Ako je suditi po pisanju britanskih medija, koji se pozivaju na izvore iz tamošnjih obavještajnih službi, pitanje je vremena kada će ruski predsjednik Vladimir Putin napustiti predsjedničku fotelju. Tvrdnja je prisnažena glasinama o Putinovu lošem zdravstvenom stanju, toliko lošem da mu je navodno potrebna cjelodnevna medicinska njega, a The Mirror ovih dana citira bivšeg čelnika britanske obavještajne službe MI6, Richarda Dearlovea, koji kaže da bi Putin do sljedeće godine mogao biti smješten u sanatorij.
Prema tom scenariju, krug ljudi iz Kremlja ''riješio'' bi se Putina izokola - bez državnog udara i drugih nasilnih metoda.
"Mislim da će otići do 2023., ali vjerojatno u lječilište, iz kojeg neće izaći kao vođa Rusije. Ne kažem da neće izaći iz lječilišta, ali više neće izaći kao lider Rusije. To je način da se stvari pomaknu dalje bez državnog udara", rekao je Dearlove.
'To je dio propagandnog rata'
Koliko je vjerojatan takav rasplet situacije, koji bi svakako utjecao i na rat u Ukrajini, upitali smo bivšeg hrvatskog veleposlanika u Moskvi i stručnjaka za međunarodne odnose Božu Kovačevića.
''Teško je ocijeniti koliko je to izgledno. Ono što treba znati jest da svaki rat ima više dimenzija u kojima se vodi. Jedna od tih dimenzija je i propagandni rat. Ovo što Britanci objavljuju svakako je dio propagandnog rata protiv Rusije. No, treba reći da je Ukrajina već pobijedila u propagandnom ratu jer je, barem na Zapadu, predodžba o ratu u Ukrajini izgrađena samo na temelju ukrajinskog viđenja tog rata. Očito je da su ukrajinski propagandisti imali vrlo izdašnu pomoć zapadnih stručnjaka na propagandnoj razini, Ukrajina je već pobijedila u tom ratu, iako stanje na terenu to zasad ne potvrđuje'', kaže Kovačević.
Ipak, dodaje da ne treba isključiti to o čemu Britanci spekuliraju – da će Putina njegovi ''pospremiti'' u sanatorij.
''Isto tako ne treba isključiti da se plasiranjem takvih vijesti žele postići odgovarajući efekti. Recimo, gubljenje povjerenja ruske vladajuće elite u Putina i općenito destabilizacija političkih prilika u Rusiji'', dodaje Kovačević.
Umjesto diplomatske pobjede - vojni poraz
Kao mogući dokaz Putinova lošeg zdravstvenog stanja koje mu narušava mogućnost racionalnog rasuđivanja, britanski mediji nude njegovu popustljivost spram članstva Švedske i Finske u NATO-savezu. Ako u tim zemljama ne budu uspostavljene NATO-ove baze, onda Putin ne bi imao ništa protiv toga da su u tom savezu. Kovačević iz toga iščitava Putinovu neracionalnost.
''Ako su neke zemlje u NATO-u, onda o njihovim vladama ovisi hoće li tamo biti NATO-ovih baza ili neće. Putinova reakcija stoga je neracionalna jer on je i otpočeo rat protiv Ukrajine bojeći se da bi tamo mogle biti uspostavljene NATO-ove baze iako je bilo sasvim jasno da je članstvo Ukrajine u NATO-u moguće tek u dugoročnoj perspektivi, dok je članstvo Finske i Švedske moguće već u skoroj budućnosti. Ono najiracionalnije što je Putin napravio jest invazija na Ukrajinu i njeno ideološko obrazloženje koje pokazuje da je u potpunosti zanemario temeljna načela međunarodnih odnosa, da je odbio priznati postojanje Ukrajinaca kao naroda i iz toga izveo nepostojanje njihova prava na vlastitu državu'', ističe.
Kovačević kaže kako je Putinova odluka o invaziji odstranila sporazume iz Minska kao moguće mirno rješenje konflikta u Ukrajini, što je bilo najjače diplomatsko oružje na raspolaganju Rusiji.
''Najjednostavnije rečeno, situaciju u kojoj se otvarala mogućnost za diplomatski uspjeh Putin je vojnom intervencijom pretvorio u vrlo izglednu mogućnost vojnog poraza. Ako postoje krugovi unutar ruske nomenklature vlasti koji bi mogli nešto učiniti, vjerojatno bi bili motivirani time što je Putin počeo donositi iracionalne odluke koje su štetne i za oligarhe i za rusku ekonomiju, a koje na koncu mogu dovesti u pitanje sustav vlasti'', smatra Kovačević.
'Teško će se naći lider koji bi priznao poraz'
On također ističe kako ništa ne jamči da bi oni koji bi Putina eventualno svrgnuli ili ''poslali na liječenje'' bitnije promijenili sadašnju politiku prema Ukrajini i Zapadu.
''Pitanje je samo bi li bili spremni prihvatiti poraz kao jedan od ishoda tog rata. Sasvim sigurno ne bi nitko pristao na to da se Rusija odrekne svoga suvereniteta i statusa nuklearne sile. Ključno je pitanje postoji li itko u ruskoj eliti tko bi bio spreman potpisati takav sporazum s Ukrajinom koji bi zapravo bio priznanje poraza. Treba znati da SAD od ovog rata očekuje da dovede do ruskog poraza. Ukrajinska vlast, nemajući puno alternativa, zapravo jednostrano ovisi o američkoj vojnoj pomoći i priklonila se toj opciji - odbijanju pregovora s Rusijom o bilo kakvim teritorijalnim koncesijama. To zapravo znači da Zapad, predvođen Amerikom, pokušava pronaći mogućeg lidera ili više njih u Moskvi koji bi pristali priznati da je Rusija doživjela vojni poraz. A to će biti vrlo teško'', zaključio je Kovačević.
