Nisu u Hrvatsku zbog posla došli samo Nepalci i Filipinci. Možda ste primijetili, na hrvatskim ulicama sve je više Uzbekistanaca. Nije ni čudo da im se Hrvatska čini kao meka: dolaze iz zemlje gdje je minimalna plaća 90 dolara, prosječna između 300 i 400. Ovdje poslodavci za njih imaju samo riječi hvale. Kažu, marljivi su i vrijedni, a kava i pauza im ne pada na pamet.
U Direktu vas već nekoliko tjedana upoznajemo sa zemljama otkud nam stižu stranci. Upoznajte Uzbekistan!
Vjerojatno niste znali, ali ovako izgleda Samarkand. Čudesni minareti, mauzoleji i džamije ukrašene plavim keramičkim pločicama i zlatom.
Uzbekistan je zemlja s 36 milijuna ljudi, a njih gotovo četiri tisuće stiglo je i u Hrvatsku, o kojoj su ponešto i znali prije nego su ovdje počeli raditi, uglavnom, u građevini.
"Ja sam znao Luku Modrića i vaš nogomet. Deset godina sam pratio vaš nogomet, Modrića, Rakitića, sve nogometaše", kaže Salim, Uzbekistanac u Hrvatskoj. Njegov sunarodnjak Bahrom kaže:
"Malo sam znao o Hrvatskoj prije nego sam došao, na geografiji u školi smo učili o vašoj zemlji i znao sam gdje je. Od ostalog, čuo sam o nogometu u vašoj zemlji."
Ulugbek, Salim i Bahrom nisu nam stigli zbog nogometa, nego zbog posla.
Što više rade, to im je bolje, kažu. Da ne moraju, na pauzu ne bi ni išli. Jer unatoč tome što im zemlja ima bogatu arhitekturu, oni ne žive bogato, 300 do 400 dolara, tolika im je plaća, zbog čega si ne mogu priuštiti ni kuću ni auto.
Ovdje zarađuju toliko da mogu i uštedjeti
"Ja bih mogao u Uzbekistanu zaraditi čak 500 ili 600 dolara, ali to mi je dovoljno da platim samo hranu, ništa više. To nam je veliki problem. Ovdje zarađujem više, pa čak mogu staviti dio novca sa strane i poslati kući", kaže Ulugbek.
A kod kuće se najviše proizvodi pamuk. Treći su u svijetu po izvozu pamuka, više 700 tisuća tona dolazi upravo s njihovih polja.
Kod kuće nemaju more, i ne samo to već su jedna od rijetkih zemalja koja je okružena s još pet zemalja koje također nemaju more. A kava? E kad smo kod toga, tu ne pričamo isti jezik.
"U nekim obiteljima vidjet ćete da možda muž ili žena piju kavu, ali kod nas je toliko vruće da se kava ne pije. Rijetko tko je pije", kaže Salim.
Kavu će preskočiti, ali uvijek će se rukovati. Rukom na srce pozdravljaju se s ljudima koje su tek upoznali, a ženama se u Uzbekistanu, pristojno, blago nakloniti. Posebno se brinu o starijim osobama, a obitelj ne smije ostati bez muškarca u kući.
"Jako pazimo na njih. I onda kada se svi isele, najmlađi muškarac u obitelj mora ostati uz starije članove obitelji, najčešće uz baku ili djeda da svaki dan može njima pružiti pomoć i podršku. Kod mene je slučaj da mi je mama živa, a otac je preminuo i sada mama živi sa mnom kod kuće", kaže Salim.
Uzbekistan je bio dio Ruskog Carstva, ali i Sovjetskog Saveza pa se nemojte čuditi kada sretnete Uzbekistanca koji priča ruski.
"Mi smo radili u drugim državama, poput Rusije, tamo je bilo puno problema s policijom, ali ovdje nije tako. Možete slobodno šetati ulicama", kaže Ulugbek.
Na našim ulicama odavno je proslavljena Nova godina, a na njihovima će tek biti, i to 21. ožujka.
"Voljeli bismo proslaviti Navruz ovdje u Hrvatskoj, ali bit će to teško napraviti kao kod kuće. Jer tamo imamo pjevače na ulicama, hrvanje je jako popularno, a u to vrijeme organiziramo konjske utrke i razne igre", kaže Bahrom.
