Desetljećima su djela Vladimira Sorokina, suvremenog ruskog autora čija karijera datira još iz osamdesetih godina, usko vezana uz šok i zaprepaštenje. Majstor književnih stilova je volio dekonstruirati svoje tekstove, spuštajući ih na razinu apsurdnog nasilja. Sorokin nije imao problema s prikazivanjem masakara, perverzija i koprofagije, pa je njegov ugled bio pomalo skandalozan.

No onda je Sorokin promijenio svoj pristup i usredotočio se, počevši sa svojim romanom iz 2006., "Dan opričnika", na prikazivanje zamišljenog svijeta iz ne tako daleke budućnosti. Radnja njegovih najnovijih romana, "Telurija" (2013.) i "Manaraga" (2017.), odvija se u drugoj polovici 21. stoljeća.

Karta svijeta u distopijskoj budućnosti Sorokina je prilično drugačija od naše: mnoge europske zemlje, uključujući Rusiju, raspale su se na manje države, a život je poprilično divlji. Ali napredak nikad ne prestaje, pa ovaj čudni svijet još uvijek otkriva neke pomake u tehnologiji, piše Russia Beyond The Headlines.

Nokti od telurija

Telurij je kemijski element koji postoji u stvarnom svijetu, no metal pod ovim imenom u romanima Sorokina prilično je drugačiji. Sorokinov telurij je savršena droga koja uranja osobu u beskrajno blaženstvo i dovodi do visoke razine energije i intelekta, ekstremne sreće i čak komunikacije s mrtvima.

"To je istovremeno i superdroga i vid duhovnosti", tako je Sorokin opisao telurij u jednom intervjuu.

Svoju dozu telurija dobivate tako da vam netko u glavu zabije čavle kako bi metal imao izravan kontakt s mozgom. Naravno, samo najbolji stručnjaci mogu izvesti takvu operaciju; zovu ih tesarima i oni putuju Euroazijom radeći svoj posao za velike novce.

Sam telurij je esktremno skup, zabranjen u mnogim zemljama i jednostavno opasan. Postoji 12 posto šanse da nećete preživjeti "udar". No to ne spriječava mnoge u Teluriji da love ovaj vrijedni metal i uživaju u njegovim učincima blaženstva.

Super naprave

Zaboravite na pametne telefone i tablete. U budućnosti će, ako je Sorokin u pravu, čovječanstvo uživati ​​u daleko impresivnijim napravama. "Umnice" ("pametnice") su naprave s umjetnom inteligencijom koje mogu razgovarati sa svojim vlasnicima, mijenjati oblik i veličinu. u "Teluriji" Sorokin opisuje umnice u obliku knjiga, slika, šalova i drugo. Također, ljudi mogu komunicirati putem holograma, i to ne samo vizualno, već i taktilno, dodirujući sugovornike koji se nalaze na drugoj strani svijeta.

U "Manaragi" Sorokin spominje još naprednije naprave - buhe. To su maleni tehnološki implantati koji se stavljaju u ljudsku kosu ili direktno u mozak i daju pristup svim informacijama na svijetu.

"Sa svojim buhama mogu čitati na 12 jezika i razumijeti sva moguća znanstvena predavanja", hvali se protagonist "Manarage". Kad ga neprijatelj otme i izvadi mu sve njegove buhe, on biva u potpunosti bespomoćan. U našem današnjem svijetu, gdje se ljudi jako oslanjaju na naprave, ovo se ne čini daleko od stvarnosti.

Knjige na roštilju

Kad već govorimo o protagonistu "Manarage", njegov je posao prilično čudan: spaljuje knjige za novac. Prema Sorokinu, u budućnosti će se gotovo u potpunosti nestati papirnate knjige, zamijenit će ih digitalne, s tek nekoliko kopija čuvanih u muzejima pod državnom zaštitom.

No, zabranjeno voće je najslađe, tako da oni koji se žele obogatiti kradu ove rijetke knjige i kuhaju na njima, koristeći papir kao gorivo. To se smatra vrlo egzotičnom i skupom zabavom za bogate. Takva izvedba se naziva "knjiga na roštilju", a za restorane je vrlo važno na kojoj knjizi se pripremaju obroci. Jeftini detektivski romani nisu prikladni za ukusni odrezak - na cijeni su samo Tolstojevi romani ili nešto u tom stilu.

Sorokin kaže da je ovom metaforom pokušao kontemplirati o budućnosti knjiga. "Vjerujem da čovječanstvo neće u potpunosti odbaciti tiskane knjige. To je dio našeg svijeta koji se ne može potpuno uništiti", rekao je u jednom intervjuu.