Kašogi, Protasevič, a sada i Šišov – sve je veći broj oporbenjaka otetih ili ubijenih u inozemstvu. Transnacionalne represije postaju normalnost, kažu stručnjaci. I zahtijevaju konzekvence, piše Deutsche Welle.
Odmah nakon što je objavljeno da je u Kijevu nestao mladi Bjelorus Vitalij Šišov pojavila se sumnja u umiješanost bjeloruskog vodstva u taj slučaj. Šišov je pomagao svojim zemljacima koji su pred režimom Aleksandra Lukašenka morali pobjeći u susjednu Ukrajinu. Sada je pronađen obješen u jednom kijevskom parku. Policija je pokrenula istragu zbog ubojstva.
Sumnja se pojavila zato što je Bjelorusija prije toga u inozemstvu ugrožavala i druge kritičare režima. Nekoliko sati prije Šišovog nestanka u zračnu luku u Tokiju je dopremljena sportašica Timanovskaja. Ona je izjavila da ju se šalje kući protiv njezine volje i da se plaši represalija u Bjelorusiji zbog svojih izrečenih kritika. U svibnju jeLukašenko prisilio na slijetanje jedan zrakoplov kompanije Ryanair, kako bi mogao uhititi blogera Romana Protaseviča.
U Kijevu je 2016. u eksploziji bombe poginuo bjeloruski novinar Pavel Šeremet. Počinitelj do danas nije otkriven. U siječnju se pojavilo izvješće u medijima o mogućoj umiješanosti jedne postrojbe bjeloruske tajne službe.
Nasilje i otmice
Bjelorusija se našla u fokusu svjetske pozornosti nakon gušenja prosvjeda koji su izbili poslije predsjedničkih izbora u kolovozu 2020. Ni druge države se nisu ustručavale represija protiv oporbenjaka u inozemstvu. Primjerice Iran – svako malo se pred sudom pojavi neki od slučajeva. U Belgiji je u siječnju osuđen jedan iranski diplomat zbog planiranih terorističkih napada na jedno okupljanje iranskih oporbenjaka u egzilu u Parizu.
Posebno stravičan je slučaj novinara Džamala Kašogija iz Saudijske Arabije. Njega je u listopadu 2018. u konzulatu u Istambulu ubila specijalna postrojba koja je zbog toga doputovala iz Saudijske Arabije. Mnogi drugi slučajevi poput onog novinara Afgana Muhatarlija ne dospijevaju u međunarodne medije. On je 2017. otet u gruzijskom glavnom gradu Tbilisiju i otpremljen u svoju domovinu Azerbajdžan, gdje je osuđen na šest godina zatvora.
Na stotine slučajeva
Transnacionalne represije su postale normalnost, zaključila je u jednom izvješću američka organizacija Freedom House. Tu organizaciju financiraju američka vlada, EU i pojedine države te privatne osobe. Freedom House je u razdoblju od siječnja 2014. do studenoga 2020. prikupio 608 slučajeva u kojima su vlasti jedne zemlje postupale protiv svojih državljana u inozemstvu – bilo uhićenjem, napadima i zastrašivanjem ili ubojstvom i nezakonitim dopremanjem u domovinu.
Kod špijuniranja oporbenjaka pomaže tehnika poput softvera Pegasus. Na jednom popisu prisluškivanih telefonskih brojeva nalazi se i broj jedne osobe iz okruđenja ubijenog Kašogija.
Države poput Azerbajdžana mogu iskoristiti ovisnost druge države. Primjerice, Gruzija ovisi o azerbajdžanskom plinu. Oporbenjaci pretpostavljaju da je novinar Muhatarli otet uz znanje gruzijskih vlasti.
Kazne za odgovorne osobe
Organizacije poput Freedom Housea imaju dugačak popis neispunjenih zahtjeva. Na prvom mjestu se nalaze sankcije protiv osoba koje su naredile transnacionalne represije. Uzor su Magnitski-zakoni u SAD-u kojima se propisuju zabrane ulaska u Sjedinjene Države i zamrzavanje imovine. Takve osobne kazne se sve češće primjenjuju. To traže i oporbenjaci u Rusiji i Bjelorusiji, umjesto indirektnog kažnjavanja stanovništva njihovih država, primjerice trgovinskim sankcijama.
Protjerivanje diplomata i agenata ima samo simbolično značenje – njihova se mjesta nakon nekog vremena ponovo popunjavaju. Rigoroznije je postupila češka vlada nakon što je istraga pokazala odgovornost ruskih agenata za eksploziju jednog skladišta oružja i streljiva. Prema vladinoj odluci, rusko veleposlanstvo u Pragu mora trajno smanjiti broj osoblja. Češka vlada je obrazložila da je to veleposlanstvo špijunska baza u EU-u.
Sve važnija postaje i špijunska tehnologija poput Pegasusa. Istraživanja su pokazala da autoritarne države takva sredstva koriste velikodušnije nego što priznaje NSO, izraelski proizvođač te tehnologije. Freedom House za takve tvrtke traži strože obveze objavljivanja i istraživanja.
Na kraju krajeva, to je i u interesu demokratskih država čije vlade također mogu postati cilj špijunskog napada, što je među ostalim pokazao i primjer Francuske u slučaju Pegasusa.
