Posljednjih godina nogometni svijet često je oplakivao svoje junake koji su zbog raznih anomalija i nevjerojatnog napora kojima su bili izloženi u okrutnom svijetu profesionalizma, padali po travnjaku kao pokošeni, te tragično gubili mlade živote.
Iako će moderna medicina o današnjem profesionalnom sportu u kojem svi trče za milijunima reći kako je on sve samo ne zdrav, prvi zabilježeni slučaj datira još iz pretprošlog stoljeća, točnije 13. siječnja 1889. Riječ je o Englezu Williamu Cropperu koji je svoj život od malih nogu posvetio sportu. Ujutro je igrao kriket, a već popodne trčao za nogometnom loptom. Šest je godina proveo igrajući za Darby County, da bi potom prešao u ambiciozni FC Staveley. Kobnog dana njegov je klub igrao susret protiv Grimsby Towna i već u 15. minuti dogodila se tragedija.
U žaru borbe protivnički igrač koljenom je naletio na Cropperov trbuh, nakon čega je on u velikim bolovima pao na tlo. No, ubrzo se pridigao i susret je nastavljen. Cropper je dan poslije došao na trening, osjetio nevjerojatnu bol u trbuhu i ubrzo preminuo u naručju svojih suigrača. Ustanovljeno je kako se radilo o unutarnjem krvarenju koje je nastalo puknućem crijeva. Umro je u dobi od 26 godina.
Tih su godina svoje živote na nogometnim terenima izgubili i igrač St. Mirrena James Dunlop, FC Loughborougha James Logan, Arsenalov Joe Powell, te James Collins iz Sheppey Uniteda. 27. kolovoza 1902. obilježila je, za današnje pojmove, šokantna smrt igrača Manchester Cityja Davida Jonesa. Nesretni Jones na treningu svoje momčadi pao je uz aut-liniju, te porezao koljeno na komadiću stakla koji se tamo našao. U nekoliko dana rana se inficirala, dobio je trovanje krvi i doktori mu više nisu mogli pomoći. Umro je nekoliko dana nakon navedenog događaja.
Prvi zabilježeni slučaj smrti od srčanog udara dogodio se 8. travnja 1906. godine kada se na utakmici Leeds Uniteda i Burnleyja srušio David 'Soldier' Wilson. Unatoč upozorenjima klupskih liječnika kako ima problema sa srcem, Wilson je bio veliki zaljubljenik u nogomet i nije htio prekinuti svoju karijeru. Uslijed velikog napora njegovo tijelo više moglo izdržati.
Prvi slučaj zabilježen izvan Velike Britanije dogodio se baš u Hrvatskoj, točnije u Splitu. Riječ je o igraču Hajduka Nikoli Gizdiću, jednom od najboljih nogometaša toga vremena, koji je prvi u povijesti splitskog kluba postigao više od 100 golova. Bolovao je od tuberkuloze, a tog je dana, 22. svibnja 1921. odlučio zaigrati protiv velikog rivala, zagrebačkog Građanskog. Gosti su nakon prvog dijela vodili s 0:1, a onda je ušao upravo Gizdić i s dva pogotka donio Bijelima pobjedu. Nedugo nakon susreta srušio se i preminuo. Spomenuti događaj u svome je djelu 'Velo misto', u liku maloga Rica, opisao i legendarni splitski kroničar Miljenko Smoje.
Užasnu i bolnu smrt doživio je Islanđanin Jon Kristbjornsson, vratar Valura na kojeg je 13. lipnja 1933. brutalno nasrnuo napadač Reykjavika. Vratar je pri istrčavanju u punoj snazi udaren kopačkom u glavu. Odmah je hospitaliziran, ali je nakon četiri dana podlegao teškim ozljedama glave. Od 1951. do 1973 nekoliko je igrača kolabiralo i preminulo na travnjaku od zatajenja srca. Najpoznatiji su slučajevi nogometaša Mitotonia, Johna Kirkbya, Constantina Tabarcea, Nikole Mantova i Pavãoa.
23.rujna 1984. godine strašnu nesreću doživio je danski vratar Erik Jongbloed, kojeg je u jednoj ekshibicijskoj utakmici u Amsterdamu, dok je stajao nedaleko od gola, pogodio grom. Umro je na licu mjesta. Prava pošast među nogometašima počela je početkom 90-tih godina 20-tog stoljeća s pojavom višemilijunskih transfera. Od igrača se počelo tražiti sve više i više, a da se pri tome uopće nije obaziralo na opasnost po njihovo zdravlje. Sve češće se počelo događati da nogometaši kolabiraju tijekom susreta. Na taj su način živote izgubili igrač York cityja David Longhurst, potom Michael Klein iz Bayern Urdigena, Tunižanin Hedi Berkhissa, Nijemac Axel Jüptner i mnogi drugi.
Nevjerojatno zvuči da je od početka 21. stoljeća pa do danas svoj život na travnjaku izgubilo čak 39 nogometaša (od 78 ukupno). Sve je počelo 29. kolovoza 2001. kada se ruski nogometaš Serhiy Perkhun u utakmici svog CSKA-a glavom sudario s igračem protivničke momčadi. U bolovima je napustio travnjak, a u bolnici mu je ustanovljeno nagnječenje mozga. Umro je osam dana poslije.
Jedna od najvećih zvijezda kamerunske reprezentacije 90-tih Marc-Vivien Foe preminuo je 26. lipnja 2003. godine na polufinalnoj utakmici Kupa konfederacija između njegovog Kameruna i Kolumbije. Foe je kolabirao tijekom utakmice, brzo je prebačen u bolnicu, ali je nedugo nakon toga preminuo. Nakon obdukcije ustanovljeno je kako je uzrok smrti bila hipertrofična kardiomiopatija. Samo pola godine poslije svijet je šokirala video snimka na kojoj se, na utakmici portugalskog prvenstva između Benfice i Vitorie, kao pokošen srušio mađarski nogometaš Miklós Fehér.
27.ožujka 2007. stigla je tužna vijest iz susjedne BiH. 19-nogometaš Širkog Brijega Ivan Karačić, preminuo je na treningu od srčanog udara, a točno pet mjeseci poslije novi je šok stigao iz Šapnjolske. Nogometaš Seville i povremeni reprezentativac Furije, Antonio Puerta, nekoliko je puta kolabirao tijekom prvoligaške utakmice protiv Getafea. Iznesen je s terena i prebačen u bolnicu gdje su mu liječnici dali odgovarajuću njegu. I kad su pomislili kako je ono najgore prošlo, Puerta je u bolnici doživio još jedan srčani udar koji je bio koban.
Stravična tragedija dogodila se u Zadru u ožujku 2008. Na stadionu Stanovi 24-godišnji nogometaš domaćih Hrvoje Ćustić, na utakmici protiv Cibalije pao je u žaru borbe, te udario glavom u zaštitni zid koji se nalazio samo tri metra udaljen od travnjaka. Šest dana trajala je borba za njegov život, a onda je mladić, nažalost, preminuo. Tek nakon njegove smrti HNS je postrožio kriterije po pitanju sigurnosti na nogometni terenima.
Posljednji smrtni slučaj zabilježen je 14. travnja 2012. Nogometaš Livorna Piermario Morosini u 31. minuti susreta Serie B protiv Pescare srušio se na travnjak. Umro je od zatajenja srca na putu do bolnice Santo Spirito.
