Danas se, kao i svake godine 27.siječnja, obilježava se Međunarodni dan sjećanja na Holokaust kojim se želi podsjetiti na sve žrtve nacističkih režima tijekom Drugog svjetskog rata.
Tog su dana sovjetski vojnici ušli u Auschwitz, najstrašniji logor smrti smješten u južnoj Poljskoj, 50 kilometara od Krakova. Ono što su tada tamo zatekli i dalje je potpuno nezamislivo.
Dočekalo ih je sedam i pol tisuća preživjelih logoraša, među kojima je bilo i 700 djece , a oko 60.000 logoraša natjerano je na 'marš smrti' prema drugim koncentracijskim logorima, samo nekoliko dana prije dolaska Sovjeta.
U logoru je u skoro pet godina postojanja, od 1940. do 1945. godine, nestalo i ubijeno više od milijun ljudi, većinom Židova. Većina je ubijena u plinskim komorama ciklonom B, ali i izgladnjivanjem, prisilnim radom, smaknućima i medicinskim eksperimentima.
Mjesto masovnog istrebljenja
Auschwitz je bio kompleks nacističkih koncentracijskih logora. Pored tri glavna logora bilo je još oko 50 manjih logora različitih veličina. Dobro organizirana nacistička mašinerija smrti nezamislivih razmjera.
Od siječnja 1942. godine, nakon donesene odluke o Konačnom rješenju, dobro isplaniranom sustavnom genocidu nad europskim Židovima, logor je postao mjesto masovnog istrebljenja. Ljudi su stizali organiziranim transportom, a njih skoro 80 posto nisu uopće ni bili evidentirani kao zatvorenici, već su odmah po dolasku ubijani u plinskim komorama.
Na ulazu u Auschwitz stajao je natpis "Arbeit macht frei" ili "Rad oslobađa", kojim su nacisti htjeli sugerirati kako je riječ o radnom logoru.
Preživjeli iz Auschwitza i ove su se godine okupili na komemoraciji u logoru kako bi obilježili 78. godišnjicu oslobođenja jednog od najozloglašenijih svjetskih simbola zla.
Danas to mjesto, sa svojim barakama i bodljikavom žicom te ruševinama plinskih komora, sve svoje posjetitelje podsjeća na zlo koje je nekad hodalo zemljom.
Bogdan Bartnikowski imao je 12 godina kada je prevezen u Auschwitz. On je bio među nekolicinom preživjelih koji su u četvrtak poslijepodne, uoči današnje komemoracije svjedočili novinarima o zlu koje su preživjeli.
Rekao je da su mu prve slike izbjeglica, koje su bježale nakon ruske invazije na Ukrajinu a koje je vidio na televiziji prošle veljače, pokrenule traumatična sjećanja. Posebno ga je šokirala slika djevojčice u velikoj gomili izbjeglica koja jednom rukom drži majku, a drugom medvjedića.
“Bio je to doslovno udarac u glavu za mene jer sam odjednom, nakon gotovo 80 godina, vidio ono što sam vidio u teretnom vagonu kada su me prevozili u Auschwitz”, rekao je Bartnikowski (90), novinarima AP-a.
Osim Bartnikowskog na komemoraciju je stigla i Stefania Wernik, rođena je u Auschwitzu u studenom 1944., manje od tri mjeseca prije njegovog oslobođenja.
Ispričala je kako je kad se rodila bila toliko sićušna da su joj nacisti istetovirali broj 89136 na - bedro. Oprali su je hladnom vodom, zamotali u krpe i podvrgnuli medicinskim pokusima. Njezina je majka, na sreću, imala obilje mlijeka i obje su preživjele.
Pročitala je i apel koji je napisala budućim generacijama.
“Budite na oprezu i ne dajte se namamiti podmuklim ideologijama. Da nikad više ne bude fašizma koji donosi smrt, genocid, zločine, pokolje i gubitak ljudskog dostojanstva”, poručila je.
