Francuska vlada kao novi "ozbiljan sigurnosni problem u Europskoj uniji" vidi sve masovnije naoružavanje pripadnika ekstremističke desnice u Europi.
Der Spiegel je došao do povjerljivog internog dokumenta nedavno održanog sastanka članica EU-a na temu terorizma, u kojem se navodi podatak Europola da su ekstremistički desničari od 2006. do danas u Europskoj uniji izveli najmanje 31 napada s ljudskim žrtvama, od čega su u 11 slučajeva koristili vatreno oružje, a u četiri napada eksploziv.
U tih 31 terorističkih napada pobili su 116 ljudi i ranili ih još 387.
Situacija s desničarskim terorizmom u Europi zapravo je još i gora ako se ima u vidu, što Der Spiegel nije istaknuo, da Norveška nije članica EU-a, a da je baš u Norveškoj u ljeto 2011. Anders Breivik počinio najgori čin desničarskog terorizma u novijoj povijesti. U samo nekoliko sati glave pune pronacističkih tlapnji pobio 77 i ranio 319 ljudi.
Dokument koji je procurio navodi da se, generalno, diljem EU-a na desnoj ekstremističkoj sceni već neko vrijeme ubrzano širi propaganda da u Europi predstoji "rasni građanski rat", te pa se stoga pripadnici ekstremističkih organizacija moraju naoružavati.
Osnovni način na koji takve skupine nabavljaju oružje je od krijumčara oružja. Samo u šengenskom prostoru, navodi se dalje, registrirano je 630.000 pokušaja nabavljanja vatrenog oružja. Tu se konačno dolazi do dijela zbog kojega sve ove procjene o sigurnosti dobivaju još i punoj više na ozbiljnosti, dolazi se do ruske ratne invazije na Ukrajinu.
Izvoz iz Hrvatske Al Nusri i ISIL-u
U dokumentu se navodi opasnost da se iz rata u Ukrajini izrodi znatno povećanje krijumčarenja oružja u EU. Riječ je o istom problemu koji je prije nekoliko godina kulminirao na Balkanu, kad su milijuni komada ilegalnog oružja naglo postali zanimljivi i islamističkim fundamentalističkim militantima na Bliskom istoku, posebno u Siriji Al Nusra i ISIL, i organiziranim kriminalnim organizacijama poput 'Ndranghete i ekstremnoj militantnoj desnici u Europi.
Malo je poznato da su ISIL-ovi teroristi pokolj nad 130 ljudi u Parizu počinili Zastavinim kalašnjikovima, da je masakr u redakciji Charliea Hebdoa izveden municijom iz Bosne i Hercegovine, o čemu je Express pisao u travnju i studenom 2016. povodom hvatanja još jedne skupine krijumčara oružja iz Hrvatske prema inozemstvu.
Uopće su u posljednjih deset i nešto više godina policija i USKOK pohvatali relativno veliki broj pripadnika skupina krijumčara oružja u Hrvatskoj, uglavnom s područja Dalmacije i prema zemljama Beneluksa, te prema desničarskim radikalima u Njemačkoj i u Austriji.
Posebno u slučajevima hvatanja krijumčarenja oružja prema desnim ekstremistima vrlo se često kao problem ističe naslijeđe ratova na Balkanu u 1990-ima. 2016. se procjenjivalo da je na prostoru bivše Jugoslavije u ilegalnom posjedu 6,2 milijuna komada oružja. S ratom u Ukrajini, a na temelju iskustva s Balkana, stvari postaju još ozbiljnije.
Rasistički terorist zaljubljen u Radovana
Što se tiče proširenosti ekstremnih desničarskih ideja po EU-u danas, iz čega se generiraju organizacije, koliko god međusobno različite u nekim detaljima, ali se redovito temelje na idejama bjelačke superiornosti, prije nekoliko dana Europski parlament je objavio istraživanje u kojem se posebno ističu Bugarska, Francuska, Njemačka, Mađarska, Italija, Poljska i Švedska.
Mađarska se opisuje u kategoriji države koja je ili sama preuzela određene elemente desničarskog radikalizma preko vladajuće stranke Fidesz Viktora Orbana ili se nije obračunala, odnosno nije dovoljno čvrsto krenula u obračun, doslovno s paramilitarnim vodovima smrti. Samo 2008. i 2009. takve su skupine pobile 6 ljudi i ranile desetke
U Njemačkoj se, pak, 2020. godine bilježi dvodesetljetni rekord u ekstremno desnim, zapravo neonacističkim zločinima. Grčka u ovom dokumentu nema vlastito poglavlje, vjerojatno zato što je nedavno sudski oštro procesuirala 67 članova iz vrha neofašističke Zlatne zore zbog organiziranja napada, nerijetko i s ubijenim žrtvama.
Što se tiče dokumenta do kojega je došao sada Der Spiegel, on je konačno zanimljiv i zato što se kao sljedeći najčešći izvor oružja navode udruge sa streljanama. Ako ne i ranije, do 2020. postalo je jasno da je riječ o idealnom i legalnom rješenju za tipove s ubilačkim idejama da na taj način dođu do oružja. I to nije samo fenomen u Europi.
Takav je bio slučaj s masovnim ubojicom Andersom Breivikom, zatim s Brentonom Tarrantom, novozelandskim ekstremistom s rasističkim militantnim kršćanskim idejama koji je 2019. pobio 51 ljudi u džamiji u Christchurchu, te konačno "Tobiasom R." koji je u njemačkom Hanauu u veljači 2020. pobio devetero ljudi.
Za ovdašnje prostore Brenton Tarrant bio je posebno zanimljiv kao veliki štovatelj ratnog lika i nedjela osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića.
