Nova faza 'hladnoratovskog' sukoba Rusije i Zapada, nakon ruske invazije na Ukrajinu, otvara se najavom Vladimira Putina da će u Bjelorusiji rasporediti taktičko nuklearno oružje. Ruski predsjednik najavio je to krajem prošloga tjedna kazavši da "u tome nema ništa neobično, jer SAD to rade već desetljećima - raspoređuju taktičko nuklearno oružje na teritoriju svojih saveznika".
Stoga je Putin naumio učiniti isto na teritoriju svoje, prema Europi i NATO-u najisturenije zapadne saveznice. Putin je obznanio da je dogovor o tome već postigao s bjeloruskim predsjednikom Aleksandrom Lukašenkom te da će do 1. srpnja ove godine biti dovršena izgradnja posebnog skladišta za taktičko nuklearno oružje na području Bjelorusije.
Lukašenko izručio Bjelorusiju 'na pladnju'
Putinu je za ovaj nimalo neočekivani, eventualno zakašnjeli potez trebao neki neposredan povod, a našao ga je u istupu Annabelle Goldie, zamjenice britanskog ministra obrane, koja je prije desetak dana izjavila da će Velika Britanija Ukrajini poslati topničke granate s osiromašenim uranom. Iako su posljedice upotrebe tih granata neusporedivo manje od upotrebe nuklearnog oružja, Kremlj se digao na noge poručivši da će "ako se to dogodi, Rusija morati odgovoriti" (Putin) te da bi to bio "korak naprijed ka nuklearnom sukobu" (ministar obrane Sergej Šojgu).
Ne iznenađuje ni Lukašenkov pristanak na takav aranžman kojim Bjelorusiju - već duboko uronjenu u ruski rat s Ukrajinom, ali ne do kraja - praktički izručuje 'na pladnju' velikom i moćnom susjedu ne više samo kao satelitsku državu, nego i svojevrsnog taoca Moskve.
'Predvidljiv Putinov odgovor na poteze Zapada'
Da je to još jedan korak kojim se potvrđuje dominacija Moskve nad Minskom, kaže nam Božo Kovačević, bivši hrvatski veleposlanik u Rusiji, a time ujedno i u Bjelorusiji, jer veleposlanstvo RH u Ruskoj Federaciji 'pokriva' i tu zemlju.
"Bjelorusija je ruski saveznik, Lukašenko je ovisnik o podršci Kremlja, jer je očito da se na drugi način ne bi mogao održati na vlasti. E sad, naravno da je instaliranje ruskog nuklearnog oružja na teritoriju Bjelorusije dodatna opasnost za daljnje urušavanje sigurnosne arhitekture u Europi, ali pritom ne treba zanemariti ni ono što govori Putin. Zapad nije pitao Rusiju koje vrste nuklearnog oružja može rasporediti na teritoriju kojih članica NATO-saveza u Europi, Stoga i Putin odgovara da ni on ne mora pitati NATO hoće li ili neće rasporediti takvo oružje na teritoriju svoje saveznice", ističe Kovačević.
Dodaje da to nedvojbeno predstavlja prijetnju i otvara mogućnost daljnje eskalacije.
"To je sasvim predvidljiv Putinov odgovor na poteze Zapada, ali ujedno pokazuje da njemu u klasičnom načinu vođenja rata ne ide sve onako kako je planirao. Sve češće spominjanje moguće upotrebe nuklearnog oružja zapravo govori da se ruska vlast boji vojnog poraza u Ukrajini", smatra Kovačević.
'Bjeloruska emigracija uskoro će imati važnu ulogu'
Lukašenko je na čelu Bjelorusije još od 1994. godine, a njegova autoritarna vladavina (često ga se naziva i 'posljednjim europskim diktatorom') dosad je najozbiljnije bila ugrožena u ljeto 2020. godine kada su stotine tisuća ljudi prosvjedovali na ulicama Minska i drugih gradova optužujući ga da je lažirao izbore. Prosvjedi su ugušeni, a tisuće ljudi bilo je uhićeno. Početkom ovoga mjeseca, režim u Minsku u odsutnosti je osudio oporbenu čelnicu i Lukašenkovu protukandidatkinju na izborima 2020. godine, Svetlanu Tihanovskaju, koja se nalazi u egzilu, na 15 godina zatvora zbog veleizdaje. Istodobno je na 10 godina zatvora osuđen i Aljes Bjaljacki, bjeloruski aktivist i dobitnik Nobelove nagrade za mir. On je uhićen 2021. godine, a Lukašenkov režim ga je osudio zbog navodne utaje poreza.
Kovačevića smo pitali koliko je danas snažna oporba u Bjelorusiji i koliko su jake tamošnje proeuropske snage.
"Vidjeli smo da je Bjaljacki nedavno osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu, a taj čovjek nedvojbeno nije sam. Postoje njegovi pristaše, postoji i snažna bjeloruska emigracija koja će u dogledno vrijeme vjerojatno imati važnu ulogu u razvoju unutarnjih političkih prilika. Ali, istodobno postoji i režim čvrste ruke. Čini se da Lukašenko sve svoje napore sada usmjerava na kontrolu mogućih pobuna u Bjelorusiji. S druge strane, sve što se tiče vojske i vojnog djelovanja, on je u potpunosti prepustio Rusiji", kaže Kovačević predviđajući da će Rusija izgubiti rat u Ukrajini, što bi ujedno oslabilo ruski utjecaj u Bjelorusiji.
'Lukašenko je htio biti predsjednik zajedničke države'
Grupacija istraživačkih novinara iz nekoliko njemačkih medija koncem veljače je objavila dijelove internog strateškog dokumenta Moskve koji sadrži detaljan plan za preuzimanje ili svojevrsnu aneksiju Bjelorusije "političkim, ekonomskim i vojnim sredstvima". To bi ujedno bio dio plana Rusije da do 2030. godine ostvari projekt 'Unija država' koji bi, na neki način, bio novi format nekadašnjeg Sovjetskog Saveza, zapravo Velike Rusije.
Kovačević podsjeća da su sporazum na tom tragu sklopili još prvi postkomunistički lider Rusije Boris Jeljcin i Lukašenko.
"Međutim, Lukašenko je uvijek uspio nekako izmanevrirati da izbjegne konačnu realizaciju tog sporazuma. Putin već godinama radi pritisak na njega i sada je Lukašenko, čini se, morao pokleknuti. Pobuna protiv njega 2020. godine pokazala je da se on ne može održati na vlasti bez Putinove podrške. E, sada Putin to naplaćuje! Inače, problem je bio u tome što je Lukašenko htio biti predsjednik zajedničke države, a ni Jeljcin tada, niti Putin sada nisu bili spremni na taj ustupak", kazao je Božo Kovačević za Net.hr.
