Danas

RTL.hr

Zena.hr

RTLplay.hr

Impressum

Oglašavanje

Uvjeti korištenja

Politika kolačića

Pravila privatnosti

Kontakt

Kolumnisti

Magazin

Sanjarica

emedjimurje.net.hr

sib.net.hr

kaportal.net.hr

varazdinski.net.hr

finirecepti.net.hr

dubrovackidnevnik.net.hr

ezadar.net.hr

riportal.net.hr

Sport

Video

Webcafe

<para>
Svijet nogometa davne 2003. godine bio je u šoku kada je na terenu u meču Kupa Konfederacija između Kameruna i Kolumbije na terenu od posljedica srčanog udara preminuo veznjak Manchester Cityja Marc-Vivien Foe.</para>
<para>Foe se iznenada srušio na teren, ali iako je reakcija svih bila jako brza, nesretnom nogometaša spasa nije bilo. S njim je posljednje riječi razmijenio nekadašnji nogometaš Manchester Uniteda Eric Djemba-Djemba. On nikad neće zaboraviti šta se tog dana događalo na stadionu Gerland u Lyonu.</para>
<para>"Nikad neću zaboraviti ono što nam je rekao u autobusu prije utakmice. Rekao je "ako netko dana mora umrijeti, neka umre. Ne smijemo izgubiti ovu utakmicu jer sam obećao ženi i djeci da idemo u finale. Želim pobjedu". Ja sam bio posljednja osoba s kojom je pričao na terenu. Govorio mi je da je umoran, a ja sam mu rekao da to kaže treneru kada lopta izađe van terena i da traži izmjenu", riječi su iskusnog kamerunskog nogometaša.</para>
<hmn:twitter xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="https://twitter.com/SunSport/status/1060065684007329792"/>
<heading2>Bilo je prekasno</heading2>
<para>
Nakon toga se sve pretvorilo u katastrofu i Foe je preminuo na terenu. "Nije imao tu jednu minutu. Lopta je bila u zraku, skočio je s Mariom Yepesom i vidio sam ga kako pada na teren, a Mario je počeo vikati. Dotrčali smo do njega i odmah smo znali da je mrtav".</para>
<para>Finale protiv Francuske niko nije želio igrati. Kamerunci su se bojali istrčati na terenu. "Ja nisam htio više igrati. Svi smo se plašili. Nismo željeli igrati finale, plakali smo cijeli dan, nitko nije spavao. Kako možete igrati nogomet i umrijeti?", pita se Djemba Djemba.</para>
<para>Na kraju su Kamerunci ipak odigrali finale. Na to ih je nagovorio tadašnji predsjednik FIFA-e Sepp Blatter, te supruga stradalog nogometaša koja je zamolila da odigraju meč u čast njenog supruga. Francuska je dobila Kamerun u Finalu s 1:0 golom Thierryja Henryja.</para>

'Dotrčali smo do njega i odmah smo znali da je mrtav' Istina o događaju koji je potresao svjetsku nogometnu javnost 

Svijet nogometa davne 2003. godine bio je u šoku kada je na terenu u meču Kupa Konfederacija između Kameruna i Kolumbije na terenu od posljedica srčanog udara preminuo veznjak Manchester Cityja Marc-Vivien Foe.
Foe se iznenada srušio na teren, ali iako je reakcija svih bila jako brza, nesretnom nogometaša spasa nije bilo. S njim je posljednje riječi razmijenio nekadašnji nogometaš Manchester Uniteda Eric Djemba-Djemba. On nikad neće zaboraviti šta se tog dana događalo na stadionu Gerland u Lyonu.
"Nikad neću zaboraviti ono što nam je rekao u autobusu prije utakmice. Rekao je "ako netko dana mora umrijeti, neka umre. Ne smijemo izgubiti ovu utakmicu jer sam obećao ženi i djeci da idemo u finale. Želim pobjedu". Ja sam bio posljednja osoba s kojom je pričao na terenu. Govorio mi je da je umoran, a ja sam mu rekao da to kaže treneru kada lopta izađe van terena i da traži izmjenu", riječi su iskusnog kamerunskog nogometaša.

Bilo je prekasno

Nakon toga se sve pretvorilo u katastrofu i Foe je preminuo na terenu. "Nije imao tu jednu minutu. Lopta je bila u zraku, skočio je s Mariom Yepesom i vidio sam ga kako pada na teren, a Mario je počeo vikati. Dotrčali smo do njega i odmah smo znali da je mrtav".
Finale protiv Francuske niko nije želio igrati. Kamerunci su se bojali istrčati na terenu. "Ja nisam htio više igrati. Svi smo se plašili. Nismo željeli igrati finale, plakali smo cijeli dan, nitko nije spavao. Kako možete igrati nogomet i umrijeti?", pita se Djemba Djemba.
Na kraju su Kamerunci ipak odigrali finale. Na to ih je nagovorio tadašnji predsjednik FIFA-e Sepp Blatter, te supruga stradalog nogometaša koja je zamolila da odigraju meč u čast njenog supruga. Francuska je dobila Kamerun u Finalu s 1:0 golom Thierryja Henryja. PRIJE 15 GODINA NJEGOVA SMRT POTRESLA JE SVIJET NOGOMETA: 

PRIJE 15 GODINA NJEGOVA SMRT POTRESLA JE SVIJET NOGOMETA:

'Dotrčali smo do njega i odmah smo znali da je mrtav'

<para>Nakon nedavne smrti u snu vratara Ivana Turine hrvatski nogomet dobio je tako najozbiljnije upozorenje o opasnosti bavljenjem vrhunskim sportom ljudi sa srčanim poteškoćama.</para>
<para>Svjetski nogomet se u zadnjih desetak godina suočava s pravom pošasću stradavanja na travnjacima. Prisjetimo se strašnih scena 2003. godine dok je na terenu umirao Kamerunac Marc-Vivien Foe, u dresu svoje reprezentacije zadobio je srčani udar u utakmici Kupa Konfederacija protiv Kameruna. Unatoč brzoj intervenciji liječnika i transportu u bolnicu nije mu bilo spasa.</para>
<para>Godinu dana kasnije u dresu Benfice umro je mađarski internacionalac Miklos Feher. Koji se srušio za vrijeme dvoboja Benfice i Vitorije Setubal, priskočili su mu suigrači u pomoć, bio je tu i Hrvat Tomislav Šokota. Dok su liječnici stigli Feher je umro.</para>
<para>U dvoboju Seville i Getafea 2007. umro je Antonio Puerta, ovaj se 35-godišnjak srušio na terenu, no kako se obrzo pridigao i otišao u svlačionicu svi su pomislili da je s njime sve u redu. No, u svlačionici ga je zadesio još jedan, jači srčani udar. Prebačen je u bolnicu gdje je umro tri dana kasnije.
 Prije četiri godine isto je od srčanog udara umro nogometaš Espanyola Daniel Jarque, kad je bio na pripremama tijekom odmora doživio je srčani udar. Dok je pričao na telefon srušio se i umro.</para>
<para> Lani je u utakmici Livorna i Pescare umro igrač Livorna Piermarini Morosini. Naknadno je obdukcijom utvrđeno da je imao urođenu srčanu manu. Sličan je slučaj i s nogometašom Hinckley Unitda Mattom Gadsbyjem koji je umro na terenu i tek je naknadno, nakon smrti, utvrđena naslijeđena srčana mana.</para>
<para>U Hrvatskoj je 2007. godine preminuo na terenu mladi, 13-godišnji igrač Varteksa Mateo Vajagić. Požalio se suigračima prije treninga da mu nije dobro, odlučio je ipak trenirati i usred vježbanja mu je pozlilo. Uzrok smrti bio je zastoj srca.
 U Širokom Brijegu umro je na treningu zbog srčanog 19-godišnji Ivo Karačić. Prije nekoliko dana umro je nogometaš Borca iz Bosanskog Šamca Stojan Tomić. Uzrok smrti je bio moždani udar.</para>
<para> Nogometna igra pamti i uspješne slučajeve reanimiranja nogometaša koji su doživjeli srčani udar na terenu. Spašen je bio tako igrač Boltona u dvoboju protiv Tottenhama Fabrice Muamba. Spašen je bio i Miguel Garcia igrač domaće Salamance protiv Betisa. Uz pomoć defibrilatora pomoć mu je pružena u zadnji trenutak. Na terenu je bio spašen i igrač nizozemskog Vitessea Evander Slo. Doživio je srčani udar na treningu. Život je spašen uz pomoć defibrilatora i Belgijancu Anthony Van Loou, članu Roeselarea u utakmici s Antwerpenom.</para>
<para>Oni su imali sreće preživjeti, mnogi nisu...</para>

Prava pošast! Koliko je potrebno upozorenja? Smrt na nogometnom terenu odavno više nije rijetka statistika. Nažalost, nogometaši doslovce ginu u doticaju s loptom. 
Nakon nedavne smrti u snu vratara Ivana Turine hrvatski nogomet dobio je tako najozbiljnije upozorenje o opasnosti bavljenjem vrhunskim sportom ljudi sa srčanim poteškoćama.
Svjetski nogomet se u zadnjih desetak godina suočava s pravom pošasću stradavanja na travnjacima.  Prisjetimo se strašnih scena  2003. godine dok je na terenu  umirao Kamerunac Marc-Vivien Foe, u dresu svoje reprezentacije zadobio je srčani udar u utakmici Kupa Konfederacija protiv Kameruna.  Unatoč brzoj intervenciji liječnika i transportu u bolnicu nije mu bilo spasa.
Godinu dana kasnije u dresu Benfice umro je mađarski internacionalac Miklos Feher. Koji se srušio za vrijeme dvoboja Benfice i Vitorije Setubal, priskočili su mu suigrači u pomoć, bio je  tu i Hrvat Tomislav Šokota. Dok su liječnici stigli Feher je umro.
U dvoboju Seville  i Getafea 2007. umro je Antonio Puerta, ovaj se 35-godišnjak srušio na terenu, no kako se obrzo pridigao i otišao u svlačionicu svi su pomislili da je s njime sve u redu. No, u svlačionici ga je zadesio još jedan, jači srčani udar. Prebačen je u bolnicu gdje je umro tri dana kasnije.
 Prije četiri godine isto je od srčanog udara umro nogometaš Espanyola Daniel Jarque, kad je bio na pripremama tijekom odmora doživio je srčani udar. Dok je pričao na telefon srušio se i umro.
 Lani je u utakmici Livorna i Pescare umro igrač Livorna Piermarini Morosini.  Naknadno je obdukcijom utvrđeno da je imao urođenu srčanu manu. Sličan je slučaj i s nogometašom Hinckley Unitda Mattom Gadsbyjem koji je umro na terenu i tek je naknadno, nakon smrti, utvrđena naslijeđena srčana mana.
U Hrvatskoj je 2007. godine preminuo na terenu mladi, 13-godišnji igrač Varteksa Mateo Vajagić. Požalio se suigračima prije treninga da mu nije dobro, odlučio je ipak trenirati i usred vježbanja mu je pozlilo. Uzrok smrti bio je zastoj srca.
 U Širokom  Brijegu umro je na treningu  zbog srčanog 19-godišnji Ivo Karačić. Prije nekoliko dana umro je nogometaš Borca iz Bosanskog Šamca Stojan Tomić. Uzrok smrti je bio  moždani udar.
 Nogometna igra pamti i uspješne slučajeve reanimiranja nogometaša koji su doživjeli srčani udar na terenu. Spašen je bio tako igrač Boltona  u dvoboju protiv Tottenhama Fabrice Muamba. Spašen je bio i Miguel Garcia igrač domaće Salamance protiv Betisa. Uz pomoć defibrilatora  pomoć mu je pružena u zadnji trenutak.  Na terenu je bio spašen i igrač nizozemskog Vitessea Evander Slo. Doživio je srčani udar na treningu. Život je spašen uz pomoć defibrilatora i Belgijancu Anthony Van Loou, članu Roeselarea u utakmici s Antwerpenom.
Oni su imali sreće preživjeti, mnogi nisu... 

Prava pošast! Koliko je potrebno upozorenja?

<heading2>1. Miklós 'Miki' Fehér</heading2>
<para>
Mađarski nogometni reprezentativac Miklós Fehér imao je samo 25 godina kad je preminuo od srčanog udara na utakmici svoje Benfice protiv Guimaraesa. Napadač slavnog portugalskog kluba umro je doslovno na rukama Tomi Šokoti, bivšem dinamovcu, koji je s Feherom 2004. godine igrao u Benfici. Šokota će taj 25. siječnja pamtiti cijeli život.</para>
<para>"To je bio tužan trenutak u mojoj karijeri, koji i dan-danas pokušavam nekako maknuti iz sjećanja, ali posljedice ostaju i ta rana koja ti obilježi karijeru. On je ušao u igru i nakon pet minuta se srušio sam od sebe. Međutim, smatram da je liječnička služba dosta zakazala. Kiša je jako padala, nisu ušli na teren pravovremeno, a nisu imali ni opremu da mu pruže pravu pomoć. On bi i danas bio živ da su pravovremeno reagirali", ispričao je Šokota za Sportski.net.</para>
<hmn:youtube xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="http://www.youtube.com/embed/JP3DOl9ph_o"/>
<heading2>2. Piermario Morosini</heading2>
<para>
Još su žive slike tog 14. travnja 2012. godine i smrti koja je potresla Italiju, ali i cijelu nogometnu Europu. Talijanski nogometaš Piermario Morosini umro je tijekom utakmice Serije B, između Pescare i njegovog Livorna, gdje je bio na posudbi. Morosini se srušio na travnjak i čekao pomoć, međutim brzu intervenciju hitne spriječio je jedan nemarni policajac. Vozilo prometne policije blokiralo je ulaz na stadion Pescare, zbog čega su ljudi morali razbiti prozore kako bi maknuli automobil. Tek nakon toga vozilo hitne pomoći moglo je ući na teren, a na putu prema bolnici Morosini je proglašen mrtvim. Imao je samo 25 godina.</para>
<heading2>3. Regine Cavagnoud</heading2>
<para>
Francuska skijašica Regine Cavagnoud imala je samo 31 godinu kad je 2001. odvezla posljednju i najstrašniju utrku na austrijskom ledenjaku Pitzalu. </para>
<para>Loša komunikacija tijekom treninga dovela je do toga da se Francuskinja u punoj brzini zabila u njemačkog trenera na stazi. On je preživio, a skijašica je umrla dva dana kasnije u bolnici.</para>
<para>Njezina smrt potresla je skijaški svijet još i više jer je Regine bila pobjednica Svjetskog kupa upravo te godine, bila je istinska skijaška zvijezda za kojom Francuska i danas tuguje.</para>
<heading2>4. Alexander Dale Oen</heading2>
<para>
Niti jedan od najzdravijih sportova nije pošteđen tragedija u današnjem beskrupuloznom lovu na rekorde. Norveški plivački olimpijac Alexander Dale Oen umro je 30. travnja 2012. godine uoči natjecanja u svojoj hotelskoj sobi, i to od 'srčane bolesti' koja nije otkrivena ni na jednom liječničkom pregledu tijekom cijele njegove karijere. Imao je samo 26 godina. Osvajač srebra u utrci na 100 metara prsno u Pekingu nije dočekao zlato na Olimpijskim igrama u Londonu, koje su održane tri mjeseca poslije.</para>
<heading2>5. Samia Yusuf Omar</heading2>
<para>
Jedna od najboljih somalijskih atletičarki, koja je u sprinterskoj utrci na 200 metara na OI u Pekingu osvojila simpatije svjetske javnosti, umrla je na bizaran način, a javnost za njenu smrt nije znala puna četiri mjeseca. </para>
<para>Samia je poginula tijekom plovidbe imigrantskom rutom iz Libije za Italiju, kojom se boljeg života svakodnevno pokušavaju dokopati tisuće afričkih izbjeglica. 21-godišnja atletičarka, koja će ostati zapamćena kao istinsko utjelovljenje izvornoga olimpijskog duha, u Italiju je krenula kako bi se dokopala sigurnosti, u kojoj se trebala mirno pripremati za nastup u Londonu toga ljeta...</para>
<heading2>6. Nodar Kumaritašvili</heading2>
<para> 
21-godišnji gruzijski sanjkaš bio je nadomak svog sna, nastupa na Olimpijskim igrama, ali je poginuo nekoliko sati uoči samog otvaranja OI u Vancouveru, na zloglasnoj stazi smrti Whistleru.</para>
<para>Nesretni Kumaritašvili je na treningu izgubio kontrolu nad sanjkama i tijelom se zabio u stup pored staze. Po završetku službene istrage zaključeno je da ne postoji jedan isključivi uzrok koji je doveo do pogibije gruzijskog sanjkaša, ali je istaknuto da je "Kumaritašvilijevo neiskustvo na ovako zahtjevnoj stazi utjecalo na tragičan ishod". Cinizam organizatora tada je zgrozio svijet, ali sanjke su nastavile voziti, uz malu korekciju zloglasnog zavoja, gdje "su šanse preživljavanja bile 50:50". </para>
<para>
 <ulink url="http://www.dailymotion.com/swf/xc7ipy">http://www.dailymotion.com/swf/xc7ipy</ulink>
</para>
<heading2>7. Bjorn Sieber</heading2>
<para>
U listopadu 2012. godine izgubljen je još jedan mladi život, a ovoga je puta tugovala skijaška Austrija. Mlada nada Svjetskog skijaškog kupa Bjorn Sieber nije poginuo na stazi, nego u prometnoj nesreći. Pred Sieberom je bila karijera, kao junior je osvajao medalje na svjetskim prvenstvima, a Austrijanci su s pravom čekali dolazak još jednog svog skijaša na svjetsku pozornicu.</para>
<para>Međutim, prije veleslaloma u Söldenu, minibus koji je vozio Bjorna i njegovog brata prema stazi, blizu njihovog doma u Alpama, pao je u 70 metara duboku provaliju pokušavajući izbjeći sudar s automobilom iz suprotnog smjera. Mladi skijaš je na mjestu poginuo, a još jedan sportski san bio je uništen.</para>
<heading2>8. Edwin Valero</heading2>
<para>
Boksač koji je bio poznat po nevjerojatnom nizu od 27 pobjeda i velikoj tetovaži venezuelanskog predsjednika Huga Chaveza na prsima, preko noći je od nacionalnog heroja postao zloglasni ubojica. Bivši svjetski prvak ubio je svoju suprugu u hotelskoj sobi. Na tijelu 20-godišnjakinje pronađene su tri ubodne rane, a Valero je ubojstvo dan kasnije sam priznao policiji. </para>
<para>Dan nakon što je odveden u pritvor, presudio je sam sebi. Objesio se u zatvoru o nogavice svoje trenirke, a poslije dvostruke tragedije u javnost je procurila i prava istina o višegodišnjem maltretiranju u domu Valero.</para>
<heading2>9. Marco Simoncelli</heading2>
<para>
23. listopada 2011. godine dogodila se jedna od najvećih sportskih tragedija talijanskog sporta. Jedan od najboljih motociklista svijeta Marco Simoncelli poginuo je za vrijeme Velike nagrade Malezije u Sepangu. </para>
<para>24-godišnjak je pri padu s motocikla završio pod kotačima Amerikanca Colina Edwardsa i svoga sunarodnjaka Valentina Rossija. "Simoncelli mi je bio kao mlađi brat. Bio je tako snažan na stazi i dobar izvan nje. Jako će mi nedostajati", danima je ponavljao neutješni Rossi, ali pomoći nije bilo.</para>
<heading2>10. Nik Zoricic</heading2>
<para>
10. ožujka 2012. godine užasna snimka obišla je svijet. Mladi <emphasis>freestyle</emphasis> skijaš Nik Zoricic, Kanađanin bosanskohercegovačkog porijekla, zabio se tijekom utrke Svjetskog kupa u <emphasis>ski crossu</emphasis> u zaštitnu ogradu i podlegao ozljedama. </para>
<para>Velika sportska nesreća dogodila se na stazi Grindelwald u Švicarskoj, ali ozljede glave bile su tako teške da nesretnom mladiću nisu mogli pomoći ni liječnici u bolnici Interlaken, u koju je prevezen helikopterom. Imao je 29 godina.</para>
<hmn:youtube xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="http://www.youtube.com/embed/R3AFmWYZWNE"/>
<heading2>11. Marc-Vivien Foé </heading2>
<para>
Kad je 26. lipnja 2003. godine na travnjaku preminuo kamerunski reprezentativac Marc-Vivien Foé, nogometni svijet je ostao u šoku. Smrt od srčanog udara dotad potpuno zdravih, vrhunskih nogometaša bila je rijetkost, a takva tragedija – u polufinalu Kupa Konfederacija, u srcu Europe, na slavnom stadionu Lyona, Gerlandu, u prijenosu uživo – neopisivi šok za svijet sporta.</para>
<para>28-godišnji nogometaš se, po kasnije često viđenom crnom scenariju, srušio na teren (u 72. minuti utakmice s Kolumbijom) blizu centra igrališta i ostao ležati. Odmah je iznesen s terena, a pokušaj oživljavanja pred prepunim stadionom trajao je punih 45 minuta. Nažalost, Foé je preminuo po dolasku u klupski liječnički centar, a tek je drugom obdukcijom ustanovljen uzrok smrti – rijetka nasljedna bolest srca.</para>
<para>http://www.youtube.com/embed/xjcdH3J4PNE
<emphasis>Drama počinje na 4.40 sekundi</emphasis>
</para>
<heading2>12. Antonio Puerta</heading2>
<para>
28. kolovoza 2007. godine nogometaš Seville Antonio Puerta srušio se na travnjak u 35. minuti utakmice s Getafeom uslijed niza srčanih udara. 22-godišnji nogometaš je prevezen u kritičnom stanju u bolnicu Virgen del Rocio u Sevilli, ali liječnici ga nisu uspjeli spasiti. </para>
<para>Puertinu sliku na majici imao je Sergio Ramos tijekom španjolske proslave naslova europskog prvaka 2008.</para>
<para/>
<hmn:youtube xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="http://www.youtube.com/watch?v=b6f6ohkUS-0&amp;hl=en_US&amp;fs=1&amp;"/>
<heading2>13. Tragedija svih tragedija – smrt 45 hokejaša</heading2>
<para>
Bio je to jedan od najtužnijih događaja u povijesti sporta. U tragičnoj avionskoj nesreći 8. rujna 2011. godine poginula je cijela momčad i stručno vodstvo Lokomotiva iz Jaroslavlja. Ukupno 45 osoba.</para>
<para>Hokejaši Lokomotiva putovali su u Minsk na utakmicu 1. kola KHL-a s Dinamom, a na kraju je u rasprodanoj dvorani umjesto otvarajuće utakmice prvenstva, održana jedna od najtužnijih komemoracija za poginule kolege u povijesti.</para>
<para>Snimke tog događaja govore dovoljno...</para>
<hmn:youtube xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="http://www.youtube.com/embed/UuUXmVaiIa4"/>
<heading2>14. Hrvoje Ćustić</heading2>
<para>
Okolnosti najveće tragedije hrvatskog nogometa i danas izgledaju nevjerojatno. 24-godišnji nogometaš Zadra Hrvoje Ćustić pao je nakon jednog duela za vrijeme utakmice domaće lige s Cibaliom i glavom udario u betonski zid uz teren. Hitno je prevezen u bolnicu, gdje je ustanovljeno da ima hematom između lubanje i ovojnice. </para>
<para>Zbog toga je operiran već idući dan. Prvi dani nakon operacije, koje je proveo u induciranoj komi, upućivali su na oporavak. Međutim, njegovo se stanje naglo pogoršalo i Hrvoje Ćustić je preminuo kao jedina žrtva stadiona na kojem je odrastao.</para>

Sportska tragedija: Imala je samo 31 godinu kad nas je napustila! Tragična priča Oscara Pistoriusa posljednja je u nizu sportskih tragedija koje su sve češće. 
1. Miklós 'Miki' Fehér

Mađarski nogometni reprezentativac Miklós Fehér imao je samo 25 godina kad je preminuo od srčanog udara na utakmici svoje Benfice protiv Guimaraesa. Napadač slavnog portugalskog kluba umro je doslovno na rukama Tomi Šokoti, bivšem dinamovcu, koji je s Feherom 2004. godine igrao u Benfici. Šokota će taj 25. siječnja pamtiti cijeli život.
"To je bio tužan trenutak u mojoj karijeri, koji i dan-danas pokušavam nekako maknuti iz sjećanja, ali posljedice ostaju i ta rana koja ti obilježi karijeru. On je ušao u igru i nakon pet minuta se srušio sam od sebe. Međutim, smatram da je liječnička služba dosta zakazala. Kiša je jako padala, nisu ušli na teren pravovremeno, a nisu imali ni opremu da mu pruže pravu pomoć. On bi i danas bio živ da su pravovremeno reagirali", ispričao je Šokota za Sportski.net.

2. Piermario Morosini

Još su žive slike tog 14. travnja 2012. godine i smrti koja je potresla Italiju, ali i cijelu nogometnu Europu. Talijanski nogometaš Piermario Morosini umro je tijekom utakmice Serije B, između Pescare i njegovog Livorna, gdje je bio na posudbi. Morosini se srušio na travnjak i čekao pomoć, međutim brzu intervenciju hitne spriječio je jedan nemarni policajac. Vozilo prometne policije blokiralo je ulaz na stadion Pescare, zbog čega su ljudi morali razbiti prozore kako bi maknuli automobil. Tek nakon toga vozilo hitne pomoći moglo je ući na teren, a na putu prema bolnici Morosini je proglašen mrtvim. Imao je samo 25 godina.
3. Regine Cavagnoud

Francuska skijašica Regine Cavagnoud imala je samo 31 godinu kad je 2001. odvezla posljednju i najstrašniju utrku na austrijskom ledenjaku Pitzalu. 
Loša komunikacija tijekom treninga dovela je do toga da se Francuskinja u punoj brzini zabila u njemačkog trenera na stazi. On je preživio, a skijašica je umrla dva dana kasnije u bolnici.
Njezina smrt potresla je skijaški svijet još i više jer je Regine bila pobjednica Svjetskog kupa upravo te godine, bila je istinska skijaška zvijezda za kojom Francuska i danas tuguje.
4. Alexander Dale Oen

Niti jedan od najzdravijih sportova nije pošteđen tragedija u današnjem beskrupuloznom lovu na rekorde. Norveški plivački olimpijac Alexander Dale Oen umro je 30. travnja 2012. godine uoči natjecanja u svojoj hotelskoj sobi, i to od 'srčane bolesti' koja nije otkrivena ni na jednom liječničkom pregledu tijekom cijele njegove karijere. Imao je samo 26 godina. Osvajač srebra u utrci na 100 metara prsno u Pekingu nije dočekao zlato na Olimpijskim igrama u Londonu, koje su održane tri mjeseca poslije.
5. Samia Yusuf Omar

Jedna od najboljih somalijskih atletičarki, koja je u sprinterskoj utrci na 200 metara na OI u Pekingu osvojila simpatije svjetske javnosti, umrla je na bizaran način, a javnost za njenu smrt nije znala puna četiri mjeseca. 
Samia je poginula tijekom plovidbe imigrantskom rutom iz Libije za Italiju, kojom se boljeg života svakodnevno pokušavaju dokopati tisuće afričkih izbjeglica. 21-godišnja atletičarka, koja će ostati zapamćena kao istinsko utjelovljenje izvornoga olimpijskog duha, u Italiju je krenula kako bi se dokopala sigurnosti, u kojoj se trebala mirno pripremati za nastup u Londonu toga ljeta...
6. Nodar Kumaritašvili
 
21-godišnji gruzijski sanjkaš bio je nadomak svog sna, nastupa na Olimpijskim igrama, ali je poginuo nekoliko sati uoči samog otvaranja OI u Vancouveru, na zloglasnoj stazi smrti Whistleru.
Nesretni Kumaritašvili je na treningu izgubio kontrolu nad sanjkama i tijelom se zabio u stup pored staze. Po završetku službene istrage zaključeno je da ne postoji jedan isključivi uzrok koji je doveo do pogibije gruzijskog sanjkaša, ali je istaknuto da je "Kumaritašvilijevo neiskustvo na ovako zahtjevnoj stazi utjecalo na tragičan ishod". Cinizam organizatora tada je zgrozio svijet, ali sanjke su nastavile voziti, uz malu korekciju zloglasnog zavoja, gdje "su šanse preživljavanja bile 50:50". 

   http://www.dailymotion.com/swf/xc7ipy

7. Bjorn Sieber

U listopadu 2012. godine izgubljen je još jedan mladi život, a ovoga je puta tugovala skijaška Austrija. Mlada nada Svjetskog skijaškog kupa Bjorn Sieber nije poginuo na stazi, nego u prometnoj nesreći. Pred Sieberom je bila karijera, kao junior je osvajao medalje na svjetskim prvenstvima, a Austrijanci su s pravom čekali dolazak još jednog svog skijaša na svjetsku pozornicu.
Međutim, prije veleslaloma u Söldenu, minibus koji je vozio Bjorna i njegovog brata prema stazi, blizu njihovog doma u Alpama, pao je u 70 metara duboku provaliju pokušavajući izbjeći sudar s automobilom iz suprotnog smjera. Mladi skijaš je na mjestu poginuo, a još jedan sportski san bio je uništen.
8. Edwin Valero

Boksač koji je bio poznat po nevjerojatnom nizu od 27 pobjeda i velikoj tetovaži venezuelanskog predsjednika Huga Chaveza na prsima, preko noći je od nacionalnog heroja postao zloglasni ubojica. Bivši svjetski prvak ubio je svoju suprugu u hotelskoj sobi. Na tijelu 20-godišnjakinje pronađene su tri ubodne rane, a Valero je ubojstvo dan kasnije sam priznao policiji. 
Dan nakon što je odveden u pritvor, presudio je sam sebi. Objesio se u zatvoru o nogavice svoje trenirke, a poslije dvostruke tragedije u javnost je procurila i prava istina o višegodišnjem maltretiranju u domu Valero.
9. Marco Simoncelli

23. listopada 2011. godine dogodila se jedna od najvećih sportskih tragedija talijanskog sporta. Jedan od najboljih motociklista svijeta Marco Simoncelli poginuo je za vrijeme Velike nagrade Malezije u Sepangu. 
24-godišnjak je pri padu s motocikla završio pod kotačima Amerikanca Colina Edwardsa i svoga sunarodnjaka Valentina Rossija. "Simoncelli mi je bio kao mlađi brat. Bio je tako snažan na stazi i dobar izvan nje. Jako će mi nedostajati", danima je ponavljao neutješni Rossi, ali pomoći nije bilo.
10. Nik Zoricic

10. ožujka 2012. godine užasna snimka obišla je svijet. Mladi freestyle skijaš Nik Zoricic, Kanađanin bosanskohercegovačkog porijekla, zabio se tijekom utrke Svjetskog kupa u ski crossu u zaštitnu ogradu i podlegao ozljedama. 
Velika sportska nesreća dogodila se na stazi Grindelwald u Švicarskoj, ali ozljede glave bile su tako teške da nesretnom mladiću nisu mogli pomoći ni liječnici u bolnici Interlaken, u koju je prevezen helikopterom. Imao je 29 godina.

11. Marc-Vivien Foé 

Kad je 26. lipnja 2003. godine na travnjaku preminuo kamerunski reprezentativac Marc-Vivien Foé, nogometni svijet je ostao u šoku. Smrt od srčanog udara dotad potpuno zdravih, vrhunskih nogometaša bila je rijetkost, a takva tragedija – u polufinalu Kupa Konfederacija, u srcu Europe, na slavnom stadionu Lyona, Gerlandu, u prijenosu uživo – neopisivi šok za svijet sporta.
28-godišnji nogometaš se, po kasnije često viđenom crnom scenariju, srušio na teren (u 72. minuti utakmice s Kolumbijom) blizu centra igrališta i ostao ležati. Odmah je iznesen s terena, a pokušaj oživljavanja pred prepunim stadionom trajao je punih 45 minuta. Nažalost, Foé je preminuo po dolasku u klupski liječnički centar, a tek je drugom obdukcijom ustanovljen uzrok smrti – rijetka nasljedna bolest srca.
http://www.youtube.com/embed/xjcdH3J4PNE
Drama počinje na 4.40 sekundi

12. Antonio Puerta

28. kolovoza 2007. godine nogometaš Seville Antonio Puerta srušio se na travnjak u 35. minuti utakmice s Getafeom uslijed niza srčanih udara. 22-godišnji nogometaš je prevezen u kritičnom stanju u bolnicu Virgen del Rocio u Sevilli, ali liječnici ga nisu uspjeli spasiti. 
Puertinu sliku na majici imao je Sergio Ramos tijekom španjolske proslave naslova europskog prvaka 2008.


13. Tragedija svih tragedija – smrt 45 hokejaša

Bio je to jedan od najtužnijih događaja u povijesti sporta. U tragičnoj avionskoj nesreći 8. rujna 2011. godine poginula je cijela momčad i stručno vodstvo Lokomotiva iz Jaroslavlja. Ukupno 45 osoba.
Hokejaši Lokomotiva putovali su u Minsk na utakmicu 1. kola KHL-a s Dinamom, a na kraju je u rasprodanoj dvorani umjesto otvarajuće utakmice prvenstva, održana jedna od najtužnijih komemoracija za poginule kolege u povijesti.
Snimke tog događaja govore dovoljno...

14. Hrvoje Ćustić

Okolnosti najveće tragedije hrvatskog nogometa i danas izgledaju nevjerojatno. 24-godišnji nogometaš Zadra Hrvoje Ćustić pao je nakon jednog duela za vrijeme utakmice domaće lige s Cibaliom i glavom udario u betonski zid uz teren. Hitno je prevezen u bolnicu, gdje je ustanovljeno da ima hematom između lubanje i ovojnice. 
Zbog toga je operiran već idući dan. Prvi dani nakon operacije, koje je proveo u induciranoj komi, upućivali su na oporavak. Međutim, njegovo se stanje naglo pogoršalo i Hrvoje Ćustić je preminuo kao jedina žrtva stadiona na kojem je odrastao. 

Sportska tragedija: Imala je samo 31 godinu kad nas je napustila!

<para>Posljednjih godina nogometni svijet često je oplakivao svoje junake koji su zbog raznih anomalija i nevjerojatnog napora kojima su bili izloženi u okrutnom svijetu profesionalizma, padali po travnjaku kao pokošeni, te tragično gubili mlade živote.</para>
<para>Iako će moderna medicina o današnjem profesionalnom sportu u kojem svi trče za milijunima reći kako je on sve samo ne zdrav, prvi zabilježeni slučaj datira još iz pretprošlog stoljeća, točnije 13. siječnja 1889. Riječ je o Englezu Williamu Cropperu koji je svoj život od malih nogu posvetio sportu. Ujutro je igrao kriket, a već popodne trčao za nogometnom loptom. Šest je godina proveo igrajući za Darby County, da bi potom prešao u ambiciozni FC Staveley. Kobnog dana njegov je klub igrao susret protiv Grimsby Towna i već u 15. minuti dogodila se tragedija.</para>
<para>U žaru borbe protivnički igrač koljenom je naletio na Cropperov trbuh, nakon čega je on u velikim bolovima pao na tlo. No, ubrzo se pridigao i susret je nastavljen. Cropper je dan poslije došao na trening, osjetio nevjerojatnu bol u trbuhu i ubrzo preminuo u naručju svojih suigrača. Ustanovljeno je kako se radilo o unutarnjem krvarenju koje je nastalo puknućem crijeva. Umro je u dobi od 26 godina.</para>
<para>Tih su godina svoje živote na nogometnim terenima izgubili i igrač St. Mirrena James Dunlop, FC Loughborougha James Logan, Arsenalov Joe Powell, te James Collins iz Sheppey Uniteda. 27. kolovoza 1902. obilježila je, za današnje pojmove, šokantna smrt igrača Manchester Cityja Davida Jonesa. Nesretni Jones na treningu svoje momčadi pao je uz <emphasis>aut-liniju</emphasis>, te porezao koljeno na komadiću stakla koji se tamo našao. U nekoliko dana rana se inficirala, dobio je trovanje krvi i doktori mu više nisu mogli pomoći. Umro je nekoliko dana nakon navedenog događaja.</para>
<para>Prvi zabilježeni slučaj smrti od srčanog udara dogodio se 8. travnja 1906. godine kada se na utakmici Leeds Uniteda i Burnleyja srušio David 'Soldier' Wilson. Unatoč upozorenjima klupskih liječnika kako ima problema sa srcem, Wilson je bio veliki zaljubljenik u nogomet i nije htio prekinuti svoju karijeru. Uslijed velikog napora njegovo tijelo više moglo izdržati.</para>
<para>Prvi slučaj zabilježen izvan Velike Britanije dogodio se baš u Hrvatskoj, točnije u Splitu. Riječ je o igraču Hajduka Nikoli Gizdiću, jednom od najboljih nogometaša toga vremena, koji je prvi u povijesti splitskog kluba postigao više od 100 golova. Bolovao je od tuberkuloze, a tog je dana, 22. svibnja 1921. odlučio zaigrati protiv velikog rivala, zagrebačkog Građanskog. Gosti su nakon prvog dijela vodili s 0:1, a onda je ušao upravo Gizdić i s dva pogotka donio <emphasis>Bijelima</emphasis> pobjedu. Nedugo nakon susreta srušio se i preminuo. Spomenuti događaj u svome je djelu 'Velo misto', u liku maloga <emphasis>Rica</emphasis>, opisao i legendarni splitski kroničar Miljenko Smoje.</para>
<para>Užasnu i bolnu smrt doživio je Islanđanin Jon Kristbjornsson, vratar Valura na kojeg je 13. lipnja 1933. brutalno nasrnuo napadač Reykjavika. Vratar je pri istrčavanju u punoj snazi udaren kopačkom u glavu. Odmah je hospitaliziran, ali je nakon četiri dana podlegao teškim ozljedama glave. Od 1951. do 1973 nekoliko je igrača kolabiralo i preminulo na travnjaku od zatajenja srca. Najpoznatiji su slučajevi nogometaša Mitotonia, Johna Kirkbya, Constantina Tabarcea, Nikole Mantova i Pavãoa.</para>
<para>23.rujna 1984. godine strašnu nesreću doživio je danski vratar Erik Jongbloed, kojeg je u jednoj ekshibicijskoj utakmici u Amsterdamu, dok je stajao nedaleko od gola, pogodio grom. Umro je na licu mjesta. Prava pošast među nogometašima počela je početkom 90-tih godina 20-tog stoljeća s pojavom višemilijunskih transfera. Od igrača se počelo tražiti sve više i više, a da se pri tome uopće nije obaziralo na opasnost po njihovo zdravlje. Sve češće se počelo događati da nogometaši kolabiraju tijekom susreta. Na taj su način živote izgubili igrač York cityja David Longhurst, potom Michael Klein iz Bayern Urdigena, Tunižanin Hedi Berkhissa, Nijemac Axel Jüptner i mnogi drugi.</para>
<para>Nevjerojatno zvuči da je od početka 21. stoljeća pa do danas svoj život na travnjaku izgubilo čak 39 nogometaša (od 78 ukupno). Sve je počelo 29. kolovoza 2001. kada se ruski nogometaš Serhiy Perkhun u utakmici svog CSKA-a glavom sudario s igračem protivničke momčadi. U bolovima je napustio travnjak, a u bolnici mu je ustanovljeno nagnječenje mozga. Umro je osam dana poslije.</para>
<para>Jedna od najvećih zvijezda kamerunske reprezentacije 90-tih Marc-Vivien Foe preminuo je 26. lipnja 2003. godine na polufinalnoj utakmici Kupa konfederacija između njegovog Kameruna i Kolumbije. Foe je kolabirao tijekom utakmice, brzo je prebačen u bolnicu, ali je nedugo nakon toga preminuo. Nakon obdukcije ustanovljeno je kako je uzrok smrti bila hipertrofična kardiomiopatija. Samo pola godine poslije svijet je šokirala video snimka na kojoj se, na utakmici portugalskog prvenstva između Benfice i Vitorie, kao pokošen srušio mađarski nogometaš Miklós Fehér.</para>
<para>27.ožujka 2007. stigla je tužna vijest iz susjedne BiH. 19-nogometaš Širkog Brijega Ivan Karačić, preminuo je na treningu od srčanog udara, a točno pet mjeseci poslije novi je šok stigao iz Šapnjolske. Nogometaš Seville i povremeni reprezentativac <emphasis>Furije</emphasis>, Antonio Puerta, nekoliko je puta kolabirao tijekom prvoligaške utakmice protiv Getafea. Iznesen je s terena i prebačen u bolnicu gdje su mu liječnici dali odgovarajuću njegu. I kad su pomislili kako je ono najgore prošlo, Puerta je u bolnici doživio još jedan srčani udar koji je bio koban.</para>
<para>Stravična tragedija dogodila se u Zadru u ožujku 2008. Na stadionu Stanovi 24-godišnji nogometaš domaćih Hrvoje Ćustić, na utakmici protiv Cibalije pao je u žaru borbe, te udario glavom u zaštitni zid koji se nalazio samo tri metra udaljen od travnjaka. Šest dana trajala je borba za njegov život, a onda je mladić, nažalost, preminuo. Tek nakon njegove smrti HNS je postrožio kriterije po pitanju sigurnosti na nogometni terenima.</para>
<para>Posljednji smrtni slučaj zabilježen je 14. travnja 2012. Nogometaš Livorna Piermario Morosini u 31. minuti susreta Serie B protiv Pescare srušio se na travnjak. Umro je od zatajenja srca na putu do bolnice Santo Spirito.</para>

Strava! U 12 godina umrlo ih je kao u posljednjih 100! U zdravom tijelu zdrav duh, poslovica je koja nam se već od malih nogu urezala u pamćenje. 
Posljednjih godina nogometni svijet često je oplakivao svoje junake koji su zbog raznih anomalija i nevjerojatnog napora kojima su bili izloženi u okrutnom svijetu profesionalizma, padali po travnjaku kao pokošeni, te tragično gubili mlade živote.
Iako će moderna medicina o današnjem profesionalnom sportu u kojem svi trče za milijunima reći kako je on sve samo ne zdrav, prvi zabilježeni slučaj datira još iz pretprošlog stoljeća, točnije 13. siječnja 1889. Riječ je o Englezu Williamu Cropperu koji je svoj život od malih nogu posvetio sportu. Ujutro je igrao kriket, a već popodne trčao za nogometnom loptom. Šest je godina proveo igrajući za Darby County, da bi potom prešao u ambiciozni FC Staveley. Kobnog dana njegov je klub igrao susret protiv Grimsby Towna i već u 15. minuti dogodila se tragedija.
U žaru borbe protivnički igrač koljenom je naletio na Cropperov trbuh, nakon čega je on u velikim bolovima pao na tlo. No, ubrzo se pridigao i susret je nastavljen. Cropper je dan poslije došao na trening, osjetio nevjerojatnu bol u trbuhu i ubrzo preminuo u naručju svojih suigrača. Ustanovljeno je kako se radilo o unutarnjem krvarenju koje je nastalo puknućem crijeva. Umro je u dobi od 26 godina.
Tih su godina svoje živote na nogometnim terenima izgubili i igrač St. Mirrena James Dunlop, FC Loughborougha James Logan, Arsenalov Joe Powell, te James Collins iz Sheppey Uniteda. 27. kolovoza 1902. obilježila je, za današnje pojmove, šokantna smrt igrača Manchester Cityja Davida Jonesa. Nesretni Jones na treningu svoje momčadi pao je uz aut-liniju, te porezao koljeno na komadiću stakla koji se tamo našao. U nekoliko dana rana se inficirala, dobio je trovanje krvi i doktori mu više nisu mogli pomoći. Umro je nekoliko dana nakon navedenog događaja.
Prvi zabilježeni slučaj smrti od srčanog udara dogodio se 8. travnja 1906. godine kada se na utakmici Leeds Uniteda i Burnleyja srušio David 'Soldier' Wilson. Unatoč upozorenjima klupskih liječnika kako ima problema sa srcem, Wilson je bio veliki zaljubljenik u nogomet i nije htio prekinuti svoju karijeru. Uslijed velikog napora njegovo tijelo više moglo izdržati.
Prvi slučaj zabilježen izvan Velike Britanije dogodio se baš u Hrvatskoj, točnije u Splitu. Riječ je o igraču Hajduka Nikoli Gizdiću, jednom od najboljih nogometaša toga vremena, koji je prvi u povijesti splitskog kluba postigao više od 100 golova. Bolovao je od tuberkuloze, a tog je dana, 22. svibnja 1921. odlučio zaigrati protiv velikog rivala, zagrebačkog Građanskog. Gosti su nakon prvog dijela vodili s 0:1, a onda je ušao upravo Gizdić i s dva pogotka donio Bijelima pobjedu. Nedugo nakon susreta srušio se i preminuo. Spomenuti događaj u svome je djelu 'Velo misto', u liku maloga Rica, opisao i legendarni splitski kroničar Miljenko Smoje.
Užasnu i bolnu smrt doživio je Islanđanin Jon Kristbjornsson, vratar Valura na kojeg je 13. lipnja 1933. brutalno nasrnuo napadač Reykjavika. Vratar je pri istrčavanju u punoj snazi udaren kopačkom u glavu. Odmah je hospitaliziran, ali je nakon četiri dana podlegao teškim ozljedama glave. Od 1951. do 1973 nekoliko je igrača kolabiralo i preminulo na travnjaku od zatajenja srca. Najpoznatiji su slučajevi nogometaša Mitotonia, Johna Kirkbya, Constantina Tabarcea, Nikole Mantova i Pavãoa.
23.rujna 1984. godine strašnu nesreću doživio je danski vratar Erik Jongbloed, kojeg je u jednoj ekshibicijskoj utakmici u Amsterdamu, dok je stajao nedaleko od gola, pogodio grom. Umro je na licu mjesta. Prava pošast među nogometašima počela je početkom 90-tih godina 20-tog stoljeća s pojavom višemilijunskih transfera. Od igrača se počelo tražiti sve više i više, a da se pri tome uopće nije obaziralo na opasnost po njihovo zdravlje. Sve češće se počelo događati da nogometaši kolabiraju tijekom susreta. Na taj su način živote izgubili igrač York cityja David Longhurst, potom Michael Klein iz Bayern Urdigena, Tunižanin Hedi Berkhissa, Nijemac Axel Jüptner i mnogi drugi.
Nevjerojatno zvuči da je od početka 21. stoljeća pa do danas svoj život na travnjaku izgubilo čak 39 nogometaša (od 78 ukupno). Sve je počelo 29. kolovoza 2001. kada se ruski nogometaš Serhiy Perkhun u utakmici svog CSKA-a glavom sudario s igračem protivničke momčadi. U bolovima je napustio travnjak, a u bolnici mu je ustanovljeno nagnječenje mozga. Umro je  osam dana poslije.
Jedna od najvećih zvijezda kamerunske reprezentacije 90-tih Marc-Vivien Foe preminuo je 26. lipnja 2003. godine na polufinalnoj utakmici Kupa konfederacija između njegovog Kameruna i Kolumbije. Foe je kolabirao tijekom utakmice, brzo je prebačen u bolnicu, ali je nedugo nakon toga preminuo. Nakon obdukcije ustanovljeno je kako je uzrok smrti bila hipertrofična kardiomiopatija. Samo pola godine poslije svijet je šokirala video snimka na kojoj se, na utakmici portugalskog prvenstva između Benfice  i Vitorie, kao pokošen srušio mađarski nogometaš Miklós Fehér.
27.ožujka 2007. stigla je tužna vijest iz susjedne BiH. 19-nogometaš Širkog Brijega Ivan Karačić, preminuo je na treningu od srčanog udara, a točno pet mjeseci poslije novi je šok stigao iz Šapnjolske. Nogometaš Seville i povremeni reprezentativac Furije, Antonio Puerta, nekoliko je puta kolabirao tijekom prvoligaške utakmice protiv Getafea. Iznesen je s terena i prebačen u bolnicu gdje su mu liječnici dali odgovarajuću njegu. I kad su pomislili kako je ono najgore prošlo, Puerta je u bolnici doživio još jedan srčani udar koji je bio koban.
Stravična tragedija dogodila se u Zadru u ožujku 2008. Na stadionu Stanovi 24-godišnji nogometaš domaćih  Hrvoje Ćustić, na utakmici protiv Cibalije pao je u žaru borbe, te udario glavom u zaštitni zid koji se nalazio samo tri metra udaljen od travnjaka. Šest dana trajala je borba za njegov život, a onda je mladić, nažalost, preminuo. Tek nakon njegove smrti HNS je postrožio kriterije po pitanju sigurnosti na nogometni terenima.
Posljednji smrtni slučaj zabilježen je 14. travnja 2012. Nogometaš Livorna Piermario Morosini u 31. minuti susreta Serie B protiv Pescare srušio se na travnjak. Umro je od zatajenja srca na putu do bolnice Santo Spirito. 

Strava! U 12 godina umrlo ih je kao u posljednjih 100!

Postroll

Preroll

PRIJE 15 GODINA NJEGOVA SMRT POTRESLA JE SVIJET NOGOMETA: 'Dotrčali smo do njega i odmah smo znali da je mrtav'

#marc-vivien foé

'Dotrčali smo do njega i odmah smo znali da je mrtav'

'Dotrčali smo do njega i odmah smo znali da je mrtav'

Prava pošast! Koliko je potrebno upozorenja?

Prava pošast! Koliko je potrebno upozorenja?

Sportska tragedija: Imala je samo 31 godinu kad nas je napustila!

Sportska tragedija: Imala je samo 31 godinu kad nas je napustila!

Strava! U 12 godina umrlo ih je kao u posljednjih 100!

Strava! U 12 godina umrlo ih je kao u posljednjih 100!