Od 14. siječnja ove godine i objave prvih rezultata popisa stanovništva iz 2021., Republika Hrvatska i službeno više nema niti četiri milijuna stanovnika, nego 3,89 milijuna. Time je registrirano njeno stvarno demografsko stanje, prema kojem ju je demograf Paul Morland u intervjuu za Der Spiegel svrstao u područja Europe s baš "jadnim" razvojem stanovništva.
S Morlandom, istraživačem s Koledža Birkbeck Sveučilišta London, Spiegel je razgovarao povodom objave da je prošle godine po prvi puta još od 1950. stanovništvo svijeta poraslo za manje od jedan posto. U tom kontekstu zemlje Balkana Morland je izdvojio kao demografski jedno od najgorih područja svijeta.
"Stope rađanja se smanjuju od Portugala do Singapura. To nije tek europski fenomen, nego globalni. Europa, Japan, Sjeverna Amerika, Australija i Novi Zeland odavno su ispod 2,1 rođenog djeteta po ženi (u prosjeku) koliko bi bilo neophodno za održavanje razine stanovništva", kazao je.
U dijelu intervjua u kojem je analizirao Europu, Morland je naš kontinent nazvao "područjem demografske katastrofe". U sljedećem koraku je izdvojio zemlje u kojima se "stanje loše razvija": Francuska, Velika Britanija, Irska, zemlje Skandinavije.
Zatim se osvrnuo na one zemlje u Europi koje je demografski opisao kao najgore od najgorih: "U njima se stanje razvija baš jadno, to su Portugal, Španjolska, Italija, Njemačka, Balkan."
Navođenje Balkana u toj kategoriji potpuno je logično. Prema statistici Worldometersa s podacima iz 2020., Bugarska je te godine bilježila godišnji pad od 0,74 posto stanovnika, Rumunjska od 0,66 posto, i Hrvatska i Bosna i Hercegovina pad od 0,61 posto, pri čemu se te godine našu zemlju službeno još uvijek vodilo da ima čak 4,1 milijuna stanovnika.
Srbiji su tada registrirali godišnji pad stanovništva od 0,4 posto, Crnoj Gori i Sloveniji izračunali su, pak, pad od samo 0,01 posto, Sj. Makedonija ostala je na istom, Albanija je izgubila 0,11 posto, Grčka čak 0,48 posto…
Morland je Balkan, kao cjelinu, strpao u najgoru demografsku kategoriju u Europi s nekoliko zapadnoeuropskih zemalja zbog višegodišnjih trendova, zbog perspektiva za budućnost poput utjecaja manjka stanovnika na ekonomiju, u prvom redu broja radnika u određenim zanimanjima:
"Sve te zemlje suočavaju se s onime što ja nazivam 'demografskom trilemom'. Tri su odlučujuća faktora; dinamična ekonomija, etnički kontinuitet i sebičnost društva koje želi imati male obitelji. Vi možete imati (istodobno) dvije od te tri stvari, ali ne sve tri."
Riječ je o čistoj matematici, objasnio je, ne smatrajući izraz "sebičnost" u doslovnom smislu. Kao primjer je naveo Japan u kojem su stanovnici odlučili imati male obitelji, ali i u kojem vlasti ne dopuštaju bitnije doseljavanje stanovništva u zemlju.
"To plaćaju stagnacijom svog gospodarstva", zaključio je.
Za Europu je rekao da je privlačna useljenicima iz svijeta, u svakom slučaju daleko primamljivija od Kine koja, na razini osobnog standarda prosječnog običnog građanina, unatoč svojoj ekonomskoj snazi, i dalje nije nešto previše bogata zemlja. Europa, međutim, ima specifičan problem s doseljavanjem stanovništva:
"Useljenicima iz Afrike ili s Bliskog Istoka puno je teže integrirati se u europska društva. Postoje snažne kulturne, pa čak i vizualne prepreke."
Pritom Morland nije nastupao s pozicije rasista, nego upravo suprotno, odnosno govoreći o tome da mnoge Europljanke i Europljani još uvijek nisu baš najsretniji zbog činjenice da je oko njih sve više ljudi koji izgledaju drugačije, čiji je materinji jezik njima stran, pripadnici su drugih religija i slično:
"A to je rezultat odluke da se ne reproduciraju sami, ali da istodobno i dalje očekuju da im ekonomija raste, da im netko skuplja otpad ili da im izvodi operaciju na srcu."
Morland se osvrnuo i na neke pozitivne aspekte starenja stanovništva: "Stariji ljudi su mirniji, manje je su spremni na kriminal. Uz to, tamo odakle se čovjek povlači, ostaje više mjesta za prirodu."
Nasuprot tome, Morland ne smatra da je suštinski moguće riješiti klimatske promjene najnovijim fenomenom među nekim mladim ljudima da ne žele imati djecu kako bi time smanjili pritisak na planet. I oni, kazao je, očekuju primjerice, kad odu u supermarket, da ih netko posluži ili, kad ostare, da ih netko njeguje u domu za starije.
"Umjesto toga bismo trebali promijeniti svoj životni stil i povrh toga pronaći tehnička rješenja za klimatske promjene", zaključio je.
Najnoviji izvještaj UN-a na temu prognoza rasta svjetskog stanovništva inače kaže da bi čovječanstvo svoj vrhunac brojnosti trebalo dosegnuti 2098. godine sa 10,4 milijardi ljudi na svijetu, te da bi nadalje broj ljudi trebao padati.
Također, do 2050. godine UN-ove prognoze kažu i to da bi više od polovice rasta stanovnika svijeta potjecalo iz samo osam zemalja: iz DR Konga, Egipta, Etiopije, Indije, Nigerije, Pakistana, Filipina i Tanzanije.
