Dan ekološkog duga je dan kada potrebe čovječanstva nadmašuju ono što Zemljini ekosustavi mogu obnoviti u jednoj godini. Svake godine taj dan pada sve ranije, a upravo s današnjim danom, 29. srpnja, potrošili smo Zemljin 'proračun' za cijelu 2019. godinu i od danas - živimo na dug.
Svjetski dan ekološkog duga prošle je godine pao na 1. kolovoza, a Hrvatska je u ekološki dug ušla 1. lipnja.
Unutar ‘proračuna’ Zemljinih prirodnih resursa bili smo sve do oko 1970. godine, kada je Dan ekološkog duga bio 23. prosinca, već 1980. godine u dug smo ušli 13. listopada, a 2010. godine 28. kolovoza.
Kada bi, pak, svi stanovnici svijeta živjeli poput stanovnika Europske unije, čovječanstvo bi već 10. svibnja ove godine bilo iscrpilo sve prirodne resurse Zemlje za 2019., pokazalo je izvješće organizacije World Wide Fund for Nature (WWF) ''Dan ekološkog duga EU: Život iznad granica prirode“, nastalo u suradnji s Global Footprint Networkom.
Drugim riječima, to znači da bi stanovnicima Europske unije umjesto jednog, bila potrebna 2,8 planeta kako bi zadovoljili svoje potrebe, a kao što (barem zasad) znamo: Ne postoji planet B.
(Overshootday.org)
Dan ekološkog duga, podsjetimo, datum je do kojeg smo iskoristili sve prirodne resurse koje planet može regenerirati u jednoj godini. Preostali dio godine iscrpljujemo prirodni kapital koji se ne može obnoviti i to se prekoračenje naziva ekološkim dugom.
Posljedice prekomjernog iskorištavanja prirodnih resursa, kao što smo već upozoravali, uzrokuju deforestaciju (krčenje šume), gubitak biološke raznolikosti, naglo opadanje ribljih fondova, nestašicu vode, eroziju tla, onečišćenje zraka i sve veće klimatske promjene. Sve to uzrokuje sve češće ekstremne vremenske pojave poput suša, poplava i divljih požara koje pak dovode do brojnih konflikata i pogoršavaju globalne nejednakosti.
Izvješće WWF-a naglašava brojne razlike između ekološkog otiska država članica Europske unije i ostalih zemalja svijeta te također pokazuje da nijedna država članica ne djeluje na ekološki održivoj razini.
(Overshootday.org)
Ljudi ovise o prirodi zbog svega što nam pruža: hranu, drvo,
obradive površine i one za izgradnju, a u konačnici
ona apsorbira ugljik. Međutim, i dalje se ponašamo prilično
nemarno prema prirodi i klimatskim promjenama.
Na stranici GFN-a možete
izračunati koliko iznosi vaš ekološki otisak i kako ga
promijeniti, odnosno što možete učiniti da taj dan dođe što
kasnije u godini.
Ekološki otisak predstavlja zbroj svih ekoloških usluga koje ljudi zahtijevaju od određenog prostora i podrazumijeva biološki obradive površine (ili biokapacitet) potrebne za usjeve, pašnjake, naseljena područja, ribolovna i šumska područja, a ovdje se također podrazumijeva površina šume koja je potrebna kako bi se apsorbirale emisije ugljikova dioksida koje ocean nije upio.
(Thinstockphotos.com/Arhiva)
Glavni krivac za rast ekološkog otiska u
posljednjih 50 godina su emisije ugljikova dioksida nastale zbog
uporabe fosilnih goriva, a njihov udio i dalje raste, upozoravaju
ekolozi i zeleni aktivisti.
I biokapacitet i ekološki otisak izraženi su zajedničkom
jedinicom koja se naziva globalni hektar(gha). Ekološki otisak nije ravnomjerno
raspoređen i građani imućnijih zemalja ostavljaju
neproporcionalan pritisak na prirodu jer upotrebljavaju Zemljine
resurse više nego što im je potrebno dok se s druge strane nalaze
neke od najsiromašnijih zemalja svijeta koje jedva da imaju
dovoljno za osnovne potrebe.
Stoga je iznimno važno istaknuti da se rješenje ne krije
isključivo u pojedinačnim "malim akcijama", već je u u
borbi za ekonomsku i klimatsku pravdu potreban u najmanju
ruku drukčiji kapitalizam, a svakako javno financiran i svima
dostupan zdravi okoliš. Sve to dovodi nas do, primjerice,
uvođenja realne klimatske cijene poreza na ugljik. Takva
promišljanja ne nailaze na odobravanje velikih korporacija,
ali nema drugog puta ako želimo opstanak.
Na tom putu važno je i upoznati se s pojmom ''od-rast” (eng.
Degrowth), koji je prije 20 godina prihvaćen na prvoj Degrowth
konferenciji u Parizu, a označava "napore za razumijevanje
brojnih dimenzija ekološke krize, promjenu konceptualnog okvira
debate u oblasti socijalne i političke ekologije te politički
pokret usmjeren na vraćanje ekološkog otiska čovječanstva u
planetarno održive okvire".
Ili jednostavnije rečeno, radi se o odbacivanju iluzije o
rastu kao rješenju za prosperitet u budućnosti i pozivu na
promišljanje proizvodnje i potrošnje potrebne za dostojan život u
granicama ekološke održivosti planeta.
Učenici u Zagrebu prosvjeduju za klimu: Na Europskom trgu se okupilo njih nekoliko stotina
(Marko Lukunić/PIXSELL)
