Niti jedan TikTok spot neće biti primjer najbolje prakse, ali zadatak vlasti je da predizbornim spotom daju dokaz zašto trebaju ostati. A zadatak oporbe je da ponude drugačiju verziju okolnosti i drugačiju verziju svijeta.
O svim izbornim kalkulacijama razgovaramo s profesoricom političke komunikacije, razgovarali smo u Direktu s Nikolinom Borčić.
Svi dobro znamo da je jedina prava anketa 17. travnja, no neki se trendovi mogu iščitati. Ima li za vas iznenađenja?
Iz perspektive poruke, ankete su svakako poruka strankama, odnosno služe kao orijentir, a glasačima može biti motivacija. Oni imaju još tri dana i imaju tri dana za mobilizaciju kako bi ili potvrdili predviđeni broj kandidata, primjerice HDZ ili još više mobilizirali birače. Ima li iznenađenja? Vidimo da u anketama u zadnje vrijeme osvi variraju s istim mandatima. Ali uistinu samo na dan izbora izlazne ankete budu najtočnije.
Nekoliko dana i kampanja također mogu utjecati?
Tri dana nisu malo. U tri dana se može možda dogoditi dodatna mobilizacija, pomak poruka ili naprosto utvrditi trenutno stanje.
Kako bi ste ocijenili kampanju do ovog trenutka? Čini se kao da ova izborna promidžba i nije previše zainteresirala građane.
Što se tiče kampanje, mislim da je važno nekako u dvije razine ocijeniti. Prva razina je ona koja dopire do možda najvećeg broja javnosti, odnosno građana, a to je ona površna razina kampanje gdje mi zapravo imamo samo dojam. Imamo ono što se istakne tog dana. I naravno, svi, počevši sa šokom koji je pripremio, odnosno koji nam je priredio predsjednik, pa onda onaj početni uzlet nekakve jake kampanje iz SDP-a a koji nisu uspjeli održati tu kampanju cijelo vrijeme. To je prilično destruktivna kampanja općenito. Ostale stranke su nnakon 15. ožujka pokušavale pronaći svoju poziciju, ali vidimo da su vrlo brzo otišli svojim smjerom, nametali i stavljali svoje poruke, tako da u konačnici, ako gledamo malo dublje, oni jesu zadnjih dana više na terenu. Nije toliko destruktivno kao što je bila kampanja na početku.
Za koga biste rekli da je nekako najbolje od stranaka iskoristio kampanju do sada?
Gleda se tko je dobio najveću vidljivost. Naravno da dvije ključne stranke, SDP i HDZ. O njima se najviše govorilo. Mislim da je jako važno što je vaša televizija svaki dan radila debatu. Dakle, onaj koga zanima program, koga zanimaju ljudi koji će za koje će eventualno glasati koji će provoditi te pojedine točke -imali su ih prilike čuti. Dakle, u tom smislu mogli smo vidjeti sve. Svaka stranka je to mogla iskoristiti, a na razini opće pojavnosti ja bih rekla da prosječan građanin zna za sukob između premijera Zorana Milanovića i HDZ-a. Vidimo ovo zadnjih dana je ministar Butković u fokus javnosti.
Sve je u sjeni presedana Zorana Milanovića. Dakle, u konačnici svi i sad i konstatiramo da se kampanja vratila ipak i temama, barem koliko-toliko, ali u zadnje vrijeme se vratila temama programima i nekako uspjeli su da se sve ne vrti oko toga je li Zoran Milanović rekao ovo ili nešto drugo. Tako da je to jedna vrlo neobična kampanja, ne nužno poticajna. Dakle, nije jedna od kampanja koje ću onako detaljno raditi sa studentima ili koji će biti brojni radovi na tu temu.
Važan aspekt komunikacije na nešto drugačiji način jest i na društvenim mrežama, ali i kroz spotove. Što kažete tko je pogodio, tko je promašio?
Niti jedan spot oneće biti primjer najbolje prakse, ali zadatak vlasti je da predizbornim spotom daju dokaz zašto trebaju ostati. A zadatak oporbe je da ponude drugačiju verziju okolnosti i drugačiju verziju svijeta.
HDZ-a tiče da su oni uistinu krenuli s izazovima, a činjenicaje da je ovih osam godina bilo vrlo ozbiljnih izazova i ono što su stavljaju dokaze i stavljaju osobe koji to provode u prvi plan koji se doduše izgledaju malo neobično s tim osmijehom. Ali ako taj dio zanemarimo, rekla bih da su napravili dobar posao i isporučili poruku koju oni kao vladajući trebaju.
Što kažete na HDZ-ov stil komunikacije? Činjenica jest da je puno umjerenija. Doduše, Andrej Plenković se ne pojavljuje ni na kakvim debatama, vrlo jasno otvoreno rekao da ni neće sudjelovati zbog ove situacije s presedanom. Spustio je loptu, ima odmjereni stav i prema novinarima, daje kraće odgovore, puno je sažetiji u porukama koje šalje...?
Vidjeli smo da su oni nakon 15. ožujka imali pojačavaju ton, ali su se onda vratili svojoj strategiji kampanje. Onda su se oni nekako raspodijelili kako tko koristi komunikaciju. Andrej Plenković ima 'taj' kao u spotu. On ima 'taj' i 'ja' poziciju. Dakle, 'ja odlučujem'. Ja vam garantiram'. 'Ja vam obećajem', a to njegovi glasači očekuju od njega očekuju. Oni žele takvog vođu i rekla bih da su se vratili na onu strategiju s kojom su započeli, a to je fokus na svoje uspjehe i fokus na rezultate i vidjeli smo u sučeljavanjima. U vašim studijama kako je katkad bilo da su bila četiri predstavnika iz drugih stranaka svi postavljali svi napadali. Naravno, ali to je normalna.
Ali su se kao trudili. Trudili su se braniti rezultatima. Što se tiče predizbornog spota Možemo!, on ima taj ton poruke u smislu na početku ima izjavu. Znate sve. Dakle, svi sve znamo. To nam je polazište opozicija. Protiv toga se borimo. Ono što mislim da je prostor za poboljšanje je ne znamo tko će to provoditi, ali to su oni. Tu su se oni malo izgubili i kroz kampanju. Dakle, vidimo one ljude u onoj hrpi, ali jesu li to ti ljudi koji će biti na prvim mjestima? U spotu HDZ-a oni se možda neobično i vrlo čudno smiju, ali su barem ljudi koji su uistinu provodili i koji će provoditi politiku. U spotu HDZ a u onoj grupi ljudi, a ne prepoznaju točno je l' to potencijalno neki ministar, nositelj liste.
Kako god bilo, kad završe i spotovi i kampanja dođe taj 18. travnja, pitanje je tko će imati dovoljno ruku za većinu. Čini li vam se realno i možete li zamisliti tu opciju neke šire koalicije u kojoj bi slijedili i ljevica i desnica?
Čuli smo ovih dana puno komentara da je sve moguće, ovisno kako će se ta priča plasirati.
Po vama kako bi to trebalo komunikacijski izgledati? Koliko bi tolerancije trebalo biti među tim partnerima i koliki bi bio rok trajanja takve vlade?
Nisam sigurna da bi to komunikacijski bilo stabilno. Dakle, osim ako ne vidimo baš do sada jako strateški dugoročno se nekako planiraju te suradnje da znamo stvarno, kako. Ako se točno ne definira gdje su granice i tko može koju granicu kada prijeći. Čini mi se da će biti izazova, posebno kod nekih pitanja gdje nisu u startu nemaju isti stav ili barem glasači koji biraju, primjerice SDP i Domovinski pokret. Taj dio nam predstoji vidjeti.
Hibrid opcije u našem mentalitetu, u prilično neargumentirano političkoj komunikaciji. Dakle, kod nas inače vlada napadanje, a ne rasprava i ono da se da se gađaju argumentima. Oni idu na osobnosti. Puno je tu izazova koje stvarno samo treba netko tko će jako dobru moć upravljati tom grupom ljudi koju će moći voditi. Ali nisam sigurna koliko dugo može trajati. No, kažem, to su jako hipotetska naša predviđanja. Nismo nikad tako nešto imali.
