Treba li Europska unija podići slušalicu i nazvati ruskog predsjednika Vladimira Putina? 

Ovisi koga pitate.

Podjela u Europskoj uniji je oštra: dok jedne članice predlažu posebnog izaslanika, druge inzistiraju da Rusija najprije napravi ustupke, ima i onih članica koje se drže po strani i 'osluškuju puls', piše Euronews.

Ideja ponovnog diplomatskog angažmana s Kremljem dio je tekućih napora za okončanje rata u Ukrajini.

Rasprava nije od jučer, ali dobila je novi zamah nakon što su francuski predsjednik Emmanuel Macron i talijanska premijerka Giorgia Meloni prošlog mjeseca javno u više navrata podržali tu ideju.

Dvoje čelnika u prošlosti su se sukobljavali, ali složni su u tome da EU, kao najveći donator Ukrajine, treba imati stalno mjesto za pregovaračkim stolom kako bi oblikovala sigurnosnu arhitekturu kontinenta u budućnosti i to bez SAD-a, glavnog aktualnog sugovornika Kremlja.

Friedrich Merz i Giorgia Meloni

Foto: Riccardo De Luca/afp/profimedia

'Došlo je vrijeme'

Sigurnosna jamstva koja Europljani i Amerikanci planiraju za Ukrajinu nakon rata, čine ovaj argument još uvjerljivijim.

"Vjerujem da je došlo vrijeme da i Europa razgovara s Rusijom", rekla je Meloni novinarima nekoliko dana nakon što je sudjelovala na sastanku "Koalicije voljnih" u Parizu. 

"Ako Europa odluči sudjelovati u ovoj fazi pregovora razgovarajući samo s jednom od dvije strane, bojim se da će na kraju pozitivan doprinos koji može dati biti ograničen", dodala je. 

Od tada se rasprava o tome treba li se EU obratiti Kremlju samo intenzivirala, a razvila se i ideja o imenovanju posebnog izaslanika koji bi predstavljao sve EU članice. Time bi se, kako je objasnila Meloni, izbjeglo "previše glasova koji govore".

Podršku ideji izrazile su Austrija, Češka i Luksemburg.

Austrijska ministrica vanjskih poslova Beate Meinl-Reisinger sažela je to ovako: "Dok se raspravlja o europskoj sigurnosti, Europa nije za stolom. Europa je najjača kada govori jednim glasom. Trebamo jednu europsku liniju, a ne 27 nacionalnih pruga."

Ne slažu se svi.

Beate Meinl-Reisinger

Foto: John Macdougall/afp/profimedia

'Ne vidimo potrebu'

Njemačka, Estonija, Litva i Cipar snažno se protive ideji. Putinove maksimalističke zahtjeve i kontinuirano rusko bombardiranje ukrajinskih energetskih postrojenja i civilnih područja navode kao dokaz da Moskva nije spremna ponuditi nikakve ustupke miru.

"Trenutno ne vidimo potrebu za otvaranjem dodatnih komunikacijskih kanala", rekao je njemački kancelar Friedrich Merz prošlog mjeseca odgovarajući na ovo pitanje.

"Moskva mora biti spremna prekinuti rat. Ako Moskva nije, cijena koju mora platiti za ovaj rat, uključujući i ekonomsku cijenu, povećavat će se iz tjedna u tjedan", dodao je.

Švedski premijer Ulf Kristersson priznao je da će Europa "u nekom trenutku" ponovno otvoriti diplomatske kanale, ali je naglasio da bi takva odluka trebala biti utemeljena na ruskom sudjelovanju u "ozbiljnom procesu" za sklapanje mirovnog sporazuma s Ukrajinom.

Ulf Kristersson

Foto: Atila Altuntas/afp/profimedia

"Način na koji će se ovaj rat završiti puno će reći o mogućnostima za dugoročne odnose", izjavio je Kristersson u intervjuu za švedski Expressen. 

"Ne možemo govoriti u ime drugih. Naravno, možda postoje i druge zemlje koje su spremne otvoriti trgovinske veze i slično s Rusijom, ali naš temeljni stav je skepticizam dok se ne dokaže suprotno, što mislim da je sasvim prirodno", dodao je. 

'Patetična diplomacija'

Ove oštre razlike nisu prošle ispod "briselskog radara". 

EU institucije EU pomno prate javne izjave čelnika i postupaju oprezno.

Zbunjenost pogoršava činjenica da oni koji podržavaju ponovno uključivanje u razgovore s Rusijom ne dijele istu viziju o tome kako bi to ponovno uključivanje trebalo izgledati.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron je prošlog tjedna poslao svog glavnog diplomatskog savjetnika, Emmanuela Bonnea, u Moskvu. 

Emmanuel Bonne

Foto: Ludovic Marin/afp/profimedia

Putovanje je obavljeno diskretno kako bi se pripremio telefonski razgovor između Macrona i Putina, koji su posljednji put razgovarali u srpnju 2025.

Ideja je propala.

Bonne se navodno vratio praznih ruku, a rusko ministarstvo vanjskih poslova njegovo je putovanje oštro nazvalo "vrstom patetične diplomacije".

'Sviđali nam se ili ne...'

Macron je kasnije rekao da bi se nastavak dijaloga trebao dogoditi bez "previše sugovornika" i "s određenim mandatarom".

"Moja je želja podijeliti ovo sa europskim partnerima i imati dobro organiziran europski pristup", rekao je Macron u intervjuu za nekoliko europskih novina. "Sviđala nam se Rusija ili ne, Rusija će i sutra biti tu."

Za latvijsku premijerku Eviku Siliņu, posebni izaslanik EU-a bio bi angažiran za sudjelovanje u trilateralnim pregovorima između Rusije i Ukrajine, u kojima posreduje SAD, ne samo Moskva.

Ekonomske sankcije trebale bi ostati na snazi.

"Moramo biti za pregovaračkim stolom jer su i sami Ukrajinci počeli pregovarati pa zašto Europljani ne bi pregovarali?", rekla je Siliņa za Euronews.

'Ako ostvaruju ciljeve s SAD-om, čemu EU?'

Visoka predstavnica Kaja Kallas predložila je Europljanima da utvrde političke ciljeve koje bi svaki izaslanik ili bilo koji telefonski poziv ciljao ostvariti prije nego što se poduzmu konkretni koraci.

Kallas je također dovela u pitanje korisnost kampanje informiranja javnosti s obzirom na tendenciju Rusije da u pregovorima zahtijeva "apsolutni maksimum".

"Poanta trenutno nije u osobi koja to radi, već više u tome kako i što ovime želimo postići", rekla je Kallas za Euronews.

"Ako Rusi misle da od Amerikanaca postižu svoje maksimalne ciljeve, zašto bi uopće htjeli razgovarati s Europljanima?", dodala je.

Nekoliko imena u igri

Privatno, europski dužnosnici i diplomati kažu da je rasprava ozbiljna, ali upozoravaju da se još uvijek odvija na apstraktnoj razini. 

Oštra podjela među glavnim članicama uvelike opterećuje rasprave iza zatvorenih vrata. 

Nema, stoga, naznaka kada bi 27 čelnika moglo zajedno raspraviti o ovom vrućem pitanju. Sljedeći formalni sastanak na vrhu zakazan je za 19. ožujka.

A govoreći o posebnom izaslaniku, već se nagađa o nekoliko imena. Jedan od njih je Alexander Stubb, predsjednik Finske.

Alexander Stubb

Foto: Fabrice Coffrini/afp/profimedia

Spominje se i Margrethe Vestager, bivša europska povjerenica za politiku tržišnog natjecanja.

Margrethe Vestager

Foto: Dursun Aydemir/afp/profimedia

Još jedno nordijsko ime na popisu mogućeg pregovarača je Sauli Niinistö, bivši predsjednik Finske. Niinistö donekle dobro govori ruski jezik i nekoliko se puta sastao s Putinom dok je bio na dužnosti.

Sauli Niinistö

Foto: Kenzo Tribouillard/afp/profimedia

Neizbježno, ali...

Ponovni angažman Europljana neki smatraju neizbježnim.

Slika trilateralnih pregovora SAD-a, Ukrajine i Rusije u Abu Dhabiju bez Europljana za stolom nije ništa drugo nego jasna poruka tko je u igri. 

Zajam od 90 milijardi eura koji su europski čelnici dogovorili za podršku Kijevu, a koji će zahtijevati izdavanje zajedničkog duga, smatra se još jednim razlogom za pojačavanje diplomacije.

Ima i onih koji pozivaju na oprez. 

Brine ih da bi ishitreni potez mogao riskirati djelovanje iza leđa Ukrajine i narušiti zajednički europski front izgrađen u protekle četiri godine.

Front je to koji su Mađarska i Slovačka zanemarile kako bi potaknule bliže veze s Moskvom.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

"Podržavamo sve diplomatske napore za postizanje pravednog i trajnog mira u Ukrajini, utemeljenog na međunarodnom pravu i Povelji UN-a", priopćilo je pak slovensko ministarstvo vanjskih poslova.

"Sa strane EU-a, politički dijalog s Rusijom mora se voditi na temelju jedinstvenog stava EU-a, o kojem se dogovorilo svih 27 država članica", dodali su. 

POGLEDAJTE VIDEO Pregovori o Ukrajini: Dogovorena velika razmjena zarobljenika, ključno pitanje i dalje otvoreno