Ne samo da je papa Franjo bolje, nego je danas napustio svoju bolničku sobu na 10. katu bolnice Gemelli i molio u privatnoj kapelici na istom katu.
Dobre vijesti stižu večeras iz Vatikana, već drugi dan njegovo stanje ne opisuju kao kritično. Pišu da je potrebno nekoliko dana stabilnosti da bi promijenili prognozu. Prvi put danas, osim terapije kisikom koju dobila preko cjevčice u nosu, disao je s maskom. Papa je poslijepodne radio, a njegovi suradnici kažu da je dobro raspoložen.
O papi Franji, umjetnoj inteligenciji i drugim važnim temama u studiju RTL Direkta razgovarali smo s velečasnim Odilonom.
Vjernici diljem svijeta, i katolici i oni koji to nisu, sa strepnjom prate što se događa za papom Franjom. Zašto tako volimo ovog papu?
Zbog njegove jednostavnosti i pristupačnosti definitivno. Mi koji se bavimo teologijom znamo da je teologija pape Franje upravo teologija naroda, blizina s narodom. Sam je najavio da moramo ići na periferije, i ići prema onim ljudima koji su možda zaboravljeni. Svaki papa stavlja naglasak na nešto ovisno o izazovu trenutka pa mislim da je dobro da ljudi vole papu Franju, svatko na svoj način i svaki narod na svoj način. Dobro je da onaj koji vodi crkvu bude takav da uživa ljubav naroda. Naravno da će biti trenutaka nerazumijevanja, ali to je sastavni dio takve službe.
I sami ste spomenuli ljude na marginama. Je li ta okrenutost prema siromašnima i onima kojima je pomoć najpotrebnija zapravo najznačajnija ostavština ovog pape?
Možemo puno toga istaknuti, a ta njegova briga za siromahe je sigurno jedna od tema. Možemo govoriti isto tako o njegovoj želji da ekumenizam ne bude više samo priča na papiru, nego da intenzivno radimo na tome. Naravno da tema po kojoj ćemo i zapamtiti papu Franju jest pitanje ekologije i ekološke krize koja tu definitivno daje svu svoju snagu da ide dalje. Govorit ćemo i o njegovoj želji da razvoj tehnologije bude zaista u službi čovjeka, a ne obrnuto, da čovjek služi tehnologiji. Ima puno tema o kojima se može razgovarati, ali definitivno kada vidimo otprilike strukturu njegovih putovanja, kamo ide, kome ide, jednostavno možemo reći da je to papa koji je blizu siromasima i pokušava ih uključiti i dati na važnosti, pa i migrante koji su u toj skupini. Definitivno je puno toga o čemu se može govoriti kada je papa Franjo u pitanju.
Vijesti iz Vatikana sada su malo bolje, kažu da se papi stanje popravlja. Međutim, jednom kad dođe, nadam se da će i dalje biti papa, ali jednom kad dođe do toga da ćemo dobiti novog papu. Što mislite kakav će on biti i hoće li nastaviti ovim smjerom kojim je išao papa Franjo? To je progresivni smjer za crkvu. Ili mislite da će ići u drugom smjeru?
Svaki papa koji dolazi unosi svoju osobnost u službu koju vrši. Papinska služba je jedna, ali svatko ima svoj način kao što vi imate i svoj način vođenja dnevnika ili drugih emisija. Tako svatko unosi neku svoju osobnost. I ja bih rekao da postoje neke teme koje će, na žalost, ostati i tu i tim temama će se morati baviti. Tko god dolazi za 10, 20, 50 godina, to su teme sukoba u svijetu danas. Dakle, to je nešto neovisno o tome je li netko progresist ili tradicionalist, morat će se baviti tim temama i naravno tu će biti pitanje koje je smjerove dati razvoju suvremenih tehnologija. To je nešto što će biti goruće još više. Ali nijedan papa neće zaboraviti siromahe, samo je pitanje na koji način će ih uključiti. Tako da mislim da tko god bude došao, nastavit će tamo gdje bude stao papa Franjo, koji za sada još uvijek vodi Crkvu.
Spominjete stalno moderne tehnologije. Vi se puno bavite umjetnom inteligencijom, bavimo se i mi ovdje u Direktu time. Kažete da se događa sakralizacija tehnologije. Zanima me što pod time mislite i koje su po vama možda najveće opasnosti umjetne inteligencije?
Mi smo u jednom jako uzbudljivom razdoblju kada je u pitanju razvoj suvremenih tehnologija i dolazak umjetne inteligencije. Da ne govorim Chat GPT, i svi drugi alati. I onda postoji jedno veliko oduševljenje i optimizam gotovo kao da mi nećemo morati više raditi, nego će umjetna inteligencija raditi umjesto nas. Na taj način pomalo uzdižemo svoje tvorevine na jednu božansku razinu. Kao da sve ovisi o tome, gotovo kao da mi ne možemo bez tehnologije, a zapravo tehnologija mora biti nama u službi. Zato pomalo trebamo biti svjesni da možemo itekako sakralizirati, dakle pretvoriti ili upasti u idolopoklonstvo s obzirom na sve ono što radimo jer je uzbudljivo zanimljivo i lijepo. Na to ja upozoravam, da ne gubimo svijest. Zapravo, rekao bih da ne zaboravimo da smo pametni ljudi i da umjetna inteligencija je zapravo još uvijek inteligencija u službi rješavanja zadataka na temelju dobivenih informacija i da je čovjek onaj koji ipak treba imati kontrolu nad svime da se ne bismo dehumanizirali. Jer što više sakraliziramo tehnologiju, tim više dehumaniziramo čovjeka.
Znam da ste vi uvijek govorili da niste u Hrvatskoj imali nikakvih problema s rasizmom. Imamo situaciju da nam dolazi veliki broj stranih radnika. Mislim da se suočavaju sa različitim problemima, i s nasiljem i s mržnjom. Kako kao društvo možemo bolje razriješiti taj problem nego što to činimo?
Ja bih rekao da je susret dviju kulture, dviju sloboda uvijek izaziva određeni šok s jedne i s druge strane. Mi smo u jednom hrvatskom kontekstu koje je ipak Hrvatska, još uvijek homogena zemlja. Dakle, nema iskustvo recimo kolonizacije. Ljudi će različito reagirati na dolazak stranaca. Samo ljudi iz Hrvatske trebaju razumjeti da su i oni nekada odlazili u neku drugu zemlju i da tu trebamo imati jedno otvoreno srce i uključiti druge. Moja je temeljna teza odnosno pitanje je kako primiti druge, a ne izgubiti sebe. To znači pomoći drugome da se uključi, da se prilagodi realnostima života i da ima ono dostojanstveno za život, da doprinosi razvoju mjesta ili društva gdje se nalazi, a ne da se nameće niti s jedne niti s druge strane. Prema tome, ovdje smo pozvani jednostavno živjeti. Opet ćemo govoriti o papi Franji, o tom univerzalnom bratstvu o kojemu govori, ali da opet svatko zna da gost zna da je negdje gost i da domaćin zna da je domaćin i da vlada humanost između jednog i drugog. Ovdje je moje iskustvo zaista prekrasno. Možda sam ja u poziciji da ne mogu do kraja biti objektivan, ali ne bi rekao da su Hrvati po sebi loši, pa da nisu otvoreni prema drugome, nego kako se vodi politika u tom po tom pitanju. To je ono ključno.
Živimo u jednom dosta neizvjesnom trenutku. Gledamo Trumpa koji je odjednom uz Putina, okrenuo je leđa Ukrajini. Imam osjećaj da ljudi vide da je oko njih kaos. Kako uputiti riječ utjehe i ljude ohrabriti u ovom trenutku koji izgleda dosta neizvjesno?
Neizvjesno je zato što je čovjek zapravo nestalno biće, promjenjivo. Sve ovo sve što ste istaknuli, u konačnici vidimo da je to pitanje interesa određenog naroda ili određene skupine ljudi ili određene politike odnosno vizije politike koju netko ima. I tu je jako teško. Mi smo u godini jubileja, mi smo hodočasnici nade i nikako ne smijemo izgubiti nadu da u konačnici dobro pobjeđuje i da ove igre moćnika ovoga svijeta ima svoj rok trajanja. Bog će se pobrinuti za svoj narod. Naravno da trebamo biti svjesni da nikako ne smijemo posustati. Istina je da mali čovjek na kraju krajeva pati i doživljava više posljedica nego moćnici, ali moćnici nisu toliko moćni da nikada neće prestati njihova moć.
