Kalničko gorje, miran je kraj. Priroda netaknuta, šume guste. Ipak, bajkovito zelenilo skriva bogatu povijest. U ovoj utvrdi Bela IV obranio se od Mongola, ali manje je poznato da se Kalnik pripremao i za najveću bitku do koje nikad nije došlo. Nakon razlaza sa SSSR-om, Tito je strahovao od invazije Rusa pa je Kalnik pretvorio u podzemnu utvrdu. U najvećoj tajnosti iskopani su deseci podzemnih bunkera i tunela. Josip je bio dijete kada je pedesetih u njegov Sudovec došla JNA.
"Nije se moglo u selo. Ja kasnije kao klinac znam, oni su čak i s konjima i kolima dolazili tu jer u ono vrijeme baš kamiona nije bilo", kaže nam Josip Matejak iz Sudovca.
Posao koji nisu mogli napraviti strojevi, radili su i zatvorenici. Ideja je bila premrežiti bunkere i spojiti ih u male podzemne gradove spremne za dugotrajnu opsadu.
U utrobi Kalnika Jugoslavija se pripremala i za atomski napad. Sobe su služile kao atomsko sklonište. Ima i ventilacijskih sustava kao podsjetnik na neka stara, davno zaboravljena hladnoratovska vremena.
Suživot vojske i mještana nije uvijek bio jednostavan. U sklopu vježbi vojnici su topovima gađali makete tenkova. Nisu uvijek bili precizni.
"Imali su makete po cesti, gađali te makete, međutim čak su i promašili i pogodili su klet uz cestu. Ali srećom ljudi su znali u kletima imati krave međutim u tom periodu srećom krava nije bilo", kaže Matejak.
Gustom šumom odlazimo do Pake, mjesta na zapadnim obroncima Kalnika. Usred šume nailazimo na grm, a u njemu skriveni ulaz u podzemni svijet. Spuštanje stvara male poteškoće, ali nakon ulaska hodnici se šire. Već na prvi pogled jasno je da je bunker izgrađen kasnih osamdesetih. Ali i on je godinama napušten. Uz pokojeg žohara u njega jedino zalaze mladi željni skrivenog mjesta za zabavu.
"Da se radi o nekoj drugoj državi, Austriji ili Sloveniji, to bi sve bilo u funkciji, u pogonu i uređeno i već na neki način reklamirano i na mapama i kartama označeno", objašnjava Damir Klarić iz Planinarskog društva Ludbreg.
No ovi tuneli, pokazuje nam, nisu upisani nigdje. Hodnici koji su danas išarani grafitima, nekoć su imali drugu svrhu.
Svaki od bunkera imao je nekoliko izlaza za bijeg koji su bili dobro skriveni u šumi. Najčešće je na vrhu tunela bio željezni poklopac koji je skrivao izlaz i kojeg je prekrivalo lišće.
Puno je zanimljivosti vezanih za izgradnju tajnog kompleksa. Cesta uz Kalnik bila je jedina državna u Jugoslaviji koja nije bila asfaltirana. Tenkovima za prolazak asfalt nije bio potreban. Potragu nastavljamo u Možđencu kraj kojeg je u stijeni ukopan najveći, zapovjedni bunker. Teško je prema ulazu pretpostaviti da se unutra skrivaju dugačke katakombe koje se na nekoliko mjesta račvaju. Na vrhu brda je mitraljesko gnijezdo, a iza ovih kliznih željeznih vrata nekoć je stajao top koji je na nišanu držao cijeli kraj. Tu su bili i spavaće sobe, wc-i zapovjedništvo.
Nevjerojatan je osjećaj biti u samoj utrobi planine. Temperatura je desetak stupnjeva niža, puno je vlage. Nekoć moćne katakombe sada je prekrio zaborav.
Kalnik kao mjesto za obranu od moguće sovjetske invazije nije izabran slučajno. I partizani su ga koristili za vrijeme drugog svjetskog rata u borbi protiv ustaša, govori nam povjesničar Milivoj Dretar. Na putu do tajne partizanske bolnice Gabrinovec objašnjava nam zašto je baš ta planina izabrana kao mjesto na kojem će se odviti bitka svih bitaka.
"Za nekakvog vojnika, neću sada reći sovjetskog ili NATO je ovo dosta nezgodni teren. Ovo nije ono što bi na West Pointu uvježbavali, takvo kretanje. Sve je puno klanaca, potoka, rupa, škrapa i tak dalje. Imate i vukanskih stijena. Nešto nezamislivo na neke snage. I puno više planine, ako ih nemate kako zadržati vrlo lako su osvojive. Kalnik je u potpunosti prekriven šumom", tvrdi povjesničar Milivoj Dretar.
Ali i zaboravom. Tuneli i bunkeri nekoć su bili vojna tajna i o njima se nije smjelo govoriti, danas je prava šteta da takvo arhitektonsko i povijesno blago propada. Pogled s Kalnika ostavlja bez daha, kad bi ljudi samo znali što se sve nalazi u utrobi planine.
