Izrael je proglasio neovisnost prije 75 godina i priznaju ga Ujedinjeni narodi, ali to ne znači da i danas ne postoje zemlje koje ga ne priznaju.
Povijest Izraela komplicirana je i tragična, a ni sadašnjost ne odudara previše od tih pojmova.
Jugoslavija među prvima
Prve dvije zemlje koje su priznale Izrael kao državu bile su Sjedinjene Države, koje su to učinile samo nekoliko minuta nakon proglašenja neovisnosti u svibnju 1948., i Sovjetski Savez. U sljedećim danima i tjednima to su učinile Poljska, Čehoslovačka i Jugoslavija. Od 2020. 165 zemalja službeno je priznalo Izrael.
Međutim, nakon proglašenja neovisnosti, vojske pet susjednih arapskih zemalja napale su novonastalu državu. Izraelske snage uspjele su izdržati taj udar, a zatim su postignuti sporazumi o primirju s Egiptom, Jordanom, Libanonom i Sirijom, koji su doveli do uspostave Zelene linije, koja je služila kao de facto granica Izraela do 1967. Rat je rezultirao povećanjem teritorija Izraela iznad onoga što je dodijeljeno Planom podjele UN-a, kao i stotinama tisuća izraelskih i palestinskih izbjeglica. Između Izraela i njegovih susjeda također je desetljećima trajalo ratno stanje, naveo je Mappr.
Izraelov zahtjev za članstvo u UN-u najprije je odbijen, da bi zemlja postala članica 1949. godine. To je dovelo do većeg međunarodnog priznanja i prilike da zemlja izrazi svoja stajališta i zabrinutosti i na međunarodnoj pozornici.
POGLEDAJTE VIDEO: Berta je sudjelovala u izvlačenju hodočasnika, njen suprug Izraelac je ostao: 'Žrtve će biti velike'
Zemlje koje službeno ne priznaju Izrael
Međutim, to nije pokolebalo one koji Izrael ne priznaju da nastave negirati postojanje izraelske države. Većina zemalja koja ne priznaje Izrael nalazi se u Africi i Aziji te su u pitanju zemlje s muslimanskom većinom. U Americi, pak, jedine zemlje koje ne priznaju Izrael su Kuba i Venezuela.
Iako Maroko i Sudan službeno ne priznaju Izrael, normalizirali su diplomatske odnose Abrahamovim sporazumom iz 2020. Od afričkih zemalja Izrael službeno još ne priznaju Alžir, Tunis, Brunej, Libija, Mali, Niger, Somalija, Gvineja, Džibuti i Komori.
Saudijska Arabija formalno ne priznaje Izrael kao naciju, ali postoje naznake da dvije zemlje dobro surađuju, s obzirom na međusobnu zabrinutost u vezi s Iranom. Iran je poručio da nikada neće "napustiti palestinsku stvar". Neki od Iračana ne žele priznati Izrael zbog palestinskog problema, a neki žele bliske odnose s Izraelom zbog izraelske podrške uspostavi Kurdistana.
Sirija nikada nije priznala Izrael i nije prihvaćala izraelske putovnice za ulazak u Siriju. Izrael je Siriju također vidio kao neprijateljsku državu i zabranio je svojim građanima da tamo budu. Od uspostave obiju država diplomatski odnosi nisu uspostavljeni. Pakistan i Izrael nisu imali problema do proširenja Izraela međutim Pakistan se nakon toga svrstao uz arapske muslimanske države.
Afganistansko-izraelski odnosi danas nisu službeno prisutni. Izrael je u 1980-ima postao prva zemlja koja je osudila sovjetsku invaziju na Afganistan, dok Katar ima komercijalne veze s Izraelom. Ujedinjeni Arapski Emirati normalizirali su odnose s Izraelom 2020. pod okriljem Abrahamovog sporazuma.
Jemen nema diplomatske odnose s Izraelom, a odnosi dviju zemalja su vrlo napeti. Osobe s izraelskom putovnicom ili bilo kojom putovnicom i izraelskim pečatom ne mogu ući u Jemen. Oman nema službene diplomatske veze s Izraelom, ali ostaju one minimalne, jer je turistima iz Izraela dopušteno posjetiti Oman. Kuvajt također nema diplomatske veze s Izraelom te ne dopušta nikome s izraelskom putovnicom da uđe u zemlju, dok Izrael nema formalna ograničenja ulaska ili trgovine. Tijekom ratova između arapskih naroda i države Izrael, kuvajtske snage pridružile su se Izraelu.
Libanon ne priznaje Izrael, ali je bio prva zemlja Arapske lige koja je objavila želju za sporazumom o prekidu vatre s Izraelom 1949. U ratovima između Izraela i Arapske lige, granica između Libanona i Izraela bila je najtiša granica. Bangladeš i Izrael ne održavaju nikakve diplomatske odnose, ali Bangladeš ima polu-komercijalni odnos s Izraelom putem veleposlanstava SAD-a i Europske unije.
Sjeverna Koreja ima izrazito neprijateljski odnos prema Izraelu te priznaje suverenitet Palestinaca u cijelom Izraelu. Izrael vidi Sjevernu Koreju i njezin nuklearni raketni program kao veliku prijetnju globalnoj sigurnosti. Izrael ne priznaju niti Malezija i Indonezija.
Jeruzalem kao glavni grad
Bivši američki predsjednik Donald Trump objavio je 6. prosinca 2017. američko priznanje Jeruzalema kao glavnog grada Izraela te je naredio premještanje veleposlanstva SAD-a u Izraelu iz Tel Aviva u Jeruzalem. Odluku je kritizirala većina međunarodnih čelnika, uključujući i visokog predstavnika Europske unije za vanjsku politiku. Čak je i predložen prijedlog osude tog poteza u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, ali su Sjedinjene Države stavile veto nakon glasovanja 14-1. Više od 120 zemalja kasnije je osudilo tu odluku na Općoj skupštini UN-a.
Tri godine kasnije Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein, Sudan i Maroko odlučili su normalizirati odnos s Izraelom. Potez poznat pod nazivom Abrahamov sporazum označio je povijesni korak prema regionalnoj sigurnosti, miru i gospodarskim mogućnostima. Ipak, to nije prošlo bez kritike. Neke palestinske frakcije u tom su sporazumu vidjele izdaju palestinskog cilja. Prethodno je, naime, politika mnogih arapskih zemalja bila uskratiti normalizaciju odnosa do rješenja izraelsko-palestinskog sukoba.
Početkom 2023., američki State Department pozvao je Izrael da ne legalizira ilegalnu naseljeničku ispostavu na privatnoj palestinskoj zemlji u Homeshu, a 7. listopada 2023. Hamas i druge palestinske skupine pokrenule su operaciju Poplava al-Aqsa, koja je uključivala koordinirane zračne i kopnene napade na više izraelskih graničnih područja. Za nekoliko dana, napadi i naknadna izraelska odmazda doveli su do stotina žrtava na obje strane.
POGLEDAJTE VIDEO: 'Izrael će odgovoriti brutalno i neće se obazirati na međunarodno pravo. S ove točke više nema povratka'
Zemlje koje prednjače po antisemitskim stavovima
Globalna anketa Anti-Defamation League provedena 2014. otkrila je pak koje države prednjače po antisemitskim stavovima te koje su najčešće predrasude koje su ispitanici tada navodili o Židovima. Iako je od ankete prošlo gotovo deset godina i rezultati vjerojatno nisu jednaki, podudarnost deset zemalja koje prednjače po antisemitskim stavovima i onih koje ne priznaju Izrael je očita.
U anketi je 2014. godine bilo ispitano je 53.100 ljudi iz 100 zemalja diljem svijeta, a utvrđeno je da su upravo palestinski teritoriji vodeći po antisemitskim stavovima, s ukupnim rezultatom indeksa od 93 posto. Tijesno je zaostajao Irak (92 posto), a slijedili su Jemen (s indeksom 88 posto), Alžir (87 posto), Libija (87 posto) i Tunis (86 posto). Visoko na ljestvici su i Kuvajt (82 posto), Bahrein (81 posto), Jordan (81 posto), ali i Maroko, Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati (80 posto), naveo je The Times of Israel.
Među stereotipima koje su ispitanici navodili u istraživanju našli su se u najvećoj mjeri oni da Židovi "previše govore o tome što im se dogodilo u holokaustu”, "imaju previše kontrole nad globalnim poslovima", "imaju previše moći u poslovnom svijetu", "imaju previše moći na međunarodnim financijskim tržištima", "imaju previše kontrole nad globalnim poslovima", "imaju previše kontrole nad globalnim medijima" te da ih ljudi "mrze zbog načina na koji se ponašaju".
Na suprotnoj strani skale, s najmanje antisemitskih stanova, našli su se u navedenom istraživanju Laos (indeks 0,2 posto), Filipini (3 posto), Švedska (4 posto), Nizozemska (5 posto), Vijetnam (6 posto), Ujedinjeno Kraljevstvo (8 posto), SAD (9 posto), Danska (9 posto), Tanzanija (12 posto) i Tajland.
Hrvatska je u tom istraživanju ostvarila indeks od 33 posto, a najviše stereotipa odnosilo se na stav da Židovi imaju previše moći na financijskim tržištima i u poslovnom svijetu, kao i da previše govore o tome što im se dogodilo u Holokaustu.
