Do izoliranih sela Gorskog kotara naša se ekipa vozila idiličnom cestom koja vraća u neka davna vremena kada snijeg u prosincu nije bio vijest. Nakon 15 minuta oprezne vožnje naišli smo na Vilima i njegovog pomoćnika Mihaela. Očistili su i svoju okućnicu i cestu ispred nje i to posebnom napravom koju zove mini ult.
"Ona obična je lopata obična, a ovo pokupi za tri lopate. Kad se naslaže koliko mogu, već sam ja to očistio sve. Strašna stvar", objasnio nam je. Kako smo vozili sve više u planinu, došli smo do najvišeg naseljenog mjesta u Hrvatskoj. Snijeg je ovdje okovao čak i legendarnu rusku Ladu Nivu, a to nije lak zadatak.
U Begovom Razdolju na 1060 metara nadmorske visine zima pokazuje svoje najljepše lice. Cestom do njega danas nitko nije prošao. Snijeg je suh, temperatura oko ništice, a osjećaj neponovljiv.
Nažalost, pitoreskno mjesto vidjelo je i bolje. Žičara do nekad popularne Bjelolasice godinama ne radi, hotel je zatvoren. Teško je naći sugovornika u mjestu od 25, mahom, starijih stanovnika.
Dok smo se probijali kroz duboki snijeg, sljedećeg sugovornika otkrila nam je simpatična Ena. Njena gazdarica jedva je dočekala snijeg i hladnoću, ali teško se privikava da unatoč svoj ljepoti prirode, ljudi ovdje više gotov da nema.
"Stari su pomrli, ostalo je nas par koji se snalazimo. To je malo žalosno, ljudi kad dođu, prošetaju. Budu tu u prirodi malo, ali nemaju gdje ni kavu popiti", objašnjava Gordana iz Begovog Razdolja.
'84. ovdje je palo šest metara snijega'
U selo dolazi ralica koja je broj ljudi koje smo susreli poduplala - na dva stanovnika. Očišćenom cestom vozili smo se dalje do Ravne gore, u kojoj Mladena Krivca snijeg naravno nije iznenadio. Drva za grijanje je spremio i malo se čak uvrijedio kad smo konstatirali da je napokon stigla prava zima.
"Godine 84. u Ravnoj gori je palo šest metara snijega. Ja kad sam došao tu na ulicu, na cestu prije nego sam se uselio, kuću nisam vidio od zameta. Susjed i ja smo gledali kuću i nismo je vidjeli. Ovo sad je nulica", prisjeća je Mladen.
A na toj "nulici" lopate se primio i susjed Arpan iz Nepala. Suhi zaljevski pijesak prije svega četiri mjeseca zamijenio je hrvatskim snijegom. Brzo se navikao na zimu i u ekspresnom roku naučio tradicionalni planinski lijek protiv hladnoće - rakiju.
"Čuo sam za rakiju. Jako je vruće od nje. Povisi se temperatura cijelog tijela. Mislim da ću ojačati od rakije, ali više je ne pijem toliko često. Kad sam tek došao, pio sam dvije tri čašice tjedno", priznaje nam Arpan.
Mladić koji je iz šest tisuća kilometara dalekog Nepala preko bogatih arapskih zemalja nekako došao do Hrvatske, iskreno se začudio na naše pitanje je li mu ovdje život težak.
"Uživam u snijegu, uživam u Hrvatskoj. Sviđaju mi se ljudi ovdje, sviđa mi se kultura. Da budem iskren, iz dubine srca volim Hrvatsku", govori nam Arpan.
Snijega će idućih dana biti još. Oni koji kroz Liku i Gorski kotar prolaze na cestama trebaju biti oprezniji, oni koji u Gorju žive pravu, veliku zimu još čekaju.
