Na vrhunci moći tzv. Islamska država držala je trećinu Iraka. Samoprozvani kalifat u međuvremenu je (barem teritorijalno) slomljen, no iza sebe su ostavili pustoš. Toliku da će čak i naftom bogati Irak morati tražiti pomoć - procjenjuje se da će samo kratkoročna i srednjeročna obnova stajati 88 milijardi dolara, što je više od čitavog godišnjeg budžeta države.
Tijela po ulicama i nakon pola godine
Galerija
Najbolji primjer za potpunu devastaciju zemlje je Mosul. Oslobođen je prije više od pola godine, mjeseci, nakon mjeseci borbe za svaku kuću, za svaku ulicu. Koliko je ljudi pritom ubijeno teško je i procijeniti, ali nagađa se kako je brojka barem 10.000. Stari grad Mosula koji leži na zapadnoj obali Tigrisa je u ruševinama. Od nekadašnjih 200.000 stanovnika, danas ih živi 5000. Još uvijek se ovdje nalaze mine, a gradske službe svaki dan iznova tragaju za truplima. Ponekad bagerima a ponekad rukama.
"Gradska uprava je osnovala jedan odbor koji bi trebao skloniti leševe IS-ovaca koje se nalaze ovdje svuda po gradu - kako bismo spriječili bolesti i epidemije i riješili se smrada, a i kako bismo pomogli obiteljima da se vrate, da život bude ponovno kao prije", kaže Duraid Mohammed, voditelj toga tima za DW.
Mosul tijekom borbi za oslobođenje i šest mjeseci kasnije
Liječnici nemaju ni za kute
No čak i nakon što se uklone tijela, gradu će i dalje nedostajati elementarni uvjeti za život pitka voda i struja. U čitavoj pokrajini Ninive niti svaka deseta liječnička organizacija ili klinika ne radi. Unicef je tek nedavno u dvije bolnice u Mosulu uspio oformiti barem dva odjela.
No liječnik ističe kako to nije ni približno dovoljno "Pogledajte ovu devastaciju! U istočnim dijelovima grada nije tako strašno. Ali u zapadnim dijelovima su sve klinike uništene. Potrebni su nam lijekovi, potrebno nam je sve. A kad uposlenike pitate zašto ne dolaze na posao, kažu da bez plaće ne mogu kupiti ni liječničku kutu."
Ni strani novac neće pomoći
Dhannoon Qader, čistač ulica u zapadnom Mosulu ne vjeruje da će novac međunarodnih donatora stići tamo gdje bi ustvari trebao stići. "No, najvažnije je da se škole ponovno otvore. Trenutačno nijedno dijete ne ide u školu, jer su jedine škole koje su otvorene one na drugom kraju grada", kaže on.
Mnogi Iračani smatraju da je njihova vlada korumpirana. Stoga međunarodne humanitarne organizacije pomno paze na to da novac donatorskih zemalja ne nestane u mračnim kanalima.
