Top priča u susjednoj nam Srbiji ovih je dana tko će biti kandidat za predsjednika Srbije, a tko budući šef države. Ipak, na društvenim mrežama je još veći hit pismo jedne djevojke koja se odlučila obratiti budućem predsjedniku Srbije, tko god on bio.

Njeno pismo je objavljeno i na portalu Lola magazin , a mi vam ga prenosimo u cijelosti:

Poštovani budući predsjedniče,

Jučer je u ljekarni jedna majka rekla: "Nemam toliko". Prebirala je po novčaniku, dok joj se slinavi dječačić motao oko nogu. Pitao je: "Mama, što nemaš?" Rekla mu je: "Ima mama". Zaposlenoj u ljekarni je šapnula: "Dajte mi neku zamjenu za taj lijek, bilo što za 300 dinara."

Bilo što za 300 dinara.

Vidjela sam lice čovjeka kojem su za bolničkim šalterom rekli: "Pregled vam je zakazan za 23. svibnja u 9 ujutro". Hodnik je bio pun savijenih žutih ljudi. Gledali su se međusobno kao umrle pa preparirane životinje, čekajući da čuju datum za pregled svog bolešću nagriženog tijela.

"Ali, ja ću umrijeti do tad", rekao je.

"Ništa vi ne brinite, ne umire se baš tako lako. 'Ajmo sljedeći. Jovanović, Jovaaaanović!'"

Ne umire se tako lako.

U pogonu velike privatne tvrtke za snažnom bučnom strojem stajala je mršava djevojka. Prije dva mjeseca odstranjena joj je dojka. Radničko odijelo prekrilo je nedostatak. Rana je mnogo boli, posebno kada rukom gura jedan dio stroja. Povjerenstvo za bolovanje joj je reklo: "Sada je sve u redu, morate vratiti na posao". Poslodavac joj je rekao: "Ako ne možeš raditi punom parom, ima njih sto zdravih koji mogu k'o konj da povuku". U pauzama pije lijekove protiv bolova. Onaj za dušu još nije nađen.

Lijek za dušu nije nađen.

Moj otac jučer je kopao duboki kanal kako bi postavio vodovodne cijevi. On ima 64 godine i kralježnicu k'o staklo, može puknuti. Bio je radnik u jakoj tvrtki koju je nekoliko ljudi pokralo, oslabilo pa u stečaj poslalo.

Ostao je s njih 412 na ulici. Sada svi skupa bauljaju sa svojim ostarjelim mlitavim mišićima i još starijom kralježnicom, rade što stignu, netko pod zemljom, netko na zemlji, bilo gdje, gdje još uvijek takvi "istrošeni" mogu proći dok čekaju starosnu mirovinu ili smrt. Unuk je pitao baku: "A što djed kopa kad ga bole leđa?"

"Daj ti kupi mač." "Ja onda neću mač, hoću djeda ne boli ništa."

Da djeda ne boli ništa.

Umirovljenica Ruža kupila je sinoć u trgovini 250 grama parizera. "Izreži mi, ako možeš, molim te", rekla je prodavačici. "Ne mogu tako malo da ti režem, izgubit ću prste", odgovorila je prodavačica mirno. Ruža je te noći u maloj hladnoj garsonijeri velikim nožem pokušala ga podijeliti na jednake dijelove za četiri sljedeća dana.

Parizer na dijelove.

Susjed je spakirao torbe i otišao iz Srbije. Dok je bio sam, nije mu smetalo da kao arhitekt radi na utovaru paleta u hladnom skladištu. Sada kada je otac, to više nije dovoljno. Njegova kći, trogodišnja Anja, operirana je prošle godine u bolnici u Italiji. Novac je molio preko Facebooka. Kada bi zaspala, odlazio je da moli i vlasnike kafana, klubova, sumnjive i manje sumnjive tipove, da traži, da obećava da će ga sigurno vratiti. Trebalo mu je pet tisuća eura. Skupio ih je za 38 dana. Veći dio morat će vratiti. Zato sada na crno preprodaje polovne štednjake. Ostavio je Anju sa svojom majkom.

"Doći će tata brzo, slušaj baku"

Poštovani budući predsjedniče,

Ne znam što ste sve planirali i što obećavate u kampanji. Sasvim sam sigurna da ćete pričati neke lijepe priče. Sigurna sam da ćete izaći među sluđeni narod, nekog seljaka ćete sigurno pomaziti po hrapavom licu. Možda i njegovu kravu.

Sigurno ćete obećati bolji standard. To je oduvijek popularno obećanje, jer je tako maglovito. I otvaranje pogona u kojima ćete zaposliti na stotine radnika. I bolje uvjete za mlade i da će Vam cilj biti ih zadržati u Srbiji ili da ih u nju vratite. I reforme u zdravstvu i prosvjeti, što god one značile. Mahat ćete na mitinzima, visoko ćete dići ruku. Klicat će Vam oni koji će tu morati doći.

A možda i preokrenete predizbornu priču, pa gotovo počnete prijetiti da će morati više raditi, da ćete skresati mirovine, otpustiti radnike po državnim poduzećima, jer Vam je netko rekao da je priča s lijepim obećanjima odavno provaljena i da ova sa strogoćom i zavođenjem reda nailazi na bolji prijem.

Ono o čemu sasvim sigurno nećete mnogo pričati je ljudsko dostojanstvo i koliko se ono lako može izgubiti, posebno kada mjesecima k'o pas čekate da vas netko na smrt bolesnog pregleda, kada nepoznate ljude na mrežama molite za novac da biste spasili dijete, kada sa diplomom konobarite jer niste htjeli po mraku ubacivati letke u poštanske sandučiće, kada poslodavcu kažete "ne boli me rana", a ona modra ko gnjila šljiva, kada se sa inzulinom krijete od gazde, kada lažete da vam je dobro, jer ako vam je loše, zamijenit vas s nekime tko je bolji, kada se tek porođena kupate zahrđalim crijevom u rasturenom toaletu rodilišta da biste mirisali bebi, kada u bolničkoj hrani nađete crva, kada vam na razgovoru za posao kažu "Stari ste", a vi tek 40 napunili, kada vas pitaju planirate li dijete i kada, čisto da se zna, da poslije ne bude problema.

Ovdje su, budući predsjedniče, ljudi naučili da se bore zvjerski, da poslije svakog pada ustanu, da ne odustanu, da okreću tugu na smijeh, da od ničega naprave dovoljno za život, da budu u mnogim sferama najbolji da nam cijeli svijet pozavidi.

I zato gledajte da nam svojom politikom ne uprljate i ne srozate ono što nas još jedino čini živim – dostojanstvo.