Jedna od najspornijih vanjskopolitičkih odluka u dosadašnjem mandatu američkog predsjednika Donalda Trumpa - da unatoč silnom protivljenju međunarodne zajednice preseli veleposlanstvo SAD u Izraelu iz Tel Aviva u Jeruzalem - danas je i ostvarena. Veleposlanstvo je svečano otvoreno, ali uz mnogo gnjeva i velike prosvjede Palestinaca te krvoproliće u kojem je ubijeno najmanje pedesetak ljudi te ranjeno na stotine.
Dok se još veća eskalacija nasilja očekuje sutra, na 70. godišnjicu osnutka Izraela, Bloomberg u svome tekstu daje odgovore na sedam ključnih pitanja oko statusa Jeruzalema nakon ostvarenja Trumpove kontroverzne odluke.
Izraelci, naime, Jeruzalem smatraju glavnim gradom Izraela. Ondje su ured premijera, parlament, vrhovni sud, sjedišta većine ministarstava... No, zbog višedesetljetnog spora s Palestincima, niti jedna velika svjetska sila, do Trumpove odluke 6. prosinca prošle godine da to učine SAD, nije priznala izraelsku suverenost u Jeruzalemu.
1. Zašto je Jeruzalem tako poseban?
Jeruzalem je sveto mjesto triju glavnih monoteističkih religija. Brdo hrama i Zid plača najsvetija su mjesta za sve židove. Ondje su i Kupola na stijeni i džamija Al-Aqsa, nakon Meke i Medine treće najsvetije mjesto za muslimane. Također, u Jeruzalemu je i Bazilika Svetog groba koju kršćani štuju kao mjesto na kojemu je pokopan Isus Krist.
Kada su Ujedinjeni narodi 1947. godine donijeli odluku o podjeli Palestine (koja je dotad bila pod britanskom upravom) na dva dijela - arapski i židovski, htjelo se da niti jedna strana ne upravlja Jeruzalemom upravo iz tih "svetih" razloga. Umjesto toga, grad je bio proglašen međunarodnom zonom kojom je trebalo upravljati vijeće UN-ovih povjerenika.
2. Zašto ga onda Izrael kontrolira?
Arapske zemlje odbacile su plan UN-a i pokrenule rat protiv novostvorene židovske države. Rat je Izraelu donio nadzor nad zapadnim Jeruzalemom, gdje je živio najveći dio židovske populacije, dok je Jordan uspostavio nadzor nad istočnim dijelom grada s arapskom većinomnovništvom, ali gdje se nalaze i spomenuta sveta mjesta. Godine 1967. Izrael je u Šestodnevnom ratu zaposjeo istočni Jeruzalem i formalno ga pripojio.
Godine 1980. izraelski parlament, Knesset, donio je zakon kojim je Jeruzalem proglašen "cjelovitim i nedjeljivim" glavnim gradom Izraela. No, većina zemalja odbila je priznati tu odluku Izraela. Tek dvije su to tada učinile - Kostarika i El Salvador.
3. Jesu li prosvjedi u Pojasu Gaze samo zbog Jeruzalema?
Ne posve. Oni su pokrenuti kako bi se skrenula pozornost na zahtjev da se palestinskim izbjeglicama omogući pravo na povratak u njihove domove. Prosvjedi su trebali kulminirati 15. svibnja, na dan kada su Palestinci označili "Nakbu" ili, u doslovnom prijevodu, katastrofu. Riječ je o danu koji je usijedio nakon proglašenja neovisnosti Izraela, što je dovelo do rata u kojem je oko 700.000 Palestinaca pobjeglo ili bilo protjerano iz svojih domova. Trump je izabrao Dan neovisnosti Izraela kako bi otvorio veleposlanstvo, dodatno potpaljujući bijes Palestinaca koji taj njegov potez smatraju jednim od najvećih udaraca mirovnim pregovorima od prvog izraelsko-palestinskog sporazuma iz 1993. godine u Oslu. Vlada izraelskog premijera Benjamina Netanyahua kaže da će Jeruzalem ostati "nepodijeljeni i vječni glavni grad židovskog naroda", dok Palestinci inzistiraju na tome da Jeruzalem mora biti njihov glavni grad.
4. Uzima li itko još u obzir Jeruzalem kao međunarodnu zonu?
Ne baš. Vatikanski čelnici povremeno su pozivali na "međunarodno zajamčeni posebni statut" Jeruzalema, no SAD, Rusija, EU i UN prihvatili su stajalište da se dvije strane same dogovore o statusu grada. Trump je kazao da se odlukom o otvaranju veleposlanstva u Jeruzalemu SAD ne žele miješati u pitanje "specifičnih granica izraelskog suvereniteta" u tom gradu.
5. Što su činili drugi američki predsjednici?
Predsjednici Bill Clinton i George W. Bush obećavali bi u predizbornim kampanjama da će preseliti američko veleposlanstvo u Jeruzalem, no stupanjem u Bijelu kuću tvrdili bi da taj potez može izazvati spiralu nasilja i potkopati mirovne pregovore. Američki kongres donio je 1995. godine zakon koji zahtijeva da se veleposlanstvo premjesti do 1999. godine. No, isti zakon sadržavao je i odredbu kojom predsjednik može odgoditi taj potez u interesu nacionalne sigurnosti. I otad se ta odredba ustrajno koristila. Prije odlaska iz Bijele kuće, Barack Obama potpisao je odluku o odgodi preseljenja veleposlanstva do 1. prosinca 2016. godine. Zatim ju je 1. lipnja prošle godine potpisao i Trump, te je čak učinio isto i 1. prosinca, nakon što je već donio odluku o priznavanju Jeruzalema kao glavnog grada Izraela.
6. Što konkretno znači premještanje veleposlanstva?
Za početak, ne mnogo. Diplomatska postaja koja je u ponedjeljak proglašena američkim veleposlanstvom u biti je postojeća zgrada američkog konzulata izgrađena 2010. godine, ali s novim pločama na ulazu i nadograđenim sigurnosnim sustavom. Isprva će to biti ured veleposlanika Davida Friedmana i njegovog najbližeg osoblja, dok će se većina diplomatskih poslova i dalje obavljati u Tel Avivu. Za izgradnju posve nove zgrade veleposlanstva, koja će ispunjavati sve potrebne sigurnosne zahtjeve State Departmenta, bit će potrebno nekoliko godina.
7. Hoće li i druge države slijediti primjer SAD?
Za sada će to učiniti tek nekoliko država. Paragvaj i Gvatemala kažu kako će u narednim tjednima preseliti svoja veleposlanstva u Jeruzalem, a predsjednik Češke Republike, Miloš Zeman, pokušava pridobiti većinu u svojoj zemlji da učini isto.
