"Ma kakva regionalna stranka?! Kakvi ražalovani Glavaševi kadrovi?! Kakav Pevec, ili Pevex kako se sada zove, stoji iza nas?! Sve su to nevjerojatne izmišljotine", rekao nam je Miroslav Škoro, predsjednik posljednje u nizu hrvatskih političkih stranaka osnovane, znakovito, prijestupnog 29. veljače pa će tek za četiri godine moći obilježiti rođendan.
Domovinski pokret Miroslava Škore krenuo je diskretnije nego što smo mi novinari očekivali od trenutačno treće po snazi političke snage u Hrvata. Stoga nas je iznenadilo kada smo prošle subote "poljubili" vrata dvorane predviđene za 140 ljudi, u kojoj se natiskalo 175 osnivača i njihovih gostiju. To što za nas nije bilo mjesta potaknulo je sumnje u čista posla i transparentnost ljudi koji se politički okupljaju kako bi bili bolji od postojećih koji se izmjenjuju na vlasti i koje optužuju za upropaštavanje zemlje i naroda. Polusatna nam posvećenost Miroslava Škore poslije završetka skupa i Facebook snimka njegova uvodnog govora nije otklonila u međuvremenu stvorene spekulacije na kojima su neki izgradili svoje izvještaje.
Škorino se tumačenje znatno razlikuje od toga i u "senzacionalističkim izvješćima" on vidi podmetanje vladajućih i egzistencijalno ucijenjene novinare i komentatore koji su na njegovu tek rođenu stranku pošli đonom jer u njoj vide opasnost za svoje pozicije. Usprkos tome proteklog tjedna javilo se više od deset tisuća zainteresiranih za članstvo, a još nisu niti registrirali stranku.
Škoru je viđan s bivšim osječkim gradonačelnikom Bubalom, ali tvrdi kako mu on nije jedan od ključnih ljudi u novom pokretu
18 neiskusnih za pregovore s crnim vragom
Škoro zapravo ustrojava pokret, ali mu zakon nalaže da ga nazove strankom, tvrdi. Kao nositelj neovisne liste mogao bi nastupiti samo u jednoj izbornoj jedinici pa je taj problem premostio ugradnjom svoga imena u naziv stranke. Sada će i "baba Mara" u Špičkovini znati koja je Škorina stranka, premda će joj nositelj izborne liste vjerojatno biti nepoznat.
Bude li pod tim "kišobranom" okupio niz manjih političkih stranaka koje ne uspijevaju samostalno dosegnuti izborni prag od pet posto glasova birača, mogao bi doći u poziciju da s "crnim vragovima" dogovara postizborne koalicije. Naravno, "u službi naroda", jer to je jedini razlog sklapanja takvih aranžmana, kako se to obično komunicira. Tim za to upravo stvara i 18 članova Odbora predstavio je kao visoko obrazovane, stručne, moralne i dosad neokaljane, u političkim krugovima uglavnom nepoznate ljude.
Premda su mediji izvijestili da se uglavnom oslanja na Osječane i bivše članove Glavaševa HDSSB-a te ljude vezane uz tvrtku Pevex, imena članova Domovinskog odbora kao užeg tima suradnika to ne potvrđuju. Tako Krešimir Bubalo, bivši saborski zastupnik, župan i osječki gradonačelnik, aktualni član uprave Pevexa i financijski direktor za kojega su Škoru novinari najviše ispitivali poslije osnivačke skupštine, uopće nije bio na njoj niti je u užem timu. Vidjelo ga se na nekoliko Škorinih predizbornih susreta s građanima na predsjedničkim izborima i spekuliralo kako bi trebao biti kandidat za gradonačelnika Osijeka 2021. godine, no Bubalo nam je takvu mogućnost otklonio. Rekao nam je da ga novi mandat na čelu grada ne zanima niti ima vremena za ozbiljniji politički angažman. Škori će kao dugogodišnjem prijatelju pomoći koliko može, ali to neće biti ništa značajno.
Bivšeg saborskog zastupnika HDSSB-a, Dražena Đurovića, Škoro kaže da ne poznaje niti se ikada s njim susreo te nema informaciju da bi bio zainteresiran pristupiti njegovu pokretu. Jedini član Odbora iz Pevexa je suvlasnik i predsjednik NO-a, Mario Radić, dugogodišnji uspješni poduzetnik. Vukovarac je, kao i Stipo Mlinarić Ćipe, branitelj s Trpinjske ceste i zatočenik srpskih logora gdje je proveo devet mjeseci izložen batinanju i maltretiranju.
Škoro je tijesno izgubio u prvom krugu predsjedničkim izbora te nije ušao u drugi, a sada se sprema za parlamentarne izbore
Za izborni uspjeh i 'doktorica sreće'
Odmah iza sebe, na drugo mjesto u Odboru, Miroslav Škoro stavio je svoju dugogodišnju prijateljicu i sumentoricu u pripremi njegova doktorata na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, izv.prof.dr.sc. Anitu Freimann, poznatiju kao "doktoricu sreće". Doktorirala je, naime, na ekonomiji sreće, području znatno razvijenijem na inozemnim sveučilištima gdje se istražuje utjecaj osobne i društvene sreće na poduzetničke aktivnosti i ekonomski rast. Freimann je bila zanimljiva mnogim političkim strankama, ali nije prihvatila poziv niti jedne od njih, no Škoru nije mogla odbiti i pristala se politički aktivirati.
"Doživljavam ga kao člana obitelji. Sreća je moj kanal i hrana, a istraživanjem ekonomije sreće nastojim usmjeriti društvo prema boljitku i blagostanju. Ne zanimaju me odnosi desno – lijevo u politici, ali ako mogu pridonijeti da ljudi na određenom području žive bolje i sretnije, tu sam", kazala nam je Anita Freimann koja svoj profesorski poziv ne namjerava mijenjati za politički. Premda i osobno ima loših iskustava s funkcioniranjem sustava, navodi da nema zastupničkih ambicija.
Osim nje, jedino je još Marin Topić Osječanin. Priznat je to i višestruko nagrađivan umjetnički fotograf, nikad pripadnik niti jedne političke stranke, koji je prije nedavnog umirovljenja ostvario zavidnu poduzetničku karijeru s vlastitim fotostudiom. Prepustio ga je sinu Domagoju koji je nedavno diplomirao fotografiju. S Miroslavom Škorom prijateljuje 35 godina i kum je njegovu sinu. I on poput Freimannove nema ambicija u politici niti vremena baviti se njome, ali želi pomoći prijatelju vjerujući u njegove dobre nakane.
Anita Freimann (u sredini) jedna je od osoba kojima Škoro vjeruje
"Nisu mi svi u Odboru prijatelji. Neke jedva poznajem, a dr.sc. Ivana Šušnjara s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu uopće ne poznajem. Ljudi su se jednostavno javili i prihvatio sam ih kao suradnike. Igora Peternela sreo sam ga jednom ili dvaput, ali vidim da korektno nastupa, ugodan je sugovornik, stručan je i sigurno nije odgovaran za propast hrvatskoga gospodarstva i pravosuđa", ističe Škoro.
Povezuje ih bliskost s Velimirom Bujancem, u čijim su emisijama emitiranim na desetak lokalnih televizija u Hrvatskoj obojica nastupali. Taj politički agitator i promotor krajnje desnice agresivno je upregnuo svoju emisiju u promicanje Škore na predsjedničkim izborima, a slično nastavlja i uoči parlamentarnih, produbljujući podjele među hrvatskim građanima i huškajući ih jedne na druge. Nastupi u takvim navijačkim medijskim formatima u kojima voditelj ne preza niti od opsjena, laži i manipulacija jednostrano prikazujući teme kojima se bavi, ne može biti demokratska preporuka vođama Domovinskog pokreta u provedbi zacrtanog cilja popravljanja stanja u zemlji.
Šarolika ekipa u timu
Još iskusniji medijski djelatnik, bivši glavni urednik i aktualni kolumnist Slobodne Dalmacije Josip Jović na početku osmog desetljeća života izvodi svoj labuđi pjev u timu najbližih suradnika Miroslava Škore. Dr.sc. Igor Peternel, bivši potpredsjednik HHO-a i živopisni lik lak na prostačkim kvalifikacijama prema onima koji mu se zamjere, četvrti je na popisu članova Odbora.
"Osobno se ne smatram desničarom, već centrom. Moji se stavovi razlikuju po pojedinim pitanjima, pa sam, recimo, za prava homoseksualaca čak i na posvajanje djece. U HHO-u me, takoreći, izumio aktualni predsjednik Ivan Zvonimir Čičak", govorio je Peternel, a polovicom prošle godine optuživao tog istog Čička da ga je izbacio iz udruge jer je kritizirao predsjednicu RH, Kolindu Grabar Kitarović.
Osnivačka skupština Domovinskog pokreta
Antifašiste je nazvao seronjama za koje mu je žao što postoje, jer su predsjednici Krabar Kitarović zbog izbacivanja Titove biste s Pantovčaka uskratili pokroviteljstvo nad obilježavanjem 70. godišnjice pobjede nad fašizmom, a studente Filozofskog fakulteta koji su prosvjedovali protiv dekana Vlatka Previšića izbacio bi sa Sveučilišta, dok bi profesore i mentore koji ih podržavaju otpustio. Nedavno je sa Željkom Markić i Vicom Batarelom oštro kritizirao odluku Ustavnog suda da istospolni parovi mogu usvojiti dijete i pokazao potpunu nedosljednost ranije isticanim stavovima.
Na popisu je još šestero doktora znanosti (psihijatar Ivan Krpan, traumatolog Zvonimir Lovrić, ekonomist Ante Rončević, endokrinološki onkolog Milan Vrkljan, internist Dinko Škegro te Škorina sestra, ekonomistica Vesna Vučemilović). Tu je i poznati glumac Vedran Mlikota za kojeg Škoro tvrdi da je napravio više za hrvatsku kulturu u Zagvozdu, nego ministrica Nina Obuljen sa 400 milijuna kuna godišnje u državi. U Odboru su još vinar, agronom i imotski poduzetnik Nikola Grabovac, Škorin estradni menadžer Miljenko Ćurić i vinarska legenda Ivo Enjingi.
Premda sa Škorom prijateljuje 28 godina i šef je osiguranja Pevexa, brigadni general Mladen Mikolčević nije dio užeg tima, kao ni Željko Požega, profesor na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, pod čijim je mentorstvom Miroslav Škoro doktorirao i koji ga je savjetovao u predsjedničkoj kampanji. Bit će zanimljivo pratiti kako će Miroslav Škoro sinkronizirati tako raznorodni tim najbližih suradnika i harmonizirati male političke stranke pod kapom svoga pokreta, a da njihov nastup ipak ne bude potpuni falš.
