Dvije velike ofenzive koje se u ovim trenucima odvijaju u Siriji, jedna od strane ruske vojske i druga od strane sirijskog režima, ugrožavaju postojeće saveze i pružaju ISIS-u i drugim ekstremističkim skupinama nove prilike za osvajanje novih područja.

Turska vojska započela je operaciju 'Maslinova grančica' još 20. siječnja. Cilj joj je maknuti kurdske snage iz regije Afrin i stvoriti tampon zonu uz granicu. Operacija je, očekivano, naišla na otpor Kurda, te je prošlog vikenda stradalo sedam turskih vojnika.

U susjednom Idlibu, sirijska vojska, uz pomoć Rusa iz zraka, napreduje prema jugu. Većina Idliba je pod kontrolom džihadističke skupine Hayat Tahrir al Sham koja je nekad bila bliska s Al Kaidom. No, ono što je ostalo od ISIS-a, također se aktiviralo na ovom području.

Propast demilitarizacije

Ovo jačanje sukoba ugrožava napore Rusije da proširi demilitarizirane zone u Rusiji koji su trebali poslužiti kao korak prema ekstenzivnijem dio šireg sporazuma o prekidu sukoba. Idlib je bio dijelom demilitarizirane zone, no teško da se sada tako može nazvati. Ujedinjeni narodi poručuju kako se broj i intenzitet napada u Siriji dramatično povećao, mnogo je civilnih žrtava, a napadnute su i tri bolnice dok je u tijeku istraga o korištenju klora u napadu na grad Saraqib.

Turska je naišla na brojne kritike zbog svoje posljednje akcije u Siriji, no tvrdi kako između njih i Rusije nema neslaganja oko kopnene i zračne ofenzive Ankare na sjevernu sirijsku regiju Afrin.

Rusija je glavni pristaša sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, dok mu se Ankara protivi i podržava pobunjenike koje se bore protiv njegovih snaga.

'Nemamo neslaganja s Rusijom. Nastavljamo svoje međusobne kontakte', rekao je ranije ovog tjedna turski ministar Mevlut Cavusoglu u razgovoru za TGRT Haber na upit oko mogućih tenzija s Moskvom oko Afrina.

Prema sporazumu koji je postigla s Teheranom i Moskvom kako bi se smanjili sukobi između provladinih snaga i većinom islamističkih pobunjenika na sjeveroistoku Sirije, Ankara je pristala uspostaviti 12 takvih točaka u Idlibu i susjednim provincijama.

Tursko-američki sukob?

No "deeskalacija" nasilja koje su trebali pratiti nije se nastavila. Sirijska vojska je u prosincu uz pomoć paravojski koje podržava Iran i zračne pomoći Rusa pokrenula veliku ofenzivu na provinciju Idlib.

To je jedno od posljednjih uporišta protivnika Assada koji su protjerani iz većine područja u Siriji nakon što se Rusija 2015. pridružila ratu na strani vlade u Damasku.

Pitanje je hoće li Turska proširiti svoju akciju na područja pod kontrolom Kurda u kojima se nalaze i američke snage. Takvo što bi za sobom moglo povući strašne posljedice, rekao je američki savjetnik za nacionalnu sigurnost prije dva tjedna u Davosu.

A da je to doista i moguće dokazuje jučerašnji primjer američko-sirijskog sukoba. Koalicija koju predvode Sjedinjene Države i njeni lokalni saveznici tijekom noći su topništvom i iz zraka napali sirijske provladine snage kako bi odbile "neizazvani napad" blizu Eufrata.

Incident je pokazao potencijal za nastavak i produbljivanje sukoba na naftom bogatom istoku Sirije, gdje od SAD-a podržani savez Sirijskih demokratskih snaga (SDF) i kurdskih i arapskih milicija nakon ofenzive protiv Islamske države nadzire veća područja.

Sirijski predsjednik Bashar al-Assad, kojega podržavaju Rusija i šijitske milicije koje uživaju podršku Irana, rekao je da želi vratiti svaki pedalj Sirije.

Provladine snage "vjerojatno su nastojale zauzeti naftna polja u Khushamu" zapadno od Eufrata u pokrajini Deir al-Zor, rekao je jedan dužnosnik SAD-a pod uvjetom da ostane neimenovan.

Napad je izvelo 500 vojnika uz podršku topništva, tenkova, višecjevnih raketnih bacača i minobacača, ali su koalicija i njeni saveznici ubili njih više od stotinu, rekao je dužnosnik.

Asad pomaže Kurdima

Situaciju dodatno komplicira i mogućnost da Asadove snage pomažu Kurdima u borbi protiv Turaka na sjeveru Sirije. 'Assad je dopustio YPG-u i s njima povezanim skupinama da dovedu pojačanja kroz područja koja su pod njegovim nadzorom. Postoji i mogućnost im Assad i Iran dostavljaju vrlo napredna oružja', kaže Elizabeth Teoman s Instituta za studije o ratu u Washingtonu.

No, situacija u Afrinu ne definira samo odnos snaga između Turaka i Kurda već predstavlja prijetnju dodatnoj destabilizaciji Sirije te mogućem ponovnom oživljavanju ISIS-a.

Većinu prošle godine Sirijske demokratske snage uništavale su uporišta ISIS-a što je kulminiralo padom Raqqe i Deir Ezzora. No, nekoliko tisuća boraca uspjelo je pobjeći te se nastavljaju boriti uz sirijsko-iračku granicu.

Neki su se ipak povukli dublje u pustinju, no velik broj njih se, sudeći prema analizama, raspršio diljem Sirije. Za Assada su daljnje akcije džihadista dvosjekli mač. S jedne strane, oni ciljaju na druge pobunjeničke skupine što u tom kontekstu olakšava posao Assadovim snagama, no stigavši opet do Hame i Idliba posljednjih mjeseci počeli su napadati i njih.

Analitičari kažu da se ISIS-ovci kreću dublje u Idlib te da ih Assadove snage ne pokušavaju zaustaviti.

Još jedan indikator da je ISIS ponovno aktivan su i njihove propagandne aktivnosti koje su se povećale u odnosu na posljednjih nekoliko mjeseci, a možda će im se otvoriti još prilika za nove aktivnosti budući da svi akteri u tom području imaju drugačije prioritete.