Godina 1970. je i američki predsjednik Richard Nixon slijeće u Zagreb. Vrijeme je zamaha hrvatskog proljeća. Prva dama Amerike u crvenom je kaputu, Jovanka Broz u zelenom. Tito je opušten, Nixon iznenađen razdraganim dočekom na ulicama Zagreba.
Povjesničar Hrvoje Klasić kaže: "Jovanka Broz je dio tog imidža Josipa Broza Tita koji je bio neuobičajen komunistički državnik. nije bi gerilac poput Castra, nije bio krutog držanja poput Mao Cetunga u Kini, niti demode kao sovjetski funkioneri".
Prvi ju je put javnost upoznala prije 70 godina.
"Nije slučajan trenutak kad je Jovanka Broz predstavljena javnosti. Godine 1948. Jugoslavija i Sovjetski, Tito i Staljin su se posvađali, Jugoslavija traži svoje mjesto pod suncem; ne može baš s Amerikom koju prezire niti sa SSSR-om. Polako se primiče Zapadu i 1952. u Jugoslaviju dolazi britanski ministar britanskih poslova koji je prvi zapadni političar koji dolazi u socijalističku Jugoslaviju. Tito ga prima u Bledu, ali kraj Tita je mlada žena za koju nitko ne zna tko je ona, Antony Eden sam se iznenadio", smatra Klasić.
Tekst u britanskim novinama objavljen 70 godina je naslovljen “Gospodin Eden upoznaje novu gospođu Tito”. U uvodniku se objašnjava da se radi o novoj supruzi jugoslavenskog diktatora.
"Pred njim našla se prelijepa, vitka, dobro obučena, lijepog osmjeha žena. I u tom se trenutku šalje važna poruka svijetu koji je prenosio ovaj susret kao politički važan susret da Jugoslavija dobiva novo lice i da je Jovanka novo lice te nove Jugoslavije", dodaje.
Kada je ušla na dvor nije znala puno.
"Ona je jedna mlada djevojka iz seljačke obitelji iz Like, nije obrazovana, i onda doista kreće od nule, šalje ju se u Rim kod Vere i Vlatka Velebit da je uče osnove bontona, kako se jede riba, kako koristiti nož i vilicu, uči ju se kako se odijevati. Dolazak Jovanke na dvor bio je pun prepreka, pun problema s kojima se suočava kao ipak mlada neškolovana žena koja dolazi iz jedne ruralne Like, nema fakultet. Dolazi u prostor koji su zauzeli funkcionari i žene, žena Aleksandra Rankovića Slavka, žena Vladimira Bakarića – Marija Šoljan, partnerica Đilasa, Zdenka Kidrič. Sve su bile žene koje su bile starije od nje, obrazovane predratne komunistkinje, mlađa žena, ljepša koja u hijerarhiji zauzima više mjesto od njih", navodi potom.
U međuvremenu je naučila kako se odijevati. Pokazuju se njezina odjeća i obuća na izložbama. Naručivala ju je po mjeri, krojili su za nju strani kreatori, stizale kreacije iz Diora, Lanvina, Chanela, šila joj je i Žuži Jelinek. Nosila je svilu, kašmir, pliš. Iza Jovanke je ostalo 676 haljina i kompleta, 100 pari cipela, 85 pari rukavica i njezina uniforma.
"Jovanka Broz na početku bračne veze je povučena vrlo sramežljiva, no vrlo brzo počela je preuzimati ulogu prve dame. Nije nikad imala službenu funkciju ali se počela miješati, počela je sudjelovati u političkim razgovorima, pa čak i u prisluškivanju, čitala Titovu poštu, iza njega je dogovarala sastanke i vremenom umislila da ona zaslužuje više posebno kad Tita ne bude", govori povjesničar.
Tu je sebi skrojila izgon.
"Problemi bračni su trajali, ona je bila sve više ljubomorna, posesivna, paranoična, da Tita žele ubiti, da mu podmeću mlade žene kao maserke… Situacija kulminira sredinom 77. godine", navodi.
Od 77 godine se više neće vidjeti, ne znamo da li je za vrijeme njegovog ležanja u Ljubljani došla u posjetu, ali znamo da su joj dopustili na sahranu.
I oni se od 77 godine se više neće vidjeti.
Ali vide se haljine. Ovako je bilo večeras u Palači Srbije uoči modne revije nadahnute stilom Jovanke Broz. 23 dizajnera s prostora nekadašnje Jugoslavije predstavljaju komade inspirirane Brozovom suprugom.
Jedna od njih je i Nada Šargin. "Ja se osjećam odlično u ovim Jovankinim kreacijama, koje nose moje kolegice, u ovim divnim svilama ručno rađenim haljinama".
I tako je Titova supruga ušla u pop kulturu i modne magazine.
"Ali mislim da bi bilo puno važnije bilo da političari malo razmisle kako je neškolovani bravar uspio doći do pozicije da ga dočekuju rado u Vatikanu, Washingtonu i u Moskvi i pitaju za mišljenje i raspravljaju o najvažnijim političkim momentima u svijetu", zaključuje Klasić.
