cilj bio ono što je u nekom trenutku proklamirano – da Iran dođe u poziciju Venezuele – mislim da je to prevelika kalkulacija. Bojim se da ne možemo isključiti da, ako dođe do desanta na Hormuz, da će Iranci sami zapravo uništiti tu naftnu infrastrukturu. Treba znati s kim vodite bitku, to nije nekakva prosječna europska zemlja, to je teokratski režim", naglašava Avdagić.

Iran ima živo političko liderstvo.

"Ne znamo je predsjednik uopće bio meta, ali kad pogledate njegove izjave vidite da one ne idu u drugačijem smjeru od onog što govori klerički vrh, uključujući, po onome što smo mogli čuti, i novog vrhovnog vođu. Što se točno želi postići, jako je teško reći. Možda će sutra biti neka nova informacija, ali ovako kad se odmaknemo i promišljamo, čini se da je cilj maksimalno slabljenje Irana dokle god ide", kaže analitičar.

Sve će, čini se, potrajati dokle otpor ne postane prevelik, što unutarnji u američkoj politici, što sve glasniji - globalni. Avdagić podsjeća na Trumpov stav 'mi ćemo završiti, a onda neka se drugi brinu'. "Posebno to vrijedi za promet Hormuškim tjesnacem", kaže.

"Kako god da ovo završi, radit će se o velikom svjetskom preslagivanju, pogotovo ako Iran ne bude slomljen. Mislim da je onda veliko pitanje što će biti s američkom prisutnošću u regiji – hoće li to nakon svega biti u interesu arapskim zemljama ili će se okrenuti više prema EU i Kini. Ali to su sve stvari za koje je još prerano donositi konkretne procjene, s obzirom da se situacija mijenja iz dana u dan. Ovo je uistinu vrlo ozbiljan događaj koji će, kako god završio, promijeniti puno toga – pogotovo u percepciji", kaže Avdagić.

Pogled u budućnost

Na izborima i u ratovima svi više-manje proglašavaju pobjede. Naš sugovornik tvrdi da je percepcija svijeta ključna. "Jedna stvar je tko želi proglasiti pobjedu, a druga kako će to vidjeti ostatak svijeta. Ta percepcija će uvelike utjecati na budućnost."

"Ako je to stvarna pobjeda SAD-a i Izraela, onda se njihova pozicija značajno mijenja u globalnim odnosima. Ako nije, opet se mijenja – ali na drugačiji način", kaže.

Govoreći o rastu cijena goriva Avdagić smiruje tenziju.

"Ovo je zasad još uvijek u nekoj fazi podnošljivosti za zapadni svijet. Treba znati da su ranije naftne krize, gledano kroz inflaciju i kupovnu moć, bile puno ozbiljnije – ekvivalent današnjim cijenama od preko 200 dolara po barelu. To nije nešto što svijet nije vidio, ali svijet se promijenio – osjetljiviji je i drugačije percipira sigurnost. Jedno je bilo hladnoratovsko vrijeme, drugo je danas", smatra.

Rast cijena goriva sve više će vršiti pritisak da se sukob što prije završi, no analitičar upozorava da nema trenutačnog oporavka ako dođe do ozbiljnih oštećenja naftne infrastrukture. "Zato ponekad djeluje čudno kad se u ratu otvoreno govori da se ne smije gađati određena infrastruktura. Ali svi su svjesni, uključujući i Trumpa, kakve bi posljedice imala ozbiljna šteta na globalnu ekonomiju", ističe Avdagić.

PANIKA U AMERICI /

Dronovi iznad vojne baze u kojoj žive dva Trumpova ključna čovjeka: 'Ne znamo čiji su'

'Special relationship'

Joe Kent, Trumpov šef za protuterorizam dao je ostavku zbog rata u Iranu. U podcastu Tuckera Carlsona priznaje da nije bilo dokaza o iranskom razvoju nuklearnog oružja te da je Trumpa na akciju praktički prisilio Izrael. Pitali smo analitičara je li Trump Bibijeva marioneta?

"Jedna stvar koju zapravo svi znamo je da je taj odnos SAD–Izraela zbilja specijalan. Iako se ta etiketa često pridodaje odnosu Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a, zapravo je ovo taj pravi “special relationship”. I nije Trump prvi predsjednik koji je tu praktično na usluzi Izraelu, u ovom kontekstu Bibiju Netanyahuu. Osnovno, kad pogledamo što se događalo u Gazi i kako je reagirao u to vrijeme dok je na čelu SAD-a bio Joe Biden, vidimo da nije bilo pritiska čak ni da se završi ta krizna situacija, što je u tom kontekstu više iznio Trump", tvrdi Avdagić.

Trump je odlučio otići korak dalje od bilo koga drugoga, napominje sugovornik i postavlja pitanje zašto se nije htjelo slušati one koji su davali suprotno mišljenje.

"Sad znamo da je toga bilo, ali da se izostavilo. O tom ćemo vjerojatno kad bude više ovakvih zviždača. Ne treba zaboraviti da Trump voli prelamati stvari na način na koji on misli da će se odviti, bez obzira što svi drugi misle. I kompletna carinska politika ide kontra gotovo svih stručnjaka koji se bave tom temom. U korist praktično nekoliko pojedinaca koji su uvjereni da je to nešto što funkcionira i da je dobro za Ameriku.

Ne moramo govoriti da je netko marioneta ili sluga. Nekad u nekom trenutku očigledno misli da svojim postupcima – radeći nešto što nitko drugi nije – može postići efekt koji nitko ne očekuje", zaključuje.