Uprava Beograda usvojila je prijedlog da se Hrvatskaulica u prigradskom naselju Kotež preimenuje u Ulicu glinskih žrtava 1941. te da se podignu spomenici trojici bivših gradonačelnika srbijanske prijestolnice.
Predsjednica Povjerenstva za spomenike i nazive trgova i ulica Skupštine Beograda AndreaRadulović izjavila je da su na sjednici prihvaćene inicijative građana Koteža o izmjeni imena Hrvatske ulice u tom naselju u Ulicu glinskih žrtava 1941. godine, u znak sjećanja na stradale civile
"Pokolj u Glini, u Crkvi Presvete Bogorodice dogodio se 29. srpnja 1941. godine kada su ustaše ubili više od 1.700 ljudi. Žrtve su bile lokalno srpsko stanovništvo. Pokolj u glinskoj crkvi predstavlja jedan od najvećih ustaških zločina koji je proveden prije sustavnog genocida u Jasenovcu, Jadovnu i Staroj Gradiški", navedeno je u incijativi stanovnika Koteža gradskim vlastima.
Uz podsjećanje da je po završetku Drugog svjetskograta na mjestu porušene crkve podignuta zajednička spomen-kosturnica za sve žrtve Kotežani su dodatno obrazložili svoj prijedlog.
"Novim nazivom ulice želimo sačuvati sjećanje na nevino stradalo stanovništvo", istaknuto je u inicijativi stanovnika Koteža.
Povjerenstvo je, prema priopćenju gradske uprave, prihvatilo tu inicijativu, ali nije navedeno kad će ona biti i službeno provedena.
Gradska uprava srbijanske prijestolnice najavila je još krajem srpnja promjenu imena niza ulica nazivanih po geografskim pojmovima iz republika bivše Jugoslavije, ali i po gradovima koji nemaju Beogradsku ulicu.
"Nije normalno da Beograd ima Hrvatsku, Zagorsku, Zagrebačku ili Zadarsku ulicu, kao što nije normalno ni to što je imao do prije tri godine ulicu Goce Delčeva, utemeljivača VMRO-a, koji je možda zadužio Sjeverne Makedonce, ali Srbe nije nikako", rekao je tada zamjenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić.
Nekoć dužnosnik Demokratskestranke, a danas jedan od utjecajnijih članova vladajuće Srpske napredne stranke (SNS), Vesić je za Večernje novosti objasnio kako su imena ulica za njega - pitanje uzajamnosti.
"Moj stav je da je to pitanje reciprociteta", rekao je Vesić, ilustrirajući to tvrdnjom da "Beograd nema ulice koje nose ime po gradovima u kojima se poštuje".
U Hrvatskoj ulici u Kotežu, prigradskom naselju Beograda na lijevoj obali Dunava, ploče s imenom ulice odavno su poskidane, ali se ime navodi u svim službenim dokumentima.
Imena ulice nema ni na autobusnom stajalištu, gdje je na ploči izvješeno ime Ulice Slavka Kolara, jedne od okolnih s kojima se križa Hrvatska ulica.
Većina taksista u Beogradu nepogrešivo znaju o kojoj je ulici riječ, premda neki od njih, kad naručite vožnju, znaju reći: "aha, to je Srpska ulica".
Prema ranijim najavama, ploče s novim imenima u Beogradu bi, osim Hrvatske, trebale dobiti i sadašnje Porečka, Hvarska, Splitska, Podravska, Bjelovarska i Šibenička, a mijenjat će se nazivi Ljubljanske, Bledske, Bosanske, Mariborske, Celjske, Lopudske, Murske i Zeničke na Paliluli.
Ranije je Zadarska ulica preimenovana u ulicu književnika i nekadašnjeg predsjednika SR Jugoslavije Dobrice Ćosića, a Zagrebačka u Ulicu Koče Popovića, revolucionara i antifašista čija je rodna kuća u toj ulici.
