Nakon što je u nedjelju 69-godišnji Xi Jinping izabran za glavnog tajnika Komunističke partije Kine u trećem petogodišnjem mandatu, čime je učinjen presedan (dosad su bila moguća samo dva mandata) te mu je otvoren put da vlada doživotno, postavlja se pitanje kako će to utjecati na međunarodne odnose u sljedećem razdoblju. Portal Politico razmatra odnos Europe i Kine pišući o tome kako rastu strahovi da Njemačka s Kinom ne ponovi grešku koju je napravila previše se približivši Rusiji.
Tekst počinje anegdotom iz rane jeseni 1959. godine, kada je visoki kineski dužnosnik iz režima Mao Zedonga vodio izaslanstvo koje je boravilo u Kijevu, tada dijelu Sovjetskog Saveza.
Pregledao je tvornice, učio o državnom planiranju i sa svojih tridesetak drugova otišao na poslijepodnevni izlet brodom po rijeci Dnjepar. Nije to tada bila Ukrajina s kakvom se danas, šezdesetak godina kasnije, mora nositi njegov sin.
'Pod Xijem se pogoršao odnos EU i Kine'
Vođa kineskog izaslanstva u Kijevu bio je Xi Zhongxun, otac sadašnjeg kineskog predsjednika. Stariji Xi bio je glavni tajnik Državnog vijeća, vladinog ogranka Komunističke partije. Posjeti Kijevu, Moskvi i Pragu ostavili su traga i na Xijevog sina, tada šestogodišnjaka, koji će desetljećima kasnije predvoditi moćnu Komunističku partiju Kine.
"Kasnije će ruskim sinolozima ispričati da se, iako je tada imao samo šest godina, sjećao s koliko je topline njegov otac govorio o svom putovanju u Sovjetski Savez te mnogih fotografija koje je njegov otac snimio”, kazao je Joseph Torigian, znanstvenik s Američkog sveučilišta u Washingtonu, koji je u Lenjinovoj knjižnici u Moskvi iskopao stare novinske članke o Xijevu putovanju u Sovjetski savez.
Dok Xi junior ovoga tjedna započinje povijesni treći mandat, Europa se sprema za nemirna vremena koja dolaze. U sjeni utrke za tehnološkom prevlašću do mogućeg oružanog sukoba između Pekinga i Washingtona, Europa ima malo razloga slaviti dominaciju najmoćnijeg kineskog vođe nakon Maoa. Zapravo, raspoloženje se toliko dramatično promijenilo da su europski čelnici prošloga tjedna podigli uzbunu zbog strateške prijetnje koju Kina predstavlja Zapadu. Nestala je sva dobra volja koja je nekada postojala po pitanju suradnje oko klimatskih promjena ili trgovine.
"Pod vodstvom Xija pogoršao se odnos Europe s Kinom", kaže Janka Oertel, direktorica za Aziju pri Europskom vijeću za vanjske odnose. "S Xijem se promijenila Kina, ne Europa. Ali Europljani se sada prilagođavaju novoj stvarnosti", dodala je.
Zabrinutost zbog partnerstva Xija i Putina
Djelomično je to buđenje Europe spram Kine odgovor na brutalne primjere represije u toj zemlji, njenu regionalnu samouvjerenost i agresivnu diplomaciju. Sve je to udaljilo zapadne kreatore politike od Pekinga, smatra Oertel. No više od svega, kinesko strateško savezništvo s Rusijom usred Putinovog rata u Ukrajini potaknulo je u prijestolnicama EU hitno preispitivanje odnosa s Pekingom. Iako Kina Rusiji nije pružila vojnu pomoć, očita je prešutna ekonomska i politička podrška.
Jedna od teorija o Xijevom oklijevanju da osudi Putina zbog agresije na Ukrajinu jest ambicija same Kine da Tajvan stavi pod svoju izravnu kontrolu.
"Krećemo li se silaznom putanjom", zapitao se prošloga tjedna njemački veleposlanik pri EU Michael Clauss, bivši glavni izaslanik Berlina u Pekingu. "Mnogo toga će ovisiti o sljedećim koracima Kine, posebno kada je riječ o odnosima s Rusijom i Tajvanom", kaže.
Xijevi planovi za Tajvan možda bi prošli nezapaženo da Vladimir Putin, kojega je nekoć nazivao svojim najboljim prijateljem, nije razbudio Europu brutalnom invazijom na Ukrajinu. Sam opseg osam paketa sankcija EU-a Rusiji doveo je do njihovog raskola razmjera nezamislivih još od kraja Hladnog rata, s tim da te sankcije imaju izravan i negativan učinak na samo europsko gospodarstvo. Xi, pak, nastavlja govoriti o mirnom ujedinjenju s Tajvanom. U stvarnosti, prostor za mir je manji nego ikad. Kineska vojska žestoko je demonstrirala junaštvo nakon posjeta predsjednice Predstavničkog doma američkog Kongresa Nancy Pelosi Taipeiju, lansirajući balističke projektile koji su letjeli iznad glavnog grada Tajvana dok je izvodila vježbe bojevog gađanja oko otoka. Sve se to doimalo kao generalna proba za buduću invaziju.
'Možeš me prevariti jednom, ali dvaput ne'
Danas je u prostorijama za sastanke, na međunarodnim konferencijama i sastancima vlada Tajvan postao neizbježno pitanje s kojim se suočavaju europska poduzeća i kreatori politike. Koliko brzo će Kina započeti rat? Kako će Europa ekonomski reagirati? Što je s poslovima koje Europa ima s Kinom, a što s najnaprednijim mikročipovima koje uglavnom nabavlja iz Tajvana?
"Mislim da naša neuspješna europska politika prema Rusiji tjera mnoge od nas da promislimo i o našem pristupu Kini", rekao je za Politico ministar vanjskih poslova Litve Gabrielius Landsbergis. Govoreći o stavu svojih kolega iz EU-a prema Pekingu, Landsbergis ga je ovako sažeo: "Prevari me jednom, to ide na moj račun, ali drugi put nećeš." "Zemlje EU ne žele ponovno žaliti što su autoritarnu moć uzele zdravo za gotovo", dodao je.
Dužnosnici u Bruxellesu ohrabruju vlade EU da nastave širi gospodarski angažman s Tajvanom. Istodobno, EU poručuje vladama svojih članica da smanje ovisnost o naprednim poluvodičima iz Tajvana. Gotovo 90 posto najnaprednijih čipova koje Europa troši dolazi iz tvrtke TMSC (Taiwan Semiconductor Manufacturing Company).
Koliko god Bruxelles priželjkivao europsko jedinstvo pred turbulencijama s Kinom, Berlin, čini se, još uvijek radije radi na svoj način. Xijev instinkt mu je govorio da se okrene Njemačkoj kada je trebao Europu na svojoj strani. Tako je barem bilo dok je na vlasti u Berlinu bila Angela Merkel. Trenutna koalicija u Berlinu zasad šalje zbunjujuće poruke o tome kako planira postupati u odnosima sa Xijem. Njemački kancelar Olaf Scholz planira putovanje u Kinu početkom studenog, dovodeći sa sobom poslovnu delegaciju, i to samo nekoliko mjeseci nakon što je iskoristio putovanje u Japan kako bi istaknuo potrebu za diverzifikacijom poslovanja podalje od Kine. Također se očekuje da će natjerati šest svojih ministarstava da odobre sporni dogovor kineskog državnog brodarskog diva o kupovini manjinskog udjela u jednoj od luka u Hamburgu, gdje je Scholz nekoć bio gradonačelnik.
Ni u Berlinu nema jedinstva spram Kine
Scholzov pristup podigao je obrve svojim kolegama u Bruxellesu, kojima je prošlog tjedna jasno rekao da se Europa ne bi trebala "razići se" s Pekingom. No, to stajalište nije općeprihvaćeno ni u Berlinu, nakon što je rat u Ukrajini razotkrio ludost oslanjanja na energetske veze s Putinovom Rusijom. U nedavnom intervjuu za Süddeutsche Zeitung , Scholzova koalicijska partnerica, ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock, napala je njemačka poduzeća zbog povećanja njihove ovisnosti o Kini.
"Potpuna ekonomska ovisnost temeljena na principu nade čini nas politički ucijenjenima. Zadatak odgovornog gospodarstva, a još više politike, nije dopustiti da se vratimo u situaciju u kojoj ćemo za nekoliko godina morati spašavati kemijske i automobilske tvrtke milijardama eura poreznih obveznika jer su se dovela u poziciju ovisnosti o ćudljivom kineskom tržištu", kazala je Baerbock.
Ona je i u neslužbenim istupima bila jednako izravna. Tijekom jednog od njezinih ranijih razgovora s kineskim ministrom vanjskih poslova Wang Yijem, on je pred njom hvalio Xijevu popularnost u Kini pozivajući se na ankete. To je taktika koju koristi već godinama kako bi omalovažio "manje" popularne lidere u zapadnim demokracijama. Većina sudionika tog sastanka na to se tek pristojno smješkala, ali ne i Baerbock. Ona mu je odgovorila da njezino biračko tijelo u Istočnoj Njemačkoj pamti slične goleme postotke iz sovjetskih vremena. Nema sumnje da bi se Xijev otac složio s time.
