Ima li u HDZ-u još koji bolnički liječnik podrijetlom s Hvara ili iz Makarske pa da se konačno spasimo od Vilija Beroša na dužnosti ministra zdravstva? Ima li u HDZ-u uopće liječnika koji bi u ovom času htjeli preuzeti zdravstveni resor koji puca po šavovima? Kuloari bruje kako je i ministar zdravstva doista nedavno trebao biti rekonstruiran, ali premijer Andrej Plenković ni za njega nije uspio naći zamjenu jer se HDZ-ovim doktorima navodno više ne mili biti Vili.
Teško je povjerovati u potpunu istinitost tih glasina kad vidimo koliko ravnatelj KBC-a Rebro, konzervativni ginekolog Ante Ćorušić, izgara od dugotrajne želje da konačno postane ministar, pa će prije biti da HDZ-u manjka liječnika koji bi bili po Plenkovićevoj volji, iako bi šef zagrebačkog ogranka Mislav Herman mogao zadovoljiti njegove apetite. Kako je i zašto besramni Beroš preživio nedavnu mini-rekonstrukciju vlade zna valjda samo premijer, ali nakon institucionalnog zlostavljanja Mirele Čavajde posve je jasno kako je potrošio i posljednje mrvice povjerenja javnosti.
Iako je Beroš iz više razloga odavno trebao biti bivši, kalkulant Plenković očito će pričekati kako bi vidio koliki će biti odaziv na prosvjede podrške Čavajdi, koji će se danas održati u devet hrvatskih gradova, pa ako okupljanje bude masovnije, a time možda opasno i po sudbinu same Vlade, Berošu će konačno izmaknuti fotelju za koju se tako očajnički drži.
Stranka važnija od struke
Na dužnost ministra zdravstva Vili Beroš stupio je početkom 2020., kao bivši pomoćnik palog ministra Milana Kujundžića, i u jeku pandemije koronavirusa predstavio se kao zlatousti, smireni dužnosnik neupitnih kompetencija, kojemu su struka i reforma zdravstva na prvomu mjestu. Zahvaljujući sjajnom PR-u u kratkom je roku osvojio simpatije javnosti, pa je na izborima 2020. osvojio i najviše preferencijskih glasova - više i od samog Plenkovića. Ali, popularnost mu se odmah počela topiti jer je brzo postalo jasno kako su mu i struka i reforma zdravstva daleko manje važna od ispunjavanja želja stranačkim drugovima i poslovnim partnerima. U samo godinu dana prijeći će put od nacionalnog "heroja" čije portrete crtaju djeca do ministra čije lutke pale poludjele maškare. No, opozicijski pokušaj opoziva je, kao i svi Plenkovićevi ministri, preživio.
U drugoj godini ministarskog mandata pokazat će se da i Beroša, kao i svakog pravog HDZ-ovca, prate sumnje u sklapanje mutnih poslova; preplaćena kampanja cijepljenja doživjet će neuspjeh, a pandemiju koronavirusa će Hrvatska završiti kao treća najgora po smrtnosti od covida u Europskoj uniji i osma od 197 zemalja svijeta. Naravno, ni Beroš kao ni njegovi prethodnici neće pokrenuti obećanu reformu zdravstva, a dugovi veledrogerijama samo će nastaviti rasti, a nama će nedostajati lijekova.
A gdje je reforma?
Za izostanak zdravstvene reforme Beroš je prošle godine "optužio" Plenkovića, ustvrdivši da su njegovi prijedlozi kod premijera na čekanju zbog lokalnih izbora. Prošli su lokalni izbori, prošla je i pandemija, a od Beroševe reforme nismo vidjeli ni r, ali zato svakodnevno možemo vidjeti zdravstvene ustanove i bolnice u kojima je sve manje liječnika i medicinskih sestara, a sve više prepunih lista čekanja s nenormalnim rokovima naručivanja.
Uoči posljednje rekonstrukcije vlade u Sabor je pristigao izvještaj Državne revizije iz kojeg je postalo jasno da je tvrtki Cuspis Beroševa fotografa i prijatelja Vinka Kojundžića isplaćeno 2,75 milijuna kuna za rad na nadogradnji dva informatička sustava te da su naplatili 6750 radnih sati u samo 12 dana?! Tim se slučajem sad bavi i Uskok, a Beroš tvrdi, naravno, da je sve bilo transparentno i po zakonu.
U Plenkovićevoj, odnosno Uskokovoj rekonstrukciji Vlade, Beroš je pošteđen i kad je već mislio kako mu ništa ne stoji na putu, dogodio se hrabri istup trudnice Mirele Čavajde, kojoj HDZ-ov zdravstveni sustav nije htio omogućiti primjerenu zdravstvenu zaštitu. Beroš je kao ministar imao priliku odmah prekinuti agoniju i daljnju viktimizaciju Mirele Čavajde, ali on ju je, nažalost, samo dodatno pogoršao i to nizom obmana i laži koje bi u normalnoj zemlji same po sebi bile dovoljan razlog za trenutačnu smjenu ili neopozivu ostavku.
HDZ-ova liječnička mašinerija
No ni to mu nije bilo dovoljno pa je, umjesto da zaustavi institucionalnu torturu, Beroš u očajničkom pokušaju da se zadrži u ministarskoj fotelji angažirao "ekspertni tim" koji je cijelu situaciju samo dodatno pogoršao. Potvrdili su da je točno sve što je Čavajda ustvrdila još prije tri tjedna, ali unatoč svemu ona još uvijek ne zna kad će se, gdje i kako razriješiti njezina sudbina.
Beroš je besraman i bešćutan, nesposoban ministra zdravstva koji mora odmah otići, ali to nikako neće biti dovoljno, jer nam nije dostupna ni humana ni zakonom i ustavom propisana zdravstvena skrb, pogotovo ženama. HDZ-ova patrijarhalna liječnička mašinerija, pod pokroviteljstvom Kaptola, žene tretira kao "drugotne" i to će biti i najteže mijenjati.
A ključevi za rješenje tog, baš kao i svih drugih nacionalnih problema, ne nalaze se samo na Trgu žrtava fašizma ili u Banskim dvorima nego i u glasačkim kutijama i na gradskim ulicama i trgovima.
