Posljednji događaji na relaciji Washington-Moskva, sve su, samo ne dosadni. Zbog suspenzije sporazuma o eliminaciji plutonija između ovih dviju zemalja, jedan od analitičara Foreign Policyja odlučio je istresti na papir argumente koji upućuju da je budućnost američko-ruskih odnosa zapravo u fazi priprema za 'sudnji dan'.
Goleme zalihe plutonija
Nakon Hladnog rata Rusija i SAD dogovorile su plan za eliminaciju plutonija kako ga se ne bi više moglo stavljati u bombe. Prošlotjedna Putinova odluka da suspendira taj dogovor uvelike govori o njegovim namjerama. Naime, riječ je o golemim količinima plutonija, ako se prisjetimo podataka iz hladnoratovskog razdoblja, svaka strana imala je na desetke tisuća nuklearnih bojevih glava.
I Washington i Moskva uvelike su napredovali na polju eliminacije plutonija, ali i dalje imaju dovoljno materijala da se međusobno poubijaju i to nekoliko puta. Prema procjenama međunarodnog tima s Princetona, SAD u svojim rukama ima oko 88 tona plutonija, a Rusija 128 tona. Da bismo to stavili u perspektivu, za izradu nuklearnog oružja potrebno je oko četiri kilograma ovog materijala. Dakle, Amerikanci u ovom trenutku mogu izraditi 22.000 nuklearnih bojevih glava, a Rusi 32.000.
Nastavak utrke u naoružanju?
U međuvremenu se ispostavilo kako su Rusija i SAD bolji neprijatelji nego što su prijatelji. Plutonija se, pogađate, nije tako lako riješiti te su se ove dvije zemlje beskonačno prepirale oko toga koji je najbolji način da se takvo što odradi. Prepirke su se ubrzo pretvorile u svađu zbog čega su 2007. godine morali smisliti novi plan za eliminaciju kritičnog oružja.
No, nesuglasice su se nastavile i dalje do 2010. godine kad je zavladalo kakvo-takvo zatišje da bi sve eskaliralo prošlog tjedna kad je Putin obustavio bilo kakve sporazume vezane uz eliminaciju plutonija.
A kakva je budućnost?
Realno, da je bilo koja strana htjela konkretan dogovor o stvarnom rješavanju ovog problema, on bi se postigao, opcija je bilo. Tako barem tvrde stručnjaci koji su više puta pisali o konstruktivnim rješenjima, no obje strane su kolektivno odlučile ne činiti ništa.
To nas dovodi do situacije koju imamo danas. Rusija je dekretom objavila kako (još) nema namjeru pretvarati plutonij ponovno u oružje, ali to ne znači da ne može. Što će biti dalje, ne zna se, osim što će obje strane nastaviti gomilati zalihe plutonija dovoljne za tisuće i tisuće nuklearnih bojevih glava.
Sve to upućuje na potpunu nesposobnost rješavanja problema koji nas u sekundi može vratiti u Hladni rat. Sa svime time na umu, što drugo možemo zaključiti, osim da smo osuđeni na propast?
