Zaštitna kaciga, motorka i sjekira, osnovna su oprema za najopasniji radni zadatak na svijetu. Rušenje golemih stabala veliki je rizik. Danijel sjekirom barata zadnje tri godine. Adrenalin ga, kaže, drži fokusiranim.
"Najviše strahujem trenutka kad ću se opustiti. U tom trenutku nastaje najveći problem. Dok smo svjesni donekle opasnosti onda i pazimo više, jel tako, da taj neki balans između uživanja i opuštenosti i jedne količine straha je ja mislim dobitna kombinacija", kaže Danijel Sivonjić, šumski radnik i sjekač. U šumi opasnost vreba sa svih strana. Rojevi stršljena koji napadaju kad se ruše stabla, medvjedi, divlje svinje, krpelji. Puno je načina kako se može stradati.
“Imao sam nategnutu granu koju prilikom toga kad sam ju odrezao mi je lanac podignuo hlače i porezao sam se na potkoljenicu", kaže Sivonjić, šumski radnik i sjekač.
Amerikanci imaju i podatke - drvosječe na poslu pogibaju čak 25 puta češće od prosjeka. Rušenje stabala jedan je od najopasnijih trenutaka posla drvosječa. Svašta može poći po zlu, samo jedna krivi trenutak i dogodi se nesreća. No, nemaju sve priče sretan kraj. Neki se iz šume nikad ne vrate. Danas se u zaštitu ulaže puno više nego prije dvadesetak godina, ali sve nesreće nije moguće spriječiti.
"Moram reći da je to vrlo rizičan posao. Imamo nažalost smrtnih ozljeda. Dvije tisućite ih je bilo sedam, sad smo to smanjili i ove godine hvala Bogu nije bila niti jedna. Ali u prosjeku u tih 25 godina analize je u prosjeku 1,7 ozljeda. Smrtnih", kaže Darko Horvat, stručnjak zaštite na radu.
U Hrvatskoj drugačije
Možda je u svijetu posao drvosječa najopasniji, ali u Hrvatskoj zadnjih godina najviše se umire na gradilištima. Zbog obnove nakon potresa, gradi se sve više. A s time dolaze i brojne nesreće. Građevinarstvo, pogotovo ako se radi na visini, statistički je najopasnije zanimanje u Hrvatskoj. Prošle godine, na gradilištima diljem zemlje, smrtno je stradalo 20 radnika. Uz najsmrtonosniju građevinu, u poljoprivredi je lani stradalo petero ljudi, baš kao i u prerađivačkoj industriji, gdje spada i šumarstvo.
Vatrogasci su, jasno, također na listi najopasnijih zanimanja. "Ulazimo u nešto što je zadimljeno i ne znamo što nas čeka. Tu mogu biti velike opasnosti od topline, vrućine, ali i od plinskih boca i stvari koje ljudi ostavljaju. Eksplozije i nažalost u današnje vrijeme još imamo od vremena rata i municije i svega", kaže voditelj vatrogasne grupe, JVP Grada Zagreba, Dario Dodig. Osim 20 kilograma teške opreme, vatrogasce od smrti štiti i dobra utreniranost.
"Bio bi lud kad bi rekao da nije strah. Uvijek postoji neka doza straha. Ali kao što sam rekao tim treningom i repeticijom treninga čovjek se navikne kao i u svakom drugom poslu", iskren je Dodig. Koliko god bili različiti, većinu ovih ljudi povezuje jedna stvar. Strast prema poslu koji rade.
"U prirodi sam svaki dan, kao što vidite. Ja sam astmatičar inače, imamo bronhitis. Ovdje stvarno nemam nikakvih problema. Uživam, imam predivne kolege tako da stvarno mogu reći da uz sve to što je opasno, na neki način je i drugačije i jedinstveno", zaključuje sjekač Sivonjić. Možda je posao opasan, ali puno toga i daje. Stršljenima, lomovima i padovima u inat.
