"Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki skok za čovječanstvo“, dok se iz Apolla 11 spuštao na Mjesečevu površinu, Neil Armstrong izgovorio je možda i najpoznatiju rečenica u povijesti. Od tada je prošlo 55 godina, a idući veliki skok za čovječanstvo, barem što se putovanja u svemir tiče, još čekamo. Ali baš ga se ovih dana intenzivno najavljuje.
"Novi je dan u svemirskim istraživanjima, dok plovimo tim novim kozmičkim morem. Ima toliko toga za naučiti, toliko toga zbog čega možemo biti uzbuđeni", izjavio je prije mjesec dana direktor NASA-e Bill Nelson.
Ali malo tko se oko Mjeseca uzbuđivao desetljećima, još od vrhunca Hladnog rata i njegova sastavnog dijela - svemirske utrke. U zagrebačkom Tehničkom muzeju nalazi se Lunohod 1, replika u prirodnoj veličini rovera koji je Sovjetski Savez spustio na Mjesečevu površinu 1970. Ukupno je deset i pol mjeseci bio operabilan, prešao otprilike deset kilometara, a na Mjesečevoj površini se nalazi i dandanas.
U 60-ima i 70-ima, na Mjesec je otišlo 11 američkih misija, od toga su šest bile misije Apollo, do danas jedine s ljudskom posadom. Sovjeti su poslali 15 misija bez posade, posljednju 1972. godine. Pokušali su opet lani i zabili se u površinu. Pokušali su i Amerikanci prije nekoliko tjedna, ali do Mjeseca nisu ni stigli, pa se čini da je do njega danas teže doći nego prije pola stoljeća.
Zašto se čovjek nije vratio na Mjesec?
Voditelj zvjezdarnice u Višnjanu Korado Korlević, jedan od naših najpoznatijih popularizatora svemira, tumači da je čovječanstvo manje spremno i na rizike i ulaganja pa se zato čovjek nije vratio na Mjesec.
"Prvi razlog je što već smo bili na Mjesecu i nema se tamo što tražiti. Drugi je da roboti rade posao izuzetno efikasno, a slati čovjeka je komplicirano i skupo. I treća stvar, nije bilo političkih razloga", kaže Korlević.
Kina je zato našla razloge i krenula na Mjesec sa svoja tri uspješna spuštanja između 2007. i 2020. godine. Lani im se pridružila Indija, s prvim spuštanjem na Mjesečev južni pol, a prije 10 dana peta zemlja koja je sletjela na Mjesec postao je Japan.
Njihov robot, nazvan “Mjesečev snajper”, uspješno je, ali nezgodno sletio, na krivu stranu, tako da mu solarni generatori ne rade punim kapacitetom, pa je nejasno koliko će baterije izdržati. Ali, slijetanje je zato bilo nikad preciznije, unutar sto metara od zadanog cilja.
"Vjerujem da smo postigli nešto što nitko prije nije uspio, odnosno dokazali da se možete spustiti gdje želite, a ne samo gdje možete", rekao je voditelj projekta Shinichiro Sakai.
S probuđenim interesom za put na Mjesec, gomilaju se pitanja i o sirovinama koje se tamo mogu eksploatirati pa se tako spominje da ispod površine ima rijetkih metala, ali i Helija-3, izotopa nazvanog "Svetim gralom čiste energije", kojeg na Zemlji gotovo i nema, a na Mjesecu bi ga navodno moglo biti u tisućama tona, dovoljno da zadovolji potrebe Zemlje za energijom za 250 godina.
"Ja sam dosta skeptičan oko toga da će nam Mjesec tu biti u fokusu. Ako tražimo rudnike u svemiru, onda je to asteroidni pojas. Ako tražimo neke baze u svemiru, onda je puno bolje da nisu na Mjesecu, nego da su u orbiti oko Zemlje. Ako želimo istraživati dalje, tu je Mars. Tako da je Mjesec jednostavno nebitan", kaže Korlević.
Ali, nova utrka na Mjesec, posebno uključi li se i privatni kapital, mogla bi potaknuti nova tehnološka otkrića, kao i u doba Hladnog rata, kada se napredovalo u telekomunikacijama, mikrotehnologiji i solarnoj energiji, izumilo laptope, LED lampe i odjeću otpornu na toplinu. Ili, kako je William Shatner, originalni kapetan Kirk, objasnio u NASA-inom promo spotu, "idemo jer nam je suđeno da istražujemo i vidimo vlastitim očima. Okrećemo se prema Mjesecu sada, ne kao zaključku, nego kao pripremi, kao kontrolnoj točki prema svemu što leži dalje. Naše najveće avanture ostaju ispred nas. Mi idemo!"
A sve što slijedi nakon Mjeseca bit će hrabro, tamo gdje još nijedan čovjek nije išao.
