Verica je ponosna majka četvorice sinova s doktoratom i radnim mjestom u ministarstvu. Snažna žena kojoj je emancipacija zapravo donijela samo više posla. Jer na ženi je i dalje ostao neplaćeni kućanski rad. Ona i dalje kuha, pere, čisti i brine o obitelji. Na radno mjesto u Ministarstvo znanosti dolazi prije svih kolega. Vani se još nije razdanilo, a ona je obavila posla za kojeg mnogima treba pola dana. Tipkovnica se žari, no malo tko zna da su se već žarili lonci u njezinoj kuhinji.
"Jutros sam ustala u 5.30 sati. Obično si skuham kavu, čaj, a ponekad i ručak spremim dok ne krenem na posao. Radim kao voditeljica odjela za gimnazije, umjetničke škole i učeničke domove", prepričala je Verica Batur.
Ona je inženjerka prehrambene biotehnologije. Ali upravo zbog djece posao u toj struci nije dobila.
"U to vrijeme sam imala troje djece i svugdje gdje sam došla na razgovor sve je bilo divno i krasno, ali svi su se bojali bolovanja", priznala je.
No, ona se nije bojala odbijanja i svijeta koji je još uvjek za žene prepun nevidljivih zidova. Uspjela je, uz pomoć supruga, biti i poslovna žena i domaćica.
Renata je domaćica i majka djevojčice Lune. Njoj je emancipacija donijela nešto posve drukčije.
"Majčinstvo je jako zahtjevan i odgovoran posao, gdje moraš biti sto posto prisutna stalno. Jednostavno ne mogu zamisliti da bih to prepustila. Smatram da ne bi bilo odgovorno od mene da to prepustim bakama, tetama čuvalicama", rekla je Renata Beluhan.
Naime, Renata smatra da kroz potpunu posvećenost majčinstvu žena postaje jača.
"To je takva snaga u ženama. Da je malo veća svijest kod žena, mogle bi svijet promijeniti koliko je to. Nema kraja, jednostavno ti dijete pokaže da nema kraja. Nema granica", dodaje.
Međutim, granice postoje za mnoge. Renata, sa suprugom i Lunom, živi od skromnih primanja. Ipak, ima dovoljno. No, svjesna je da mnoge mame zbog financijskih prepreka ne mogu ostati kod kuće.
"Mislim ja bih mogla sad pitati državu da mi da novce jer moje dijete nije išlo u vrtić, pa da mi te subvencije da. Kad bi toj majci bili pokriveni neki osnovni troškovi i hrana, sigurna sam da bi se ogroman broj majki za to odlučio", obrazložila je.
Ona napominje kako smatra da poslovni uspjeh ne znači emancipaciju.
"Ja mislim da je ogromna emanciopacija majke ostati sa svojim djetetom", zaključila je.
Iako su promjene u odnosu društva prema ženama velike i opipljive, i dalje nisu dovoljne. Davno su žene prvi puta digle glas i krenule put ostvarenja svojih prava. Od prvog je velikog prosvjeda za prava žena prošlo više od 157 godina, no u mnogim su zemljama svjetlosnim godinama još udaljene od cilja.
