Poslije Matthaeusa, Klinsmanna, Kohlera i Beckenbauera, Thomas Haessler bit će peti igrač njemačke reprezentacije koji će dohvatiti brojku od sto reprezentativnih nastupa. Prije dvije godine nije izgledalo da će na travnjaku dočekati dvoznamkasto priznanje. Za najveći šok u karijeri omalenog igrača sredine terena zaslužna je reprezentacija Hrvatske, koja je na Coupe de mondeu potopila Njemačku. Poslije 3:0 u četvrtfinalu, Haessler je razmišljao o odlasku s terena. Nakon teške borbe s nizom ozljeda, uključujući i lom noge, Haessler je izgledao sporije no ikad. Tek ponekad i ponegdje pokazao bi vještinu koja mu je nekada pribavila epitet "najmaštovitijeg veznog igrača".
Poslije dugog "staža" u Karlsruheu, počela je nova avantura, s Borussiom iz Dortmunda. Izazov se, međutim, polako pretvarao u noćnu moru. Michael Skibbe, trener europskog prvaka iz 1997., u većini okršaja namijenio mu je grijanje klupe za pričuvne igrače. No nakon bolne sezone u Dortmundu, stigao je "preporod" u Muenchenu. Haessler je zaigrao za "zehcigere", trener Werner Lorant pružio mu je priliku. Ubrzo je počeo igrati kao u najboljim danima. Uz neizmjeran rad u veznom redu, sezonu je okrunio s osam golova i pomogao "zehcigerima" da dođu do četvrtog mjesta na ljestvici.
Lorant je čitavo vrijeme hrabrio Haesslera na putu povratka prema reprezentaciji, ali poziv izbornika Ribbecka nije stizao. Haessler je izgubio nadu i još jednom se spremao na povlačenje. Dodatni udarac stigao je i u privatnom životu. Ljubavna afera između Thomasove žene i njegovog menadžera nije silazila s naslovnica žutog tiska. Prolazak kroz krizu u privatnom životu, po Haesslerovim riječima, učinio ga je jačim na travnjaku. Koncentraciju je usmjerio na nogomet, njegove igre postajale su sve bolje. Naposljetku, to više nije mogao poricati niti izbornik "Elfa". Poziv je stigao, i to za EURO 2000.
"Već sam isplanirao praznike, ali morao sam sve otkazati. Ništa zato. Praznici mogu čekati, reprezentacija ne," bile su riječi presretnog Haesslera.
