arti-201004220931006Dražan Jerković, legendarni hrvatski nogometaš i trener preminuo je prije dvije godine, a nema dana da ga se u nogometnim razgovorima, baš svakodnevo, ne spomene. Ne samo po sportskim dosezima, koji su golemi, već se ljudi dobro sjećaju njegovog životnog entuzijazma, pravdoljubivosti i iskrenosti.
Jerković je bio koliko osebujan, toliko i moralan, a svjestan je da je u životu štošta propustio zbog svojih stavova, no sekundu kasnije bi vam rekao: "Ne, uopće mi nije žao!".
Ovaj rođeni Šibenčanin Dinamo je ljubio svim srcem, kao i domovinu Hrvatsku, te ne smije biti čudno što je izabran i za prvog izbornika Hrvatske. Vodio je dvije prve utakmice, protiv SAD i Rumujske i svojim izborom igrača utemeljio stazu do povijesne osvajanje brončane medalje na svjetskoj smotri u Francuskoj 1998. godine...
Njegova popularnost je plavom Dinamovom dresu bila je golema, hodajući po zagrebačkim ulicama u bijelom baloneru ljudi su u kolonama hodali za njime, no on tu popularnost nikad nije zloupotrebljavao. U svjetskoj nogometnoj povijesti ostao je upamćen kao najbolji strijelac Svjetskog prvenstva u Čileu kad je jugoslavija osvojila 4. mjesto, doživjevši poraz u dvoboju za 3. mjesto protiv Čehoslovačke. U njegovim škaricama i dalje zbore vremešni nogometni stručnjaci i navijači, a neki tvrde da su bile atraktivnije i bolje nego one od – Pelea.
"Kad bi se Jerković pripremao na škarice, stadion je već hučao", tvrde nam Dinamovi navijači s istočnog stajanja koji su svjedočili tim događajima prije četrdesetak godina...
Iz Šibenika u Zagreb mali Dražan je stigao 1954. godine, kao perspektivni mladić i zadržao se u zagrebačkom klubu do 1965. Bio je klasični napadač, 'plavi 9', a od najmlađih dana bio je u zagrebačkom Dinamu, s kojim je osvojio prvenstvo države (1958) i dva puta Kup maršala Tita (1960. i 1965.). Bio je najbolji Dinamov strijelac svih vremena, u 315 utakmica postigao je nevjerojatnih 300 pogodaka. Na kraju igračke karijere igrao je u belgijskom klubu FC Gantoise, ali nakon ozljede na treningu prekinuo je već potpisani ugovor i vratio se u Zagreb.
Posebno je bio sretan i ponosan što je bio prvi izbornik Hrvatske u listopadskom dvoboju 1990. godine protiv SAD-a, a iako mu se na raspolaganje javilo samo 14 igrača. Naime, bilo je i onih koji su odmjeravali političku situaciju ili su se bojali, a taj dan je i mlada reprezentacija Jugoslavije igrala u Rusiji kvalifikacijsku utakmicu. Iako je u toj momčadi bilo pregršt hrvatskih igrača, Jerković nije paničario.
Zlatko Kranjčar, Dražen Ladić, Ivan Cvjetković - Tarzan, Marko Mlinarić, Zoran Vulić, Kujtim Shalla, Darko Dražić, Drago Čelić, Saša Peršon, Vlado Kasalo, Aljoša Asanović, Tonči Gabrić, Gregor Židan, Mladen Mladenović"Pobijedit ću i s osmoricom", rekao je kad je vidio u kakvu je situaciju upao.
Sve ostalo je povijest, Asanovićev prvi gol, genijalnosti Marka Mlinarića, oduševljena publika. Eh, Mlinarić, i on će nam u vremeplov, baš kao i Asanović, pa i Kasalo, Ladić, sve junaci te utakmice...
Jerković je i dobar dio svog života posvetio Nogometnom klubu Zagreb, bio njegov trener i sportski direktor. Iako se često sukobljavao u mišljenju s novim upravama kluba, jer imao je svoju nepatvorenu, poštenu viziju klupske egzistencije. Izvrsno je radio kao trener i u vinkovačkom Dinamu, austrijskom Klagenfurtu, svugdje je bio omiljen.
Ovakva legenda hrvatskog nogometa zaslužuje svoje posebno mjesto u povijesti, lijepa je inicijativa da se novi nacionalni stadion, ako ga ikada budemo sagradili, nazove njegovim imenom.
Uvaženi nogometni novinar Anton Samovojska više je puta o Jerkoviću govorio, a gledao ga je stotine puta: 'Hrvatska je imala, i ima, mnogo velikih nogometaša. Bernard Vukas, Vladimir Beara, Stjepan Bobek, Branko Zebec, Zlatko Čajkovski, Ivica Horvat, Josip Skoblar, Davor Šuker, Zvonimir Boban, Robert Prosinečki bili su genijalci nad genijalcima. O svima njima svijet je pisao romane. No među najvećima od najvećih osobito je mjesto držao Dražam Jerković. Šuker, kojega pamte i najmlađi, bio je strijelac nad strijelcima. No, Jerković je bio bolji od svih njih“.
To su jake riječi, ali vjerujte da je bilo tako.
