Kada je Frank-Walter Steinmeier, njemački savezni predsjednik i bivši ministar vanjskih poslova, u studenome ove godine primio Kissingerovu nagradu, dao je iskrenu ocjenu vanjskopolitičkih neuspjeha svoje zemlje (i vlastite). Budući da se svijet promijenio, rekao je, "moramo odbaciti stare načine razmišljanja i stare nade", uključujući ideju da će "ekonomska razmjena dovesti do političke konvergencije". U budućnosti, izjavio je Steinmeier, Berlin mora učiti iz prošlosti i “smanjiti jednostranu ovisnost” ne samo o Rusiji nego i o Kini.
Dok rat u Ukrajini bjesni, malo bi se njemačkih političara usprotivilo tvrdnji da Berlin mora smanjiti svoju energetsku ovisnost o Moskvi. Zapravo , njemačka vlada je to učinila. A, barem retorički, njemački čelnici obećavaju da će također ublažiti ekonomsku ovisnost zemlje o Kini, piše Foreign Affairs.
Scholz nije voljan poremetiti status quo s Kinom
"Kako se Kina mijenja, mora se promijeniti i način na koji se odnosimo prema njoj", ustvrdio je njemački kancelar Olaf Scholz u autorskom tekstu za Politico u studenome. U tekstu za časopis Foreign Affairs također se zalagao za "novu stratešku kulturu" u sklopu njemačkog Zeitenwendea, odnosno tektonskog pomaka u vanjskoj politici, koji je najavio nakon ruske invazije na Ukrajinu. Do sada, međutim, Scholz nije bio voljan poremetiti status quo s Pekingom - ne samo zato što su ruski rat i visoke cijene energije uzeli danak njemačkom gospodarstvu. Velike njemačke tvrtke koje uvelike ovise o kineskom tržištu žele proširiti svoje poslovanje umjesto da ga smanjuju.
Budući da su njegove gospodarske veze s Kinom tako duboke i složene - daleko više nego što je to slučaj s Rusijom - Berlin se mora snažno zaokrenuti kako bi smanjio ovisnost o Pekingu. Konkretno, rizik od rata oko Tajvana ostavlja Njemačku opasno izloženu ekonomskoj prisili i šokovima.
Politika Berlina i dalje je 'promjena kroz trgovinu'
U veljači će njemačka vlada objaviti svoju strategiju nacionalne sigurnosti, prvu ikada. Neposredno uoči godišnjice ruske invazije na Ukrajinu, to je prilika Berlinu da pokaže da je izvukao prave lekcije iz katastrofalnog neuspjeha svog pristupa Rusiji u prošlosti. Vrijeme je da Njemačka izradi plan smanjenja ovisnosti o Kini diverzifikacijom trgovinskih i investicijskih veza i selektivnim odvajanjem od Kine u pogledu kritičnih tehnologija.
SAD i Njemačka izvukle su suprotne lekcije iz kraja Hladnog rata. Sjedinjene Države izašle su iz sukoba uvjerene da su pristup predsjednika Ronalda Reagana "mir kroz snagu" i ubrzana utrka u naoružanju natjerali Sovjetski Savez na pregovore . Njemačka je izašla iz Hladnog rata uvjerena da je angažman i "promjena kroz približavanje" (kasnije nazvana "promjena kroz trgovinu") kancelara Willyja Brandta bila pobjednička formula, prevladavajući podjele između Istoka i Zapada kroz političku i gospodarsku suradnju, što je rezultiralo pozitivnim unutarnjim promjenama u sovjetskom bloku.
Pogrešna procjena radikalizacije Putina
Ideja o “promjeni kroz trgovinu” preživjela je kraj Hladnog rata i ostala utjecajan koncept u Njemačkoj. Za generaciju njemačkih kreatora politike, to je bio okvir koji je zgodno povezivao angažman nedemokratskih država kao što su Kina i Rusija u potrazi za ekonomskim profitom s mogućnošću transformacije tih zemalja u demokracije. Godine 2006., dok je obnašao dužnost ministra vanjskih poslova u vladi kancelarke Angele Merkel, Steinmeier je uveo koncept "promjene kroz međusobno povezivanje". Riječ je o tome da je stvaranjem gospodarske suradnje kroz trgovinska i energetska partnerstva, Berlin učinio međuovisnost Rusije i Europom "nepovratnom", prema političkom dokumentu njemačkog ministarstva vanjskih poslova. Kao rezultat toga, Moskva se trebala suzdržati od lošeg ponašanja jer bi cijena bila previsoka. Rusija je, naposljetku, ovisila o prihodima i tehnologiji iz Njemačke i drugih europskih zemalja čak i više nego što su Njemačka i njezini susjedi ovisili o ruskom plinu i nafti.
Manjkavosti teorije da će ekonomska međuovisnost odvratiti Kremlj od kršenja međunarodnih normi brzo su postala očita. Godine 2008. Rusija je napala Gruziju, a 2014. je anektirala Krim. Uoči ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022., kreatori njemačke politike smatrali su da će za Rusiju ekonomski troškovi biti previsoki da bi pokušala napasti Ukrajinu i svrgnuti vladu u Kijevu. To je, naravno, bila kobno pogrešna procjena, podcjenjivanje ideološke radikalizacije ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Ne držati se samo mantre 'posao prije svega'
Berlin se pomirio s neuspjehom svog pristupa Rusiji “promjene kroz trgovinu”. Isto se ne može reći i za način na koji Berlin komunicira s Pekingom. Jedan od ključnih kreatora politike koji pokušava izvući prave pouke iz njemačke ovisnosti o Rusiji je njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock. U govoru u rujnu, ona je pozvala čelnike njemačkih kompanija da se suzdrže od toga da samo slijede mantru ''posao prije svega'', ne uzimajući u obzir dugoročne rizike i ovisnosti.
Njemački establišment trebao bi poslušati njezino upozorenje jer su paralele između Kine i Rusije očite. Godine 2017. stručnjak za Kinu i bivši savjetnik australske vlade John Garnaut ustvrdio je da je Komunistička partija Kine (KPK) “oživjela ideologiju u mjeri u kojoj je nismo vidjeli od Kulturne revolucije”. To je zapažanje potvrđeno u narednim godinama: kineski predsjednik Xi Jinping postavio se kao de facto doživotni vođa i okružio ljudima koji ga podržavaju. Baš kao i u Rusiji, i u Kini ideologija sve više nadmašuje ekonomsku racionalnost. Ako Xi odluči ostvariti svoj san o stavljanju Tajvana pod kinesku kontrolu, bez obzira na ekonomske troškove, šokovi koje je Njemačkoj zadala ruska invazija na Ukrajinu bili bi patuljasti.
Rusija nije vitalno tržište za Njemačku, Kina jest
To je velikim dijelom zato što je njemačka ovisnost o Rusiji bila ograničena na ugljikovodike. S druge strane, njemačka ovisnost o Kini uključuje širok raspon kritičnih proizvoda i materijala potrebnih za proizvodnju, poput litija i kobalta, kao i rijetkih minerala koji su ključni za prijelaz Njemačke na nultu emisiju ugljika. I dok je Rusija bila veliko, ali ne i vitalno tržište za njemačku industriju, Kina joj je najveći trgovački partner izvan Europe. A ovisnost Berlina o azijskom divu i dalje raste: njemačka ulaganja u Kinu nikada nisu bila veća. Isto vrijedi i za njemački uvoz iz Kine i trgovinski deficit Njemačke s Pekingom.
Najveće njemačke tvrtke protive se svakoj usporedbi između Rusije i Kine. Prošloga ljeta, Herbert Diess, tadašnji izvršni direktor Volkswagena, rekao je kako očekuje da će se KPK pod Xijem uključiti u "daljnje otvaranje" i "pozitivno razviti svoj sustav vrijednosti". Volkswagenova prisutnost u Kini, ustvrdio je, mogla bi "doprinijeti ovoj promjeni". Njegov nasljednik, Oliver Blume, branio je prisutnost Volkswagenove tvornice u Xinjiangu, gdje Kina provodi masovna, sustavna kršenja ljudskih prava nad pretežno muslimanskim ujgurskim stanovništvom. Blume je tvrdio da prisutnost tvrtke u Xinjiangu "prenosi naše vrijednosti u svijet." On svakako ima ekonomski poticaj da na ovaj način okrene ponašanje tvrtke: više od 40 posto Volkswagenovog globalnog prihoda i vjerojatno veći dio profita dolazi od prodaje na kineskom tržištu.
Huawei ima glavnu ulogu u uvođenju 5G u Njemačkoj
A Volkswagen teško da je jedini u nastojanju da nastavi narativ "promjene kroz trgovinu" s Pekingom. Divovska njemačka kemijska tvrtka BASF ulaže deset milijardi eura u novi proizvodni kompleks u južnoj Kini, dok čelništvo tvrtke upozorava njemačke političare i javnost da izbjegavaju “kinesko batinanje”.
Scholz je upozorio njemačke tvrtke da "ne stavljaju sva jaja u jednu košaru" i kritizirao neke od njih zbog "potpunog ignoriranja rizika" velike ovisnosti o kineskom tržištu. Ali ipak nije uskratio političku potporu čelnicima industrije koji su se oglušili na njegov savjet. Na primjer, na svom nedavnom putovanju u Peking, u svojoj je delegaciji vodio i izvršne direktore BASF-a i Volkswagena. Scholz je također dopustio kineskoj državnoj brodarskoj tvrtki Cosco da stekne udio u terminalu u glavnoj njemačkoj luci Hamburg i nije spriječio kineskog tehnološkog diva Huawei da preuzme glavnu ulogu u uvođenju 5G u Njemačkoj.
Iako je Huawei isključen iz njemačke 5G jezgrene mreže, gotovo 60 posto 5G RAN-a - radijske pristupne mreže, osigurava Huawei, a u Berlinu taj se broj približava 100 posto. Kako se operacije sve više odvijaju u oblaku, razlika između jezgrenih i pristupnih mreža se smanjuje. Zbog toga oslanjanje na Huawei kao ključnog pružatelja pristupnih mreža predstavlja sigurnosni rizik. Osim toga, dok SAD intenziviraju svoju politiku sankcija protiv kineskih visokorizičnih pružatelja usluga, njemačko oslanjanje na Huawei stoji na klimavim nogama. Sve to sugerira da njemački hvaljeni zaokret, Zeitenwende, u politici prema Rusiji još nije puni Zeitenwende u njemačkoj politici prema Kini.
Berlin pred izborom: Peking ili Washington
Da budemo jasni, smanjenje njemačke ovisnosti o Kini imat će ekonomsku cijenu. Taj će trošak, međutim, biti niži od cijene koju bi Njemačka morala platiti ako ostane užasno nespremna za potencijalni rat oko Tajvana između Kine i SAD-a i saveznika u azijsko-pacifičkoj regiji. Berlin treba učiniti sve što je u njegovoj moći i raditi s partnerima koji isto misle kako bi odvratio Peking od upotrebe sile u Tajvanskom tjesnacu. U isto vrijeme, Njemačka se treba pripremiti za scenarij ako to odvraćanje ne uspije. Obje iziskuju drastično smanjenje ovisnosti o Kini.
Scholz je predan diverzifikaciji tržišta i smanjenju ovisnosti o kritičnim proizvodima i materijalima potrebnima za proizvodnju. Kancelar bi se, međutim, trebao nadahnuti svojim koalicijskim partnerima — naime, Zelenima i pro-poslovnim Slobodnim demokratima — koji žele odlučnije krenuti u obeshrabrivanje velikih njemačkih kompanija od produbljivanja ovisnosti o kineskom tržištu i eksplicitnije rješavanje problema prijetnje Pekinga prema Tajvanu. Ti se partneri također zalažu za europeizaciju njemačke politike prema Kini: kao prvi korak, to bi zahtijevalo uključivanje predstavnika drugih europskih vlada u godišnje kinesko-njemačke vladine konzultacije koje okupljaju kancelara i njemačke ministre u kabinetu s njihovim kineskim kolegama.
'Mir kroz snagu' umjesto 'promjene kroz trgovinu'
SAD može pomoći održavanjem pritiska na Njemačku da smanji kritičnu ovisnost o Kini i nuđenjem suradnje, primjerice, na otpornim opskrbnim lancima za bitne tehnologije kao što su poluvodiči. Kako bi se smanjili višestruki pritisci na europska gospodarstva, SAD bi trebao hitno riješiti zabrinutost EU-a o učincima iskrivljenja subvencija za tehnologije obnovljive energije u Zakonu o smanjenju inflacije SAD-a. To bi se moglo postići korištenjem sve fleksibilnosti koju provedba američkog Zakona o smanjenju inflacije pruža za izuzeća za europske saveznike.
Scholz je u Foreign Affairsu zauzeo stav protiv povratka na paradigmu hladnog rata, tvrdeći da je svijet ušao u multipolarnu eru, bitno različitu od tog razdoblja. Ova se tvrdnja odnosi i na Njemačku: zemlja mora pokopati vlastite iluzije o lekcijama iz 1989. Umjesto "promjene kroz trgovinu", Njemačka će - zajedno s drugim zapadnim partnerima - morati primijeniti pristup "mira kroz snagu" spram Rusije i Kine. Takva je realnost svijeta koji je sve više konfrontiran - piše Foreign Affairs.
