Šprajc 'oprao' Šušnjara: 'Nije neko čudo, dolazi iz DP-a gdje je geografija izborni predmet'

Kako kažu jedna nevolja nikad ne dolazi sama, pa je tako Hrvatsku noćas snašlo i golemo olujno nevrijeme. Ali mi ćemo se baviti nevoljama i olujama koje su nas snašle prije toga, pa smo ovu epizodu nazvali Luk i voda, jer ako je suditi prema najavama na luku i vodi ćemo uskoro živjeti. Naravno, ako bude luka.

Zbog cijena goriva i nestašice benzina poskupljenja će se zakotrljati, a da se kotrljaju što brže pogurat će ih malo proizvođači, malo posrednici, malo trgovci... Svatko će pogurati koliko može, jer kad se male noge slože nema gdje mi ne možemo dogurati.

I evo ovako na guranje već smo se dokotrljali i do najviših cijena goriva u regiji. Litra dizela u Hrvatskoj skuplja je nego u Sloveniji, Mađarskoj, BiH i Srbiji. Dok je primjerice litra Eurosupera u Hrvatskoj sad 1.62 eura, u Sloveniji je 1.58, u Mađarskoj 1.50, u BiH 1.34 a u Srbiji 1.60 eura. Međutim iz nekog samo njemu poznatog razloga ministar energetike i gospodarstva Ante Šušnjar je uvjeren da naši susjedi dolaze kod nas točiti gorivo. Valjda im kod kuće nije dovoljno skupo.

Koje su to susjedne države iz kojih građani dolaze kod nas po gorivo ministar nije precizirao, ali vjerojatno je mislio na susjednu Dansku i Norvešku kod njih je gorivo doista značajno skuplje pa je jasno kao dan da planiraju masovni pohod na Hrvatsku kako bi uštedjeli par centi na benzinu.

Ali dobro, to što ministar možda ne zna koje su nam susjedne zemlje nije neko čudo, on dolazi iz DP-a gdje je geografija izborni predmet.

Svejedno, metoda odvraćanja od benzinskog turizma zasad se pokazala jako uspješnom, doduše uglavnom za domaće stanovništvo ali i to se računa. Štoviše to bi se moglo pokazati i kao jako uspješna metoda odvraćanja od turizma općenito. U idućem paketu mjera očekuje se da cijene budu veće nego recimo u Nizozemskoj koja ima najskuplji benzin u Europi po cijeni od 2.17 eura, tako da imamo jasan cilj. Jer ako su stranci sa sjevera Europe zbog jeftinog goriva i imali kakvu takvu računicu doći na odmor u Hrvatsku, tu ćemo im računicu izbiti iz glave.

A Česi više neće dolaziti na plažu s mitskim paštetama nego s kanisterčićem goriva. Kad smo kod kanisterčića, nama to neće trebati. To vam poručuje ministar Šušnjar lično i personalno.

Odmah nakon ovog poziva tržište je reagiralo i dalo do znanja koliko ima povjerenja u ministra Šušnjara. Prema priopćenju iz Ine potražnja na njihovim benzinskim crpkama dan poslije je bila tri puta veća nego na isti dan lani. Izgleda da ministar Šušnjar ne ulijeva povjerenje, ali budimo iskreni: sad nam i ne treba osoba koja ulijeva povjerenje treba nam netko tko ulijeva dizel i eurosuper.

Što je najgore, kriza bi se mogla odraziti i na obrazovanje. Jer osim što su na benzinskim crpkama poskupjeli eurosuper, zeleni i plavi dizel, nafta i lož ulje, sad bi mogle poskupiti i diplome. Cijela jedna generacija uhljeba mogla bi nam ostati neobrazovana.

Dobro je da je Josip Dabro svoju na vrijeme ulovio pa se imamo u koga pouzdati u smislu intelektualnog rada. Ali sad i nije vrijeme da razmišljamo o benzinu, dizelu i diplomama, trebamo se malo više posvetiti jedni drugima.

Rad od kuće, pa iduća dva tjedna, pa misli na druge, pa najveća kriza ikada... misli na druge, misli na druge... Da, da, Covid 19! Pamtimo to kao da je bilo danas. Isto najveća kriza ikada. Isto smo morali misliti jedni na druge. I raditi od doma. I isto su iduća dva tjedna bila ključna. I isto smo imali neke kifličare koji su nas vodili kroz tu krizu.

Samo ovo više nije kriza Covid 19, ovo sad je kriza svih kriza, kriza Super 95! Znači opet je vrijeme za parole. Umjesto “Misli na druge, cijepi se“ sad bi trebalo biti “Misli na druge, ne toči”. Svi voditelji u TV emisijama da nose bedž, Misli na druge, ne toči. Možete ga nabaviti u našoj redakciji po promotivnoj cijeni od 30 eura komad. Mislite na druge i kod nas kupite bedž. Odmah da se napravi i hashtag “Ostani doma”. I obavezno Lidija Bačić.

Too, ne ostajem doma dok to Lidija ne kaže. Mislim, Lidija mi se žena zove, kad ona kaže ostani doma... nema druge. I molim televizije da stave corner logo Budimo odgovorni. Jesmo stavili? Odlično, tako treba. Možda nam Vlada oprosti porez. I što je ono još bilo. A da, obavezan razmak, ovaj put između vozila u redu na benzinskoj i ono najvažnije - budite pametni perite ruke.

Kao u koroni i sad podvlačimo: opet trebate počet prati ruke. A ne obrisat stražnjicu rukama pa ravno na benzinsku. Pa da vam tamo smrde ruke kojima držite kanistere, da onečistite i to malo crnog zlata što ćete dobiti. I opet ćemo, kao u koroni, na balkonu lupati loncima. Ali ne za medicinsko osoblje nego za osoblje na benzinskim crpkama. To su sad novi heroji krize.

Bože, to su bila vremena. Disali smo kao jedan, udaljeni dva metra, a za naše mališane super-heroj je bio Vili Beroš što su mediji rado prihvatili i naslovnici objavili slatki dječji crtež s njegovim likom. E tako će sad djeca crtati Antu Šušnjara. Ante Šušnjar, heroj malog Perice. I Mile Kekin da se opet angažira pa napravimo spot “Ne toči, i ovo će proći”.

I prošlo je, ali sad opet trebamo sve to proći. Jer moramo spustiti krivulju. Ovaj put krivulju cijene barela. A to ćemo najbolje napraviti ako opet osnujemo neki Krizni stožer. Mi živimo beskrajnu krizu s povremenim pokušajima stabilizacije, Od Milke Planinc do Alemke Markotić i Njonje.

Jest ozbiljno je kao na frontu pod Staljingradom i zato je najbolje da na čelo stožera stavimo Antu Šušnjara. Nema veze što ne zna ništa energetici, naučit će u hodu, ni gđa Markotić nije znala ništa o epidemiji pa smo preživjeli. Ok, ne svi, ali većina ipak jeste, a znamo da bez većine nema ni Vlade. Dakle imamo većinu, imamo vladu sad još samo trebamo imenovati Krizni stožer i imamo sve što nam je potrebno za još jednu najveću krizu u povijesti.

Uz Šušnjara u kriznom stožeru svako treba biti i Pavo Vujnovac, možda i nama nabavi plin za cent. I general Čermak također. On najbolje zna raditi s dizelom, pogotovo kad izbije rat, a izbio je, ratuje se sve u šesnaest.

Očekujemo i da će nas u najskorijem roku sa sjednica Vlade izvještavati o trenutačnoj epidemiološkoj, pardon, energetskoj situaciji. Recimo - “U posljednja 24 sata zabilježeno 11.487 točenja, od toga težih (preko 50 litara) 3.568. Mediji će zabilježiti i prvu hrvatsku žrtvu ove globalne krize. A evo, to je već obavljeno.

Kako bi se spriječio daljnji rast žrtava Krizni stožer odmah treba donijeti ključne energetske mjere, recimo da se ukinu semafori. Na njima se najviše goriva rasipa. Kad dođeš na raskrižje zažmiriš i po gasu. Pa tko prođe preživio je, tko nije - tko mu je kriv. Mogao je bit odgovoran, ne točiti i ostati doma.

A koga se uhvati da mu motor radi u leru njega da se kazni kao da je recimo za vrijeme korone uhvaćen da po njivi razbacuje gnojivo. Takve smo, ako me sjećanje ne vara sankcionirali s najmanje osam tisuća kuna. Danas bi to bilo 8000 eura.

A Mate Rimac od će od Fonda za jačanje otpornosti na krizu dobiti još 200 milijuna eura za razvoj robotaxija i odgodu od 50 godina. Novinari, novinari su u svakoj krizi jako bitni, to su čuvari demokracije pa će ti čuvari opet ići po benzinskim crpkama i provjeravati koliko je tko natočio i je l' netko osim goriva kupio grickalice ili ne daj bože pivo. I kao nekad pozivati da se kršitelje mjera kriznog zajedništva prijavi policiji.

Uz gorivo ograničit će se i upotreba energetskih pića, ipak je riječ o energetskoj krizi, ne možemo se okolo razbacivati s takvim napitcima. Treba sjedit kod kuće i čuvati energiju.

Zato, normalno, treba ograničiti slobodu kretanja. Da ne možeš babi u drugu županiju ako nemaš propusnicu. Osim vlakom. Poznato je da naši vlakovi za kretanje troše minimalne količine energije. Jedva primijetiš da se kreću.

Treba uvesti i ograničenje kretanja motornim vozilima, ali ne više par- nepar, to je relikt komunizma. Treba izmisliti nešto prigodnije. Recimo da se suma znamenki na registarskoj tablici dijeli s cijenom goriva. Ako je rezultat veći od cifre za koju je osumnjičen Andrija Mikulić taj se može voziti. Znači ne vozi nitko. A na dočeku sportaša se smiju izvoditi samo prigodne nacionalne budnice. Nije da ih nemamo. U svim žanrovima.

Influenceri se više neće slikati po hotelima i plažama u Abu Dubaiju s Rolexom na ruci, nego na benzinskoj s pištoljem za gorivo u ruci. To će sad biti simbol prestiža.

I aplikacije za dejtanje će sad nešto drugačije izgledati. Dolazit će važne informacije koliko se daleko ona ili on nalaze i koliko goriva imaju. To će opet biti novo normalno, znači nenormalno.

Naravno moramo računati i na one neodgovorne koji ovakvu krizu koriste za osobno bogaćenje. Vjerojatno nećemo dugo čekati da pročitamo kako je sin nekog HDZ-ovca iz Varaždina prodavao lažni benzin. A obični građani će se morati snalaziti kako znaju. To jest već se snalaze.

A kad za dvije godine u Hrvatsku stignu prve količine nafte, jasno je kako će izgledati fotografija kojom će Ante Šušnjar obznaniti radosnu vijest. E onda će se gorivo točiti na zagrebačkom velesajmu, u sportskim dvoranama, mjesnim zajednicama, potoci će teći. Nakon dva punjenja ljudi će tražiti još i booster dozu dizela.

Doduše pola nas do tada uopće neće vjerovati u nestašicu goriva, svi će već misliti da je riječ o velikoj zavjeri, da se nafta radi od avokada i da je štetna za motor tako da će se ponuda i potražnja ponovno uravnotežiti i svijet će opet ući u mirnije vode Hormuškog zaljeva.

E sad u medijima a evo i ovoj emisiji stalno se priča o nestašici nafte i goriva premda je jednako ako ne i veći problem nestašica gnojiva, po srpski đubriva. Naime kroz Hormuški tjesnac prolazi četvrtina svjetskog transporta nafte ali i trećina svjetskog izvoza gnojiva odnosno njegovih ključnih sastojaka - amonijaka, sumpora i plina.

A ako mislite da smo mi imuni na tu nestašicu jer imamo LNG terminal i američki plin, evo što se događa s tim plinom kad se poremeti tržište. Svi brodovi s plinom koji su se kretali na ruti između Amerike i Europe odjednom su skrenuli prema Aziji. Naravno jer su ondje dobili veću cijenu.

Dakle, tko nabije taj dobije. Tko nabije veću cijenu dobije plin. Toliko o sigurnosti opskrbe koju su nam tobože jamčili Amerikanci ako se odreknemo ruskog plina.

Agencija UN-a za hranu UNCTAD, procjenjuje da bi bez umjetnih gnojiva na svijetu moglo preživjeti tek 4 - 5 milijardi ljudi a nas ima više od 8 milijardi. Pa ako se nastavi ova blokada Hormuza, možda ćemo se, da bi preživjeli, morati međusobno dobro pobiti, što nekima stvarno ne bi teško palo...

Ili ćemo morati sami naučiti kako se radi gnojivo. Eto primjerice sad bi u proljetnu sjetvu trebalo uključiti cjelokupnu političku scenu Hrvatske - od tajnika općina do predsjednika države. Plan je ovaj: sa svakim seljakom na njivu izlazi i jedan političar. Kad seljak posije, političar neka na njivi drži govor. Neka tako gnoji najmanje dvadeset minuta do pola sata pa da vidiš uroda. S takvim gnojivom, od posijane dugmadi bi kaputi izrasli.

Za probu iduća sjednica Vlade o epidemiološkim, pardon energetskim mjerama, mogla bi se održati na nekoj njivi. Da vidimo koliko će uspjeti pognojiti. Vama je možda smiješno, ali situacija je smrtno ozbiljna. Toliko ozbiljna da se ovim povodom naciji obratio i Predsjednik Republike.

Podršku Vladi predsjednik Franjo Tuđman je dao na Facebook stranici HDZ-a. U stožernoj stranci otkrili su umjetnu inteligenciju. Nema šta, predvodnici u inovacijama.